BOĆANSKI ŽUPNICI


28.04.1923 - 21.08.1924 Vlč. Izidor Poljak rođen 07.05.1883. u Bednji - umro 21.08.1924 u Brčkom

Izidor Poljak, svećenik i pjesnik, rođen je 7. svibnja 1883. godine u Bednji gdje provodi djetinjstvo i završava pučku školu. Po završetku pučke škole, zahvaljujući mladom bednjanskom kapelanu Ivanu Kopreku koji će ga materijalno i duhovno pomagati cijelog školovanja, odlazi u Varaždin gdje od 1895. godine pohađa varaždinsku gimnaziju. Uvidjevši njegove sposobnosti potvrđene odličnim uspjesima Koprek ga šalje u Zagreb gdje je Izidor opet medu najboljim gimnazijalcima.

1903. godine Izidor Poljak polaže ispit zrelosti na Zagrebačkoj gornjogradskoj gimnaziji kao eksternist, a pitomac Nadbiskupskog liceja u Zagrebu. Nakon svršetka gimnazije odlučio se Poljak za studij bogoslovlja u Zagrebu koji oduševljeno započinje, no zanesen prosvjetiteljskim idejama, pun borbe za slobodu, pravdu i rodoljublje napušta bogosloviju i studira na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Nakon nekog vremena, nakon umnog i osjećajnog sazrijevanja, vrača se u bogosloviju spreman na potpunu žrtvu života. Konačno nalazi svoj životni put i cilj. Kako se u ono vrijeme nitko nije mogao vratiti na istu bogosloviju, Izidor izabire Sarajevo. U to vrijeme sve više sazrijeva te piše i objavljuje svoje pjesme u Vrhbosni i Prosvjeti.

Studij bogoslovlja došao je kraju i Izidor Poljak je 1907. godine zaređen za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije. Kako je njegov prijatelj i mecena, Ivan Koprek, postao župnik na Višnjici i kako je Izidor često odsjedao kod njega, svoju je mladu misu služio 1907. godine upravo na Višnjici.

Svećenička služba
Dolaze prva imenovanja i službe. Izidor postaje kapelan i vjeroučitelj u Sarajevu. U to vrijeme, 1909. godine, izdaje prvu zbirku pjesama pod naslovom "Pjesme". Godine 1914. godine imenovan je vojnim svećenikom i ratno stanje najprije provodi na fronti, a kasnije ostaje, sve do prevrata, duhovnik u vojnoj bolnici u Sarajevu. 1919. godine ostavlja vojnu službu i preuzima dužnost katehete na državnoj parandiji u Derventi, da bi 1921. godine, zbog bolesti, preuzeo novosnovanu župu u Bijelom Brdu nedaleko od Dervente.

Tu, u zdravoj prirodi kod svoga naroda, punim žarom i žrtvom započinje župnički rad pišući svoje najzrelije pjesme. Tek što se smirio i privikao na svoju novu službu opet je premješten 1923. godine na novoosnovanu župu u Boće pokraj Brčkog. Trebalo je graditi novu crkvu. S istim žarom, kao i prije, Izidor se prihvaća posla. Tu prima u ruke prve primjerke svoje nove zbirke pjesama "Sa Bijelog Brda".

Gradeći crkvu Izidor dobija upalu pluća te nakon odlaska u bolnicu u Brčkom uskoro umire 21. kolovoza 1924. godine. Pokopan je na groblju u Brčkom, a uskoro mu je tijelo preneseno u kapelicu na groblju. U kapelici je nadgrobni spomenik sa stihovima koji su bili misao vodilja njegova života. Iz mnoštva Poljakovih pjesama u višnjičkoj školi slijedeću su pjesmu odabrali da bude vodilja svim učenicima i učiteljima.

Pjesma Izidora Poljaka, vodilja učenicima i učiteljima

Neću da moji dani
Proteknu mračni
U tihu lijuč se rijeku vječnosti

Kuda koracam
Hoću da bacam
Snopove zlatne svjetlosti


25.08.1924 - 22.02.1954 Vlč. Ivan Zirdum umro 22.02.1954

vlč. Ivan Zirdum je bio kapelan u Brčkom, te je poznavao taj kraj i svijet a nakon vlč. Izidora Polajka odmah se javlja za novog župnika u Boću a nadbiskup ga već 25.kolovoza 1924. god. imenuje novim župnikom. Početkom rujna dolazi u župu.

1954 - 1956 Vlč. Rudolf Klampfl rođen 29.06.1913 u Bosanskom Brodu - umro 25.10.1994 u Beču

Komunistička vlast bivše države Jugoslavije na robiju i prisilni rad (od čišćenja ulica do rada u rudnicima) i trajanju više od 130 godina osudila je 24 dijecezanska svećenika Vrhbosanske nadbiskupije. Najduže je u zatvoru je bio Čedomil mons. dr. Čekada, koji je tamnovao 11 godina 8 mjeseci i 14 dana samo zato što je pisao antikomunističke članke pred Drugi svjetski rat i tijekom rata. Na tamnovanje su osuđeni su: Anto Bajić, Ambrozije Benković, Zvonimir Blažun, Ladislav Buljan, Čedomil mons. dr. Čekada, Milivoj Čekada, Anto-Emil Čehuljić, Josip Fuchs, Stjepan Ilić, Tomislav dr. Jablanović, Marko dr. Jozinović, Stjepan Jularić, Vlado Jurjević, Josip Kasić, Rudolf Klampfl, Stjepan Kočiš, Josip mons. Konopka, Franjo Kralik, Ivan Mršo, Franjo Momčinović, Jozo Perić, Danijel Pušić, Ivan Starčević, Stjepan Sokolović, Mijo mons. Thon, Jozo Tomić i Petar Živković"

1956 - 1969 Vlč. Petar Živković

Vlč PETAR ŽIVKOVIĆ, župnik, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, rođen je 10. lipnja 1900. u Kostrču, župa Tolisa. Za svećenika je zaređen 1922. Kao mlad svećenik postao je prvim jelaškim župnikom nakon obnove župe (1924). Župljani su ga svečano dočekali na željezničkoj postaji u Carevoj Ćupriji. U Jelaškama je župnikovao od 18. travnja 1924. do listopada 1926. godine. Nakon Jelašaka bio je niz godina kateheta u Tuzli. Poznavao je nekoliko europskih jezika te je prevodio religioznu literaturu. Surađivao je Vrhbosni, Katoličkom tjedniku i dr. Nakon Drugog svjetskog rata župnik je u Morančanima. Optužen i osuđen, robijao je u komunističkim zatvorima od 1946. do 1956. Izlaskom iz zatvora bio je župnik u Boću. Nakon umirovljenja i dalje je aktivan te djeluje u Bačkoj Palanci, Pećniku, Sarajevu. U Vidovicama je bio kratko župnikom, od prosinca 1969. do siječnja 1970. Umro je u Sarajevu, 10. travnja 1985. Nakon oproštaja u Sarajevu, slijedio je oproštaj u toliškoj crkvi, odakle je sprovod predvodio nadbiskup Jozinović s pedesetak svećenika i brojnim narodom na kostrčko groblje.

1969 - 1994 Vlč. Josip Kalčik rođen 04.10.1923 u Slavonskom Brodu umro 30.04.1994 u bolnici u Tuzli

Vlč. Josip rođen je 4. listopada 1923. u Slavonskom Brodu. Bogoslovne studije je započeo u Prizrenu u vrijeme Drugog svjetskog rata, a završio ih je u Đakovu. Zaređen je za svećenika 18. srpnja 1948. Kao mladi svećenik zamjenjivao je župnika u Bosanskom Brodu a potom je imenovan župnikomu Gromiljaku kraj Kiseljaka, zatim u Brusnici. Na Uzdolu kao župnik djeluje od 1959. do 1969. godine. U župi je djelovao je vrlo aktivno u vrijeme događanja II. vatikanskog sabora. Obnovio je župni zbor. Najveći uspjeh je postigao u obnovi župne crkve 1962. godine kad su materijalni uvjeti života bilo vrlo teški. Obnovio je pod crkve, prozore, vrata, trijem ispred crkve, srušio drveni kor i načinio novi betonski te naručio novu ispovjedaonicu. U svom pastoralnom radu posebna briga mu je odgoj novih duhovnih zvanja. S Uzdola odlazi za župnika u Boće gdje ostaje do kraja svog života. Umro je u bolnici u Tuzli 30. travnja 1994. a pokopan je na groblju Boće 1. svibnja 1994.

1994. - 2000. Vlč. Ilija Matanović

Rodio se 1. srpnja 1955. godine u Vidovicama, gdje je završio i osnovnu školu. Humanističku srednju školu završio u Dubrovniku, teologiju studirao u Sarajevu i diplomirao 1982. Za svećenika je zaređen u Sarajevu 29. lipnja 1982. godine.

Kao kapelan djelovao u župama: Kopanice, Derventa, Brčko, Sarajevo (Stup), Oštra Luka-Bok. Kao župnik djeluje u Rastičevu, gdje je sagradio novu župsku kuću i renovirao župsku crkvu. Prvi je župnik novoutemeljene župe Prud, gdje je sagradio župsku kuću i crkvu, koje su Srbi razorili 1992. godine. U Boću je obnovio župsku kuću i crkvu te organizirao gradnju nove filijalne crkve i stana za svećenika u Boderištu. U Dubravicama izgradio je takoder filijalnu crkvicu. Nakon povratka iz Rima (2000), preuzima razorenu i rastjeranu župu Garevac, gdje obnavlja župsku kuću i crkvu. Od 1991. do 1993. bio je vojni kapelan HV-a, zatim od 1994.-1996. vojni kapelan HVO-a.

God. 1999 odlazi u Rim gdje završava dvosemestralni studij bioetike na Fakultetu Regina Apostolorum. Za vrijeme boravka u Rimu bavio se istraživanjima u vatikanskim arhivima.

Župnik Matanović se rano počeo baviti spisateljskim radom a svoja literarne radove objavljivao je u različitim katoličkim časopisima. U dubrovačkom sjemeništu uređivao je list Koraci, a za vrijeme studiranja u Sarajevu, bio je jedan od inicijatora pokretanja časopisa studenata Vrhbosanske bogoslovije Mladi teolog. U Rastičevu izdavao je glasilo Povezasnost a u Garevcu župski list Novi Garevac. U kolovozu 2003. preuzeo je župu Skopaljska Gračanica kod Bugojna.

2000. - 2009. Vlč. Ivo Božić


2009. - vlč. Ivo Paradžik

Rođen je 6. srpnja 1971. od roditelja Nikole i Marije r. Radonjić u mjestu Gradačac. Osnovnu školu pohađa u Čardaku, srednju u Zadru, a teologiju u Sarajevu, gdje je i zaređen za svećenika 29. lipnja 1997. Sada je župnik je u Boću.