Ljeta Gospodnjeg 2013.
Zahvaljujemo Bogu za njezin opstanak, braniteljima za njezinu obranu, svima za njihovu pomoć. Neka Bog blagoslovi našu župu i sve njene župljane kod kuće i svijetu.
Ad multos annos!
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
MOB - Mjesni odbor Boće) 1992.-1997. -II dio - nastavak......Ispratili smo krvavu 1992 i u njoj proslavili krvavi Božić ´92. Što nam nosi 1993? Možda opet krv i smrt, ubijanje i razaranje, plač i suze ...? Ljudi bi rado željeli znati budućnost unaprijed. Ona ipak ostaje Božja tajna. Bilo bi užasno kada bi smo za neke strahote i užase znali unaprijed. Zato idemo u 1993 s pouzdanjem u Božji blagoslov: što Bog da i sreća junačka.
MoB-e ulazi u 1993 s puno nade i optimizma. S ponosom možemo pogledati na više nego li uspješno djelovanje MoB-e u 1992, u godini njegova rođenja. No ponos i hvalu treba ostaviti za neka bolja vremena. Ipak u svjetlu postignutog biva nam jasnija slika naše prave moći, isto tako naših nedostataka i propusta. Postali smo neka veličina a nismo se riješili vlastite bijede. Stekli smo ugled a nismo popravili naše nedostatke. Ljudi nas cijene po tome koliko smo učinili, a ne po tome koliko smo mogli učiniti. Puno smo učinili a svjesni smo da možemo i puno više. Ne smijemo se prepustiti slatkoj taštini, letu nebeskim visinama na stečenoj slavi i ugledu, nego moramo prionuti na još veći posao, da bi smo održali visinu leta, da bi smo dokazali da nismo bljesnuli samo u jednom trenutku. Osjećali smo pravu visinu, značenje i važnost postignutog. Znali smo da će biti užasno teško to ponoviti. Osjećali smo da će se uskoro pojaviti nove poteškoće: iscrpljenost, prezasićenost, bezvoljnost. No, zar je našim braniteljima lakše u rovovima, svejedno da li je kiša, snijeg, sunce ili led? Osjećali smo da će najjači udarci na akciju i MoB-e prvo navaliti iz vlastitih redova. Znali smo da će smišljene poluistine ili polulaži sistematski nagrizati naše povjerenje, da će se sumnje sve više uvlačiti u naše redove.
Osjećali smo da nas ništa neće toliko ugroziti kao vlastito nejedinstvo. Zato nam je bilo jasno, na što treba obratiti posebnu pozornost.
02. 01. ´93 - Nova godina počela je sa sjednicom predstavnika našeg MoB-e, Mjesnog odbora Zovik i nekih članova iz Zagreba s čelnicima iz obadviju župa na terenu. Sastanak je održan kod Ive u Boću. Ponovo je Centar u Zagrebu, njegova reorganizacija, bila glavna tema rasprave i zaključaka. Centar nikako da se uspješno reorganizira i da počne punom parom raditi. Iako je on u nekom funkcioniranju, centar i nadalje pobuđuje žučne rasprave. S te sjednice je prvi puta u pisanoj formi izražena podrška Niki Blažević, našem povjereniku, kao i svim našim Odborima u inozemstvu. Zaključke sjednice potpisuje Blaško Lovrić.
06. 01.1993 - Uspjelo nam je upravo na blagdan Bogojavljenja
(Vodokršta), na boćansku feštu, naći naš novi prostor, novo mjesto našeg okupljanja. Prostor odgovara potpuno našim zahtjevima i željama. Malo je povučen od ulice, ima svoj posebni dvorišni ulaz, omogućuje nam da budemo potpuno sami i da u miru nesmetano možemo održavati naše sastanke, raspravljati o našim problemima i zajednički donositi naše odluke. Kada ljudi osjete da ih se pita, da oni suodlučuju, onda svaku većinsku odluku MoB-e shvaćaju kao svoju vlastitu. Za ovaj prostor morat ćemo plaćati iznajmninu.
To ćemo pokušati nadoknaditi kroz prodaju pića, za koje su zaduženi
Grga Grgić Marka i Čedomir Lukić Ante, kojeg je ubrzo zbog opterećenosti posla zamijenio Niko Čerkezović Mije. Uz pomoć još nekih, Grga i Niko uspješno vode brigu o piću u našem novom centru do današnjega dana. Od kase za piće mogli smo do sada plaćati našu iznajmninu. Kad već govorimo o novom centru MoB-e treba odmah napomenuti da smo u proljeće instalirali satelitsku antenu, tako da smo mogli pratiti Hrvatsku televiziju. U centru smo organizirali neka naša natjecanja, kao prsten, stolni tenis, šah, bingo. U posebnim zgodama kasnijih godina pokušali smo pripraviti koje pečeno prase, kao pokušaj da nas se okupi što više.
Na ovom prvom sastanku odlučeno je da se 23. 01. 1993 organizira naše godišnje Župsko sijelo. Predigra sijelu bit će turniri u nogometu, prstenu i drugim disciplinama.
17. 01.1993. - Počelo je s turnirom u malom nogometu. Prijavilo se osam ekipa iz različitih zaselaka samo naše župe, kako smo se zajednički dogovorili. Uspjelo nam je dobiti prekrasnu dvoranu u Jura Soyfergasse.
Učestvovali su: Kondori, Brdo, Točak, Redak, Boderište I, Boderište II, Dubravice i ekipa 108. brigade, koji su bili naši gosti. Atmosfera je bila predivna. Dvorana skoro dupkom puna.
Gromoglasno navijanje. Fair i sportska borba. Ambijent za pamćenje. U velikoj neizvjesnosti prvo mjesto uzeše Kondori ispred Boderišta I. Nakon turnira bili smo svi umorni ali izuzetno zadovoljni. Za naše goste napravili smo malu večeru u župi sv. Pavla, gdje smo održali onu konstituirajuću sjednicu našeg MoB-e. Večeru su pripravili Manda i Josip Ikić.
Turnir je bio prava stvar i ponovo veliki uspjeh za MoB-e. Organiziran je u pravo vrijeme, kada su neki bili poljuljani u svome povjerenju premu Odboru i kada su bili posustali kako duševno, tako i materijalno. Turnir je otvarao jednu novu stranicu u prebogatoj knjizi naših aktivnosti. On će postati naša tradicija. Za njega se ljudi spremaju, s nestrpljenjem ga iščekuju i s užitkom o njemu pričaju. Zadovoljni ljudi uspjeh je i garancija MoB-e. Turnir je ponovno pokazao snagu Odbora i zajedništva. Odbor je sve koristio kako bi održao ljude na okupu i u zajedništvu. U tom smislu sportska natjecanja bila su najbolje sredstvo, najbolja prilika za naše meĎusobno zbliţavanje, povjerenje i prijateljstvo.
Svaka sportska disciplina pobudila je veliko zanimanje. U šahu su sudjelovali: Jozo Grgić, Josip Ikić, Srećko Ivić, Mićo Ikić, Slavko Jozić, Ivo Jozić, Božo Grgić i Željko Ikić. Pobijedio je Josip Ikić.
Stolni tenis je bila Nikina disciplina. Niti njegova poodmakla dob kao sportaša nije ga spriječila da se prošeta turnirom do prvog mjesta. Učestvovali su: Josip Blažević, Božo Grgić, Niko Čerkezović, Josip Ikić, Blaž Grgić, Željko Ikić, Grga Grgić i Niko Ikić.
Melem za našu bosansko-hrvatsku dušu bio je turnir u našoj tradicionalnoj, drevnoj zimskoj igri prstena. Ova igra nije vezana uz dob, ona otvara vrata kako mlađima, tako i starijima. Ekipe s terena naše župe su se same izabrale i same sebe krstile. Njihova imena bili su uzrokom izuzetno lijepe atmosfere, šale, zdrave zafrkancije, dobacivanja i smijeha. Sve to u jednom dobronamjernom tonu, bez psovki, svađa ili povišenih tonova. Učestvovali su: PILJIN KOŽUŠAK (Ilija i Piljo Blazević, te Stjepan i Boro Lukić), 4M (Marin Filipović, Marin Ilić, Miljenko Ilić i Mijo Ilić), nadalje bio je tu REDAK - MILO ZLATO (Petar Ivić, Božo Ivić, Stjepan - Mrki Filipović i Niko Grgić),, pa onda dragi si moj, LIBERTAS (Josip Ikić, Marjan Ikić, Mićo Ikić, Ilija Pejić - majstor), Također je učestvovao POVRATAK (Mijo Radošević, Niko Radošević, Marko Ivić i Srećko Ivić), pa onda POBJEDNIK (Baja Pejić, Anto Pejić, Jozo Pejić i Alojzija Ikić). Na kraju treba spomenuti i ŠUŠNJARE (Marin Klarić, Niko Ikić, Tunjica Klarić i Filip Ikić), te OTPISANE (Marko Grgić, Božo Grgić, Slavko Jozić i Grga Grgić). Turnir osvaja LIBERTAS ispred REDTKA MILO ZLATO i OTPISANIH.
23. 01. ´93 - Naša druga tombola. No sada s već bogatim iskustvom. Turniri su bili uvertira a tombola kruna ovog razdoblja našeg života u dijaspori.
Ponovo smo se sastali u drugom kotaru, tri dana nakon Clintonova ustoličenja. Dok je za onu prvu tombolu u sv. Leopoldu bilo dovoljno mjesta za drugu je taj isti prostor postao suviše malen. Sve je bilo nabijeno, teško se prolazilo, a od dima se skoro nije ništa vidjelo. Atmosferu to nije smetalo, dapače ono ju je podgrijavalo.
Program je počeo recitacijama Jelice Klarić, Silvane Ikić, Gabriele Čerkezović, Tatjane Lukić i drugih. Između recitacija naglašavali smo pravi smisao našeg okupljanja. Ne radimo sve ovo radi zabave ili provoda ili slično, nego tombola ima samo onda svoj smisao kad je usmjerena na našu župu, na naše branitelje. Ne skupljamo se da bi potrošili skupljeno, nego se i u ovoj formi skupljamo da bi smo skupili još više. Ovu misao trebalo je često ponavljati, jer je ona stajala kao okvir svim našim akcijama. Ponovo je vrhunac programa bila naša tombola. Nagrade su bile silne. Pored sredstava koje je Odbor odobrio i uložio, aktivirali smo ljude da sami doprinesu za zajedničku tombolu. Neki ljudi uspjeli su dobiti neke nagrade koje su pribavili od svojih firmi (npr. Alvorada).
Filipovim zalaganjem prikupili smo nešto nagrada i od stranih firmi, banki, osiguranja itd. Jedan dio nagrada darovala nam je župa sv. Leopolda, a drugi samostan iz Kaiserstraße preko naših sestara prije svih s. Elfriede, pa onda Verene, Gottfriede i Matilde. Puno lijepih lutki darovale su nam sestre iz Fasangasse. Svima srdačna hvala. Pripomogli su dobrom raspoloženju, velikoj napetosti i općem uspjehu. Između vrijednih nagrada izdvajamo: Mašinu za pranje rublja, usisivač, kamera i vino, auto radio, fen i drugih 47 nagrada. Veća vrijednost tombole omogućuje veću dobit i veću napetost. U zaista napetom izvlačenju nagrada bilo je istovremeno puno želja i iščekivanja, radosti i razočaranja, jer je mnogima falio samo jedan broj do punog pogotka. Veš mašinu, koju je Odbor pripravio, dobio je u fair izvlačenju Mišo Matijašević iz Dubravica.
Na tomboli su podijeljeni pehari za prva mjesta na odigranim turnirima. Sve ovo ostat će nezaboravno. Sve je bilo u superlativima. Ako ne vjerujete meni, pitajte očevice. Tombola je već prerasla granice i prostor naše župe i našeg MoB-e. Preko 32 tisuće ATS bile su čista dobit od tombole.
Zadnja promjena: Boce-Team; 02.06.13 0:27; ukupno mijenjano 1 put.