Mozaik Gospe Kondžilske postavljen u Nazaretu

U srijedu 7. ožujka oko 140 hodočasnika, predvođenih nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim kardinalom Vinko Puljićem, donijeli su mozaik Gospe Kondžilske iz marijanskog svetišta Komušina-Kondžilo kod Teslića u grad Nazaret u Svetoj Zemlji te ga, nakon blagoslova, ugradili pod svod trijema bazilike Navještenja.

Po ovom liku Gospe Kondžilske ubuduće će u Svetoj Zemlji biti dodatno prepoznatljiv i trajno prisutan hrvatski katolički narod iz Bosne i Hercegovine, ali i hrvatski narod uopće, imajući u vidu da su već više od 20 godina prisutni u bazilici Navještenja kroz lik Majke Božje Bistričke.

Može se kazati da je hrvatski narod sada u Svetoj Zemlji „dobio pojačanje“, a na vjernicima je da, moleći zagovor Blažene Djevice Marije, svoju vjeru svakodnevno utjelovljujemo u svijetu čineći ga boljim mjestom za život.

Svečano Misno slavlje u velebnoj bazilici Navještenja, izgrađenoj nad mjestom gdje je anđeo Gabrijel navijestio Mariji da će roditi Isusa Sina Božjega, predslavio je kardinal Puljić u zajedništvu s vojnim biskupom u BiH mons. dr. Tomom Vukšićem i uz suslavlje 23 svećenika među kojima je bio i nekadašnji tajnik Apostolske nuncijature u Bosni i Hercegovini, a danas savjetnik Nuncijature u Svetoj Zemlji mons. Waldemar Stanislav Sommertag. Na Misi je sudjelovalo više od 120 hrvatskih hodočasnika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i zemalja kamo su Hrvati otišli „trbuhom za kruhom“.

Svemu je prethodila molitva prvog radosnog otajstva krunice, a zatim je nazočni vjernički puk, uime gvardijana svetišta, pozdravio Bjeolovarčanin fra Siniša Srebrenović. Između ostaloga ukazao je na važnost ovoga mjesta u kršćanskoj vjeri rekavši da je „ovdje sve počelo“. „Ovdje nastavlja Stari zavjet i počinje Novi. Ovdje je Riječ tijelom postala – kako možete pročitati u natpisu iznad oltara. Ovdje ćete i vi trajno biti prisutni kroz mozaik Gospe Kondžilske“, kazao je fra Siniša te kardinalu Puljiću uručio dar – dio stijene Marijine kuće – izrazivši želju da i na ovaj način svjedočimo svoju povezanost s Gospom. Kardinal je obećao da će ova relikvija biti ugrađena u svetište Gospe Kondžilske.

U emocijama preplavljenoj homiliji kardinal Puljić govorio je o tajni utjelovljena koja se u snažnom intenzitetu može osjetiti upravo na mjestu gdje se taj događaj i zbio. „Ovdje u Nazaretu, u skromnoj kućici, skromna djevojka doživljava ispunjenje koje je Bog dao Adamu i Evi prilikom izgona iz Raja zemaljskoga da će poslati Mesiju. Marija je s Bogom surađivala i ne samo da je začeta bez grijeha nego je i cijeli život ostala bez grijeha“, rekao je kardinal Puljić.

Potom je ukazao na veličanstvenost, ali i obvezujuću dimenziju ljudske slobode koju Bog daruje. „Bog poštuje ljudsku slobodu i ne želi ju oduzeti. Čovjek u toj slobodi raste i treba surađivati s Bogom. E, tu nam je primjer Marija (…) Iza nje nije stajalo učiteljstvo ni mudre knjige. Ona je sama. Iza nje stoji samo njeno slobodno srce. U Marijinom predanju čitamo smisao našeg predanja u vjeri“, poručio ja kardinal Puljić.

Prema njegovim riječima u Marijinom „Fiat“ – „Neka mi bude“ počinje i osmišljenje vjernikova nastojanja biti Božji. „Hvala ti, Marijo, za tvoj 'Evo me!'. U tom smjeru i mi izgovaramo: 'Evo me!', da Božja bude na prvom mjestu; da se Riječ utjelovljuje i u našem životu; da ljudi iz naših očiju mogu iščitavati kako imam povjerenje u Boga. Vršiti volju Božju je jedini smisao ljudskog življenja. Ako hoću uspjeti u životu bitno je otkriti što to Bog od mene traži“, istaknuo je na kraju nadbiskup uputivši Blaženoj Djevici Mariji molitvu za sve ljude na svijetu da mogu biti suradnici Božji u svakodnevnom življenju.

Nakon pričesti kojoj je pristupila većina hodočasnika, uslijedila je popričesna molitva, a potom procesijski odlazak na trijem bazilike, pred mozaik Gospe Kondžilske. Uz pjesmu hodočasnici su se okupili oko kardinala Puljića koji je prije blagoslovne molitve kazao nekoliko riječi o nastanku ideje postavljanja mozaika na ovo mjesto, njenoj realizaciji te značaju za hrvatski katolički puk. Također je zahvalio svima koji su na bilo koji način sudjelovali u ovom događanju. Posebno je istaknuo da zahvala ide mons. Sommertagu, Apostolskoj nuncijaturi u Zagrebu i franjevcima u Kustodiji Svete Zemlje.

Pojasnio je da je lik Gospe Kondžilske najstariji Marijanski lik u Bosni i Hercegovni i svjedoči o duboko ukorijenjenoj pobožnosti prema Gospi. „Bosna i Hercegovina sada proživljava teške trenutke i izazove. Treba nam Marijin zagovor. Mi ćemo poći svojim kućama, a na ovaj način – kroz ovaj mozaik – bit ćemo trajno povezani s ovim svetištem. Zbog toga vapimo: 'Gospo Kondžilska, moli za mir u dušama i za mir u krvavoj zemlji BiH da možemo u njoj živjeti i preživjeti“, rekao je kardinal Puljić.

Nakon blagoslova popraćenog pjevanjem Himne Gospe Kondžilske hodočasnici su načinili zajedničku fotografiju, a mogla su se čuti i obećanja da će se ponovno vratiti ovamo.

Mozaik Gospe Kondžilske, jedan od 43 prisutna pod svodom trijema bazilike, rad je poznate hrvatske umjetnice Blaženke Salavadre.

U izjavi za Katolički tjednik ona je rekla što za nju znači ovaj događaj postavljanja i blagoslova mozaika. „Skoro 20 godina radim mozaike i sada osjećam kao da sam došla na cilj. Ponosna sam i počašćena što sam mogla biti dio ovog veličanstvenog projekta čiji će trag ostati toliko dugo koliko ovaj mozaik koji zrači titravošću i životnim vibracijama, bude prisutan pod ovim svodom“, rekla je umjetnica Salavarda. (kta/kt)

http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=32268

Narodna predaja govori kako je sliku Gospe Kondžilske u trnju svoje njive našao Turčin iz sela Mrkotića (po svemu sudeći, vjerojatno se radilo o obitelji Čapljić koja se prije prezivala Kapetanović) koje se nalazilo blizu Tešnja. Kako je osjetio da se radi o svetinji, sklonio ju je u svoj hambar (žitnica). Navodno se taj isti hambar, cijelo vrijeme dok se slika nalazila u njemu, uslijed blagoslova Božjeg nikad nije ispraznio od žita. Kada je sliku vidio Ciganin kojeg je Turčin doveo da mu pokaže sliku, rekao je da se radi o slici ''vlaške Gospe'' (pojam "vlaška" treba promatrati kroz kontekst turske vladavine nad Bosnom i činjenice da u to vrijeme turski osvajači nisu razlikovali katolike od pravoslavaca već je cjelokupan nemuslimanski narod nazivan "Vlasi") i potom je udario nadžakom (vrsta turskog oružja) u sliku. Ta pukotina se i danas može vidjeti na slici. Predaja nadalje govori kako je ciganina stigla Božja kazna, jer je nakon udaranja u sliku poludio i skočio u Usoru, u najdublji vir. To mjesto se po tom događaju zove ciganski vir, a priča se kako se ciganina uoči Velike Gospe ili Gospojine može vidjeti u tom viru kako viče; ''Kafa, kafa!''. Taj događaj s Ciganinom uvjerio je Turčina da u svom hambaru zaista čuva veliku svetinju. No, vijest o slici nije se dala kriti pa za nju ubrzo doznaju i kršćani kao i drugi Turci.

Turci su zamjerali Turčinu što u svom hambaru čuva kršćansku svetinju, a katolici iz obližnjih sela željeli su otkupiti sliku. Dogodilo se uto da u selo Mrkotić dođe jedan turski šeh (svetac) koji također sazna za sliku te naredi Turčinu da se slike riješi. Jer, iako je Turčin molio da slika ostane kod njega; ''Ja te zaklinjem kao Muhamedovo koljeno da smijem ovu svetinju držati u svojoj kući, jer sve mi sa hajirom (srećom) ispane!'', šeh mu naloži da sliku zamijeni s katolicima za određene stvari, pošto je držao da se svetinja ne smije prodavati za novce. Stoga je Turčin dozvao k sebi nekoliko uglednih katolika i s njima dogovorio kako će im sliku predati za ''sto volova, sto ovnova, sto oka kravinjskog masla''. Kako onda u cijelom tom kraju nije bilo crkve, uključujući Doboj, Sivšu i Žabljak, a samo u Komušini je postojala mala zidana kapelica, odlučeno je da će se slika prenijeti u Komušinu. Kako su zbog straha od Turaka izbjegavali put koji je pratio Usoru, katolici koji su svetu sliku nosili na nosiljci kretali su se prijekim putem preko okolnih planina.

Predaja nadalje govori da kada su došli na Kondžilo zastali su kako bi se odmorili pa su sliku spustili na mjesto gdje se danas nalazi kapelica na Kondžilu. Kad su htjeli poći dalje, dogodilo se čudo. Ni šest, ni deset momaka nije uspjelo ponovno podići sliku. Isprva nisu znali što napraviti jer sliku nisu mogli ostaviti usred šume pod vedrim nebom, a znali su kako bi podizanje bilo kakve kapelice Turci zabranili. Stoga, odlučili su kleknuti pred sliku te se svečano zavjetovati kako će svake godine o Gospojinu tu istu sliku u svečanom ophodu na Kondžilo iz Komušine dopratiti. Nakon što su to učinili, mogli su podići nosiljku sa slikom i prenijeti ju u Komušinu. Tako se uspostavila tradicija poštenja na Kondžilo za Gospojinu.


Čudotvorna slika Gospe od Kondžila u pisanim se tragovima prvi puta spominje 1779. godine u izvještaju fra Filipa Čovića, tajnika biskupa fra Marka Dobretića, načinjenom povodom biskupovog posjeta Komušini u rujnu 1779. godine. Tada je biskup ustvrdio kako se u Komušini čuva i pobožno štuje vrlo stara i čudotvorna slika Djevice Marije na nebo uznesene. Kako u svom prethodnom apostolskom pohodu u Komušinu 1776. godine, biskup Dobretić nije spominjao Gospinu sliku, moguće je ustvrditi kako se tada slika nije nalazila u Komušini.

Pretpostavlja se da je slika nastala najranije krajem XVI., a u Komušinu je stigla nakon što je otkupljena od muslimanske obitelji Čapljić iz sela Mrkotići blizu Tešnja. Iako se prema predaji navodi kako je poglavar te obitelji pronašao sliku na ledini i u trnju, te ju zatim niz godina čuvao u hambaru, činjenice su vjerojatnije drugačije. Naime, u to vrijeme samo selo Mrkotići nije bilo sasvim muslimansko i još je u njemu bilo kršćanskih obitelji, a i sama obitelj Čapljić prešla je na islam. Stoga je moguće ustvrditi da je slika spašena iz neke stare kršćanske crkve koja je dolaskom Turaka zapuštena ili porušena, te se tako našla u obiteljskoj baštini obitelji Čapljić. Kada se za sliku saznalo, ona je sasvim sigurno postala neugodnost za vlasnika muslimana te ju on predaje katolicima u Komušini koja je tada od Mrkotića bila udaljena tri sata hoda.

Sama slika ima dimenzije 110 x 110cm, i vrlo vjerojatno je djelo mletačke škole nepoznatog autora. Predstavlja Majku Božju u nebo uznesenu. U dnu slike vidi se otvoren grob iz kojeg Blažena Djevica Marija sklopljenih ruku i okružena od šest anđela lebdi prema nebu. Oko glave naslikan je vijenac od zvijezda, a nad glavom pričvršćena je srebrna kruna. S lijeve i desne strane na oblacima kleči po jedan svetac; sv. Ivan Krstitelj s lijeve strana i sv. Rok s desne strane. Blažena Djevica Marija odjevena je u haljinu purpurne boje, po kroju sličnoj dimijama, narodnoj nošnji bosanskih muslimana, a zaogrnuta je zelenkastim plaštem na kojem se primjećuju narodni vezovi. Za prikaz Gospinog lica, može se kazati da izražava blagi pogled Majke koja pobjednički uzlazi na nebo, ali u isti mah pokazuje i tugu za sinovima koje ostavlja.

Slika je obnavljana 1888. godine u Grazu po nalogu prvog vrhbosanskog nadbiskupa dr. Josipa Stadlera, te 1949. godine kada ju obnavlja slikar Gabrijel Jurkić. Nakon izgnanstva iz Komušine u kolovozu 1992. godine, slika se 1999. godine vraća u Komušinu kada počinje i obnova Gospinog svetišta Vrhbosanske nadbiskupije Komušina-Kondžilo. Valja istaknuti kako je slika Gospe Kondžilske u travnju 1997. godine bila postavljena iznad oltara kada je prigodom svog prvog pastoralnog pohoda BiH blagopokojni papa Ivan Pavao II. u Sarajevu slavio svetu Misu.

Čudotvorna slika Gospe Kondžilske čuva se u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Komušini i napušta ju samo jedanput godišnje, na Veliku Gospu, patron župe, kada ju u nošenu u procesiji vjernici prate na Kondžilo.
Mala Gospina slika

U svetištu Gospe Kondžilske od 1949. godine nalazila se još i takozvana Mala Gospina slika koju je naslikao slikar Gabrijel Jurkić. To je bila replika originalne Gospine slike, jednakih dimenzija kao i original, koja se u procesiji nosila za Dan mladih i pri završetku listopadskih pobožnosti na Kondžilo.

Nažalost, u vihorima ratne 1992. godine gubi se svaki trag toj slici. Ipak, 28. svibnja 2005. godine uzoriti gospodin Vinko kardinal Puljić blagoslovio je novu repliku originalne slike Gospe Kondžilske, dar i djelo akademskog slikara Ante Mamuše.