Župa Rođenja BDM Ulice

Obnova crkve u Ulicama.
Na sjednici Definitorija, održanoj 9. kolovoza 2011., razmatrali smo Vaš dopis broj 141/2011. U tom dopisu Ocjenjivački sud, kao i sami župljani župe Ulice, razmatrali su četiri idejna projekta rekonstrukcije župne crkve Rođenja BDM u Ulicama. Isto tako razmatrali smo mišljenje braće samostanskog područja Dubrave, izraženo na samostanskom kapitulu od 8. kolovoza 2011., koja su se također opredijelila za jedan od ova četiri anonimno ponuđena projekta. Uz to smo razmotrili i ocjenu Vijeća za sakralnu umjetnost i građevinarstvo.

Članovi Uprave su detaljno pregledali sva četiri ponuđena rješenja i odlučili se za rješenje pod rednim brojem 3, i to glasovanjem 6 ZA, i 0 PROTIV. Nakon toga otpečaćene su koverte s imenima autora ovih rješenja. Autori su sljedeći:

Projekt broj 1: Igor Rukavina iz Opatije
Projekt broj 2: Maja Štumberger, Slavonski Brod
Projekt broj 3: Ana Pranjić i Juro Pranjić, Tuzla
Projekt broj 4: Željko Kovačić, Zagreb

Stoga, ovim dopisom Vam dajemo suglasnost da započnete gradnju župne crkve u Ulicama prema projektu Ane i Jure Pranjić iz Tuzle.

Ujedno Vas molimo da gore spomenute projektante, koji su sudjelovali u Natječaju, obavijestite o ovoj odluci i da im i u naše ime zahvalite na suradnji.

Vjerujemo da će ovim biti završene rasprave i nedoumice oko izgradnje župne crkve. Nakon teškog ratnog i poratnog vremena za ovu župu, neka izgradnja župne crkve donese novi zamah obnovi, povratku i ostanku župljana župe Ulice, po zagovoru Blažene Djevice Marije. Mir i dobro!

Fra Janko Ćuro, tajnik Provincije
Fra Lovro Gavran, provincijal

Fra Anto Tomas
Rkt. župni ured ULICE
p.p. 12
BiH – 76205 SEONJACI

Prot. br.: 475/11
Sarajevo, 10. 8. 2011.



Župa Ulice, nedaleko od Brčkog, nastala je odvajanjem od župe Zovik, najprije kao kapelanija (1814) sa sjedištem u Goricama, Rajiću i od 1835. u Ulicama, da bi 1838. godine bila proglašena župom. Zasebne matice počinju se voditi od 1817, ali ih je od te godine sačuvan samo mali dio.

Godine 1837. u Ulicama je izgrađena kapela, koja je 1849. proširena i obnovljena. Godine 1851. franjevci u Ulicama otvaraju prvu pučku školu u brčanskom kraju.

Godine 1870. na mjestu stare crkve izgrađena je nova, uz koju je 1887. podignut 26 m visok zvonik. Hrvatski drvorezbar Ivan Tordinac izradio je 1875. godine za tu crkvu tri oltara, za koje su potom nabavljeni kipovi B. Dj. Marije, Sv. Franje i Sv. Ante.

Godine 1877. župa Ulice broji 1.777 katolika. Njihov se broj 1935. povećao na 3.969 zahvaljujući relativno visokoj stopi prirodnog priraštaja.

Na mjestu dotrajale župne kuće podignuta je nova 1898-1901. godine. Ona je služila svojoj svrsi sve do novijeg vremena, odnosno do 1971. godine kada je izgrađena sadašnja župna kuća koja je u zadnjem ratu devastirana i teško oštećena. Njezina obnova započela je 1999. i trajala do 2004. godine.

God. 1966-69. izgrađena je nova crkva (35x20,5 m) po projektu Franje Neidhardta, a zvonik po nacrtu Dragutina Antolkovića. Zvono težine oko 750 kg potječe iz 1924. godine.

U novije vrijeme crkva je bila umjetnički uređena. 1978. godine ak. slikar Josip Bifel dovršio je nekoliko velikih zidnih i uljanih slika: Uskrsnuće (750x614 cm), Duhovi (750x256 cm), Gospa s narodom (750x256 cm), Sv. Franjo slavi Božić (ulje, 240x360 cm), Govor na Gori (ulje, 240x360 cm), te 14 postaja križnog puta. Prezbiterij je uređen po nacrtu D. Rakića. U crkvi se nalazio još i brončani križ Š. Vulasa, kip Sv. Ante u drvu I. Križanca, te slika Sv. Leopolda od D. Runtića. U zadnjem ratu crkva je teško oštećena a toranj potpuno miniran. Umjetnička djela koja su se nalazila u crkvi su također uništena. U pripremi je plan za izradu nove crkve.

Do nedavnog rata, na području župe nalazile su se tri podružne crkve: D. Laništa (izgr. 1970-72, 18x10 m, zaštitnik Sv. Nikola Tavelić), Ulović (izgr. 1975, 14x12,5 m, zaštitnik Sv. Ilija), Vitanovići (izgr. 1971, 17x6 m, zaštitnik Sv. Mihovil), te četiri drvene kapelice: Marković Polje, G. Laništa, D. Vukšić, Ulović. Po jedna umjetnička slika ukrašavala je podružnu crkvu u D. Laništima i kapelicu u Marković Polju, a križni put M. Čurića crkvu u Uloviću. Sve su podružne crkve i kapele u zadnjem ratu srušene. God. 1999. obnovljena je kapela u Ulicama.

Župa je godine 1991. imala 4.054 katolika (1982:3.998). Danas broji 850 vjernika. Nju tvore sljedeća naselja: Ulice, G. i D. Vukšić, G. i D. Laništa, Marković Polje, Ulović i Vitanovići. Na području župe su četiri groblja.
..

TUZLA - Poznati tuzlanski arhitekt Jure Pranjić posljednjih godina oduševljava svojim projektima i većina novih središnjih crkvenih projekata u BiH upravo je djelo ovog vrsnog umjetnika. U svom arhitektonskom radu za Juru Pranjića ova i prošla godina mogle bi se nazvati krunom njegovog životnog poziva. Pobijedio je na dva natječaja od izuzetno velikog značaja za Hrvate u BiH. Njegov projekt Gospinog svetišta na Kondžilu oduševio je velikodostojnike Vrhbosanske nadbiskupije i taj projekt uskoro počinje s realizacijom. Središnje Marijansko svetište na Kondžilu u župi Komušina ovim projektom dobilo je ne samo zidine, nego veliki kutak duhovnosti molitve.

Graditelj od formata


“Mi kao autohtoni narod moramo imati svoje polazne točke i svoje institucije. Svoj život u BiH moramo osigurati kroz institucije. To mjesto na kojem su se ljudi oduvijek toliko molili i na koje su se uvijek vraćali zaslužuje jedan suvremen i dostojan okvir koji će ljudi moći doživjeti kao svoj identitet. Također, nakon deset godina ustrajne borbe Vrhbosanske nadbiskupije za lokaciju Isusovačkog centra u Sarajevu na Grbavici, projekt centra Jure Pranjića uskoro bi se mogao izdići u visine. Jedan od najvećih projekata koje je realizirao je industrijska zona općine Odžak, koji je i najveći objekt u Posavini. No, za Pranjića posebno mjesto u životu i poslu ima budući kulturni centar “Sveti Franjo” koji će se izgraditi na starom crkvištu u Tuzli. Projekt kulturnog centra Pranjić je darovao Hrvatima s ovih prostora i svim budućim generacijama. “Pristupio sam mu kao dijelu svoga zavjeta i duga svojim precima”, kaže Pranjić. Svi s oduševljenjem iščekuju izgradnju centra i njegovo konačno otvorenje.

Tuzla kao suvremen grad

Ovog čovjeka nikada nisu vodili nikakvi osobni interesi. U današnjem surovom svijetu, kada je sve vođeno osobnim interesima, Juro Pranjić osjeća da je njegov stav za mnoge ljude čudan. “Često mi se dogodi da ljudi ne vjeruju da se tako uopće može živjeti i opstati. Ja sam, međutim, svoj put odabrao svjesno i uvijek sam vjerovao da će se moj životni stav pokazati dobrim. Na tom putu je bilo osporavanja, ali mene je to ojačalo i pomoglo mi da ustrajem”, kaže Pranjić. Tuzlu u budućnosti zamišlja kao suvremen grad. Za sada Tuzla je na samom početku da postane takva.

Kćerka Ana mu je 'desna ruka'

Juro Pranjić je rođen 1959. u Par Selu. U ovom velikom naselju nadomak Tuzle završio je osnovnu školu, a srednju građevinsku školu u Tuzli. Nakon toga odlazi u Sarajevo gdje uspješno završava Arhitektonski fakultet 1983., a 1989. završava poslijediplomski studij o temi “Arhitektura u slobodnom prostoru” u Zagrebu. Danas on i kćerka Ana vode arhitektonski ured u Tuzli i za Anu, magistricu arhitekture, kaže da je njegova desna ruka. Druga kćerka Marija uspješna je studentica treće godine ekonomije u Osijeku. Kćerka Lucija je osmi i sin Filip šesti razred u KŠC-u “Sveti Franjo”. Stup u obitelji Pranjić je supruga i mama Evica, inače profesorica. Juro Pranjić i njegova kćerka Ana u zajedničkom poslu se svakodnevno nadopunjuju, otac svojim iskustvom i nazočnošću, a Ana svojom mladošću i inovativnostima. Da je Ana uspješno krenula očevim stopama, dokaz je Anin projekt prema kojem će se uskoro izgraditi župna crkva u Foči.

Budući centar

Za Juru Pranjića posebno mjesto u životu i poslu ima budući kulturni centar “Sveti Franjo” koji će se izgraditi na starom crkvištu u Tuzli. Projekt kulturnog centra Pranjić je darovao Hrvatima s ovih prostora i svim budućim generacijama. “Pristupio sam mu kao dijelu svoga zavjeta i duga svojim precima”, kaže Pranjić.

Piše: Maja Nikolić

Dnevni List