Biljna LJEKARNA

KAKO SAČUVATI DOBAR SLUH DO DUBOKE STAROSTI

U svijetu 278 milijuna ljudi imaju ozbiljno oštećenje sluha.
Djelomični gubitak sluha će pogoditi 40% ljudi starijih od 60 godina.
Mnoge čak i prije.
U kojoj ćete se skupini naći Vi?
Zapravo, da li me sada dobro čujete?

Što uzrokuje gubitak sluha

Krivaca za oštećenje sluha ima mnogo - od infekcija, trauma uha, ototoksičnih lijekova, sve do gena.
Ipak, jedan od najčešćih uzroka poremećaja sluha je obična svakodnevna buka.
Upravo ona iz dana u dan uzrokuje mikro-oštećenja slušnih stanica, što nakon niza godina rezultira pogoršanjem sluha.
Paradoksalno je da je ovu vrstu gubitka sluha najlakše spriječiti, ali ipak većina nas to ne radi.
"Izlaganje buci uzrokuje oštećenje slušnih stanica u unutarnjem uhu. Ove stanice su od presudne važnosti za dobar sluh." - kaže dr. Jose Fayad, profesor na fakultetu House Research.
"Oštećenje sluha može uzrokovati kratkotrajni glasni zvuk. Ali u većini slučajeva oštećenje slušnih stanica uzrokuje redovito, svakodnevno izlaganje buci tokom dužeg vremena."

Koja razina buke je opasna za naše uši

Ali koja razina buke je opasna za naš sluh?
Dugotrajna izloženost zvuku preko 85 db može uzrokovati trajni gubitak sluha.
Normalan razgovor se odvija u granicama 50-70 db.
Buka motora i kosilice je između 85-90 db.
Buka u disku ili na rok koncertu je između 110 i 120 Db.
Sirena hitne pomoći i avion kod polijetanja proizvode buku jačine 119-140 db.

"Tihi" ubojica slušnih stanica

Najopasniji i najmanje poznati ubojica slušnih stanica je... glazba.
Glazba, koju svakodnevno slušamo na iPodu, CD ili MP3 playeru.
Ovi uređaji šalju glazbu preko slušalica direktno u naše uho. Jačina zvuka je takva, da više ne čujemo ljude oko sebe, buku prolazećih automobila, čak ni polijetanje aviona - što znači da je preglasno!
U memoriju MP3 playera stane stotine pjesama, što znači da ga možemo slušati satima - što većina ljudi i radi. Dugotrajno slušanje glazbe na takvim uređajima izlaže naše uši direktnoj opasnosti.
Dokazano je da izloženost zvuku od 85 Db tokom 8 sati s vremenom uzrokuje gubitak sluha. Što da onda kažemo o iPodovima i MP3 playerima, na kojima koristimo puno veću glasnoću (obično preko 100 db)?
Znanstvenici upozoravaju: zbog MP3 playera naša generacija je izložena ozbiljnom riziku od gubitka sluha. I to ne u starijim godinama, nego puno prije.
Zbog toga ako često slušate glazbu, nemojte prekoračiti razinu veću od 60% maksimalne glasnoće.

Narodni recepti za poboljšanje sluha

Med i cimet
Za poboljšanje sluha svako jutro i prije spavanja uzimajte mješavinu koja je napravljena od jednakih dijelova meda i cimeta.
Crno vino i zeleni čaj
Dobro je za srce, raspoloženje, imunitet, a najnovija istraživanja pokazuju da crno vino može spriječiti i gubitak sluha.
Antioksidanti iz crnog vina štite dlačice u unutarnjem uhu, koje brane uho od vanjskih utjecaja. Zeleni čaj ima sličan učinak na sluh.
Kapi od češnjaka
Na Siciliji se češnjak smatra lijekom za sve bolesti. Tamo za poboljšanje sluha koriste sljedeći recept.
Kratko dinstajte nekoliko češanja bijelog luka u maslinovom ulju. Snažno pritisnite svaki češanj da bi iscijedili njegov sok, a nakon toga procijedite ulje. Svakodnevno kapajte 3-4 kapi ulja u uho, nakon čega začepite uho komadićem vate.
Sok od crvenog i bijelog luka
Smatra se da ovaj snažan napitak vraća sluh. Napitak se sastoji od 30 ml soka češnjaka i 30 ml soka crvenog luka. Pijte ga jedanput dnevno.

Vitamini i minerali su bitni za naš sluh

Najnovija istraživanja otkrivaju da su neki vitamini i minerali direktno povezani sa organom sluha.
U studijama, gdje su sudionike izlagali glasnoj glazbi, gubitak sluha je bio puno manji kod osoba, koje su prije toga uzimali vitamin C, E, beta-karoten te magnezij.
Nedavna američka studija sa preko 51000 sudionika pokazala je pozitivni učinak folne kiseline na sluh. U periodu praćenja od 20 godina, gubitak sluha je bio smanjen za 20% kod osoba, koje su redovito uzimale folnu kiselinu.
Bilo u obliku hrane ili kao nadomjestak prehrani, vitamini i minerali mogu biti dobra prevencija gubitka sluha.

Tjelesna aktivnost je ključna za dobar sluh

Najnovija istraživanja otkrivaju zanimljive činjenice, a to je da je naš sluh direktno povezan sa zdravljem kardiovaskularnog sustava.
Kako su oni povezani? Dotok krvi u glavu omogućuje ušima da dobro čuju i pravilno funkcioniraju.
Vježbe općenito poboljšavaju cirkulaciju krvi u našem organizmu i zbog toga su bitne ako želite imati dobar sluh.
Istraživanja su pokazala, da ljudi, koji su u svojim 50-im godinama imali dobru kondiciju, imali su tako dobar sluh, kao i mladi ljudi.
Za zdravlje kardiovaskularnog sustava i dobar sluh se najviše preporučuju aerobne vježbe - trčanje, plivanje, hodanje. Vježbati trebate barem 20-30 minuta dnevno, 3-5 puta tjedno.

Infekcije koje mogu uzrokovati gubitak sluha
• meningitis
• zaušnjaci
• ospice
• kronične infekcije uha
• HIV

Lijekovi koji mogu uzrokovati gubitak sluha

Ne ponavljamo bez razloga, da se klonite lijekova što više možete. Cijeli niz lijekova može imati ototoksični (štetni za sluh) učinak.

Ototoksični lijekovi:
• neke vrste antibiotika (gentamicin, tobramicin, kanamicin, streptomicin, neomicin, amikacin, ribostamicin, netilmicin)
• neke vrste diuretika (furosemid, bumetanid, torsemid, etakrinska kiselina)
• neki lijekovi protiv karcinoma (cisplatin, karboplatin, vinkristin)
• aspirin (u velikim količinama)
• lijekovi za poboljšanje erekcije (Viagra, Levitra, Cialis)

Toksini koji su prisutni u našem okolišu mogu također uzrokovati pogoršanje sluha. U ovu skupinu spadaju živa, olovo, mangan, ksilen, lim, butil nitrit i toluen.
Čišćenje organizma od toksina i teških metala

Praktični savjeti
• Pripazite da se ne izlažete zvuku većem od 85 db.
• Ako ipak morate biti izloženi buci, svakih 15 minuta napravite "tihu" pauzu.
• Koristite zaštitna sredstva za uši. Nabaviti ih možete u svakoj apoteci.
• Ako morate povisiti glas da bi vas drugi čuli - znajte, da je Vaše okruženje preglasno!
• Nemojte voziti auto punom brzinom sa otvorenim prozorom.
• Ako slušate muziku sa slušalicama, nemojte povećavati zvuk preko 60% od maksimalne razine.
• Ako vozite motor, obavezno zaštite uši.
• Nemojte stajati blizu zvučnika ili pojačivača zvuka.
• Odmah rješavajte infekcije uha.
• Ako primijetite gubitak sluha ili bol u uhu, obratite se liječniku.

Jeste li me dobro čuli?



Preneseno sa alternativa.com

PROSTATA I BOLESTI PROSTATE

FITOTERAPIJA KOD KRONIČNOG PROSTATITISA
Ovo će poglavlje biti korisno za one muškarce koji vjeruju ne samo i ne toliko službenoj medicini, koliko naturopatskim sred­stvima liječenja. Ovdje treba napomenuti da se prostatitisa treba riješiti uz pomoć iskusnog liječnika i kompleksnim liječenjem, a sredstva narodne medicine trebaju biti dopunski način terapije.

U narodnoj medicini postoje vremenom provjerena sredstva koja su blaga za organizam.

Prije svega to se odnosi na korištenje toplih (40 stupnjeva) pripravaka od ljekovitog bilja i vode u mikroklistirima. Naj­češće se koriste svježi pripravci od kamilice, cvjetova kalendule, žalfije i srčenice. Često se u njih dodaje med čime se povećava učinak.

Kalendula ima jako protuupalno, žalfija antiseptičko dje­lovanje i zaustavlja krvarenje, a kamilica ima antiseptičko djelo­vanje i ublažava bolove te, kao i srčenica, sedativno (umirujuće) djelovanje.

Za pripremu pripravka potrebno je 2 velike žlice biljke preliti sa 100 ml kipuće vode i ostaviti da stoji 1 sat te za­tim procijediti.

Mikroklistiri od pripravaka se koriste prije spa­vanja po 50 ml u toku jednog mjeseca. Treba znati da na poziti­van učinak toplih mikroklistira od ovih pripravaka u znatnoj mjeri utječe to što su oni topli pa se postiže i termički učinak, a ne samo farmakodinamički Pripravci i uvarci se koriste i na klasičan način - njih se pije, a ne samo koristi za mikroklistire.

U liječenju kroničnog prostati­tisa može se koristiti slijedeće ljekovito bilje:

Iđirot, močvarni - ima protuupalno i antimikrobno djelovanje. Pripravak od podanaka iđirota (10:200) koristi se po 50 ml 3 do 4 puta na dan.

Aralija, visoka ili mandžurska - pripravak korjena u alkoholu (u odnosu 1:5), koristi se po 20 do 30 kapi 3 puta na dan.

Zimzelen, ravni - povećava tonus prostate i potenciju. Koristi se pripravak s alkoholom (20,0 do 200,0), koji se uzima po 5 ka­pi dva puta na dan u toku jednog tjedna. Prekoračenje navede­ne doze je opasno.

Sapika, evropska - uvarak od 1 male žlice na čašu kipuće vode. Koristi se 3 puta na dan po 1 velika žlica. Na prostatu djeluje tonizirajuće.

Vrijesak, obični - pripravak s vodom - od 2 male žlice trave na 0,5 1 kipuće vode. Pije se tokom dana. Ima protuupalno djelo­vanje.

Čestoslavica, ljekovita - pripravak s vodom - 20 g na 0,5 1 kipu­će vode. Pije se po pola čaše tri puta na dan jedan sat prije jela. Na prostatu djeluje protuupalno i tonizirajuće.

Višnja, obična - pripravak se priprema od 1 male žlice usitnje­nih peteljki na 200 ml kipuće vode. Koristi se po 1 velika žlica. U liječenju prostatitisa se koristi kao protuupalno sredstvo i za stabiliziranje membrane.

Kruščica, okruglih listova - pripravak s alkoholom (1:10). Ko­risti se po 20 kapi. Na prostatu djeluje protuupalno i tonizi­rajuće.

Zutilica (žukovina) - pripravak od 1 male žlice trave na 1 čašu kipuće vode. Pije se u toku dana. Djeluje na prostatu tonizira­juće.

Dubačac, obični - pripravak od 4 male žlice usitnjene trave i 1 čaše kipuće vode. Pije se po 1/4 čaše 4 puta na dan. Dobro dje­luje na potenciju.

Kokotić, poljski - antidizurijski učinak ima pripravak s vodom (20 g suhe trave na 1 l kipuće vode). Koristi se po pola čaše 3 puta na dan nakon jela.

Zelenčić - pripravak s vodom od 20 g trave na 0,5 1 kipuće vo­de. Pije se tokom dana. Ima antidizurijsko djelovanje.

Kalendula - ima dobro protuupalno djelovanje. Proizvodi se u obliku pripravka s alkoholom, čija se otopina s vodom (1 mala žlica pripravka na čašu kipuće vode) može koristiti za instilaciju. Proizvodi se u obliku alkoholnog pripravka čiji se rastvor u vodi (1 mala žlica pripravka na 1 čašu prokuhane vode) može koristiti za instilaciju.

Salamonov pečat - povećava potenciju i ima protuupalno djelo­vanje. Koristi se u obliku uvarka od 15 g usitnjenih podanaka u 0,5 1 vode. Uzima se po 1 mala žlica u toku dana. Ne preporu­čuje se prekoračiti navedenu dozu zbog toksičnosti biljke.

Lijeska, obična - uvarak od 1 velike žlice usitnjene kore u 0,5 1 vode. Pije se u toku dana. U liječenju prostatitisa ima povoljno djelovanje.

Crveni luk - djeluje protiv skleroze, stimulira potenciju i spermatogenezu. Pripravak od 1 lukovice na 200 ml tople vode ko­risti se po 50 ml 3 do 4 puta na dan.

Hudoljetnica, kanadska - kod prostatitisa se upotrebljava protiv upale. Koristi se po 2 velike žlice pripravka s vodom (1 velika žlica suhe trave na 1 čašu kipuće vode) 3 do 4 puta u toku dana.

Peršin, vrtni - ima tonizirajuće djelovanje na glatku muskula­turu prostate, pospješuje rastvaranje kamenca i pijeska u mok­raćnim putevima. Pripravak od lišća peršina (5:400) koristi se po 50 ml 4 puta na dan.

Srčenica - djeluje umirujuće i protiv bolova. Može se koristiti u obliku toplog pripravka s vodom od 1 male žlice usitnjene trave na 1 čašu kipuće vode za mikroklistire prije spavanja.

Kamilica - smiruje bolove i upalu. Upotrebljava se u obliku toplih mikroklistira od 1 velike žlice suhih cvjetova na 1 čašu kipuće vode. Za mikroklistir se također može koristiti rastvor 1 male žlice apotekarskog alkoholnog pripravka od kamilice -romazulana u 100 ml tople vode.

Celer - pospješuje potenciju. Koristi se po 100 ml pripravka od lišća i stabljike (40:400) 4 puta na dan.

Kotrljan, poljski - na prostatu djeluje tonizirajuće. Koristi se u obliku pripravka s vodom od 2 male žlice suhe trave u 0,5 1 ki­puće vode. Hladni pripravak se pije u gutljajima u toku dana.

Gladiš, bodljikavi - koristi se protiv upale i ima drenažno djelo­vanje na prostatu. Uzima se u obliku pripravka od 1 male žlice suhog i usitnjenog lišća i cvjetova na 1 čašu kipuće vode. Pije se po 1/4 čaše 3 do 4 puta na dan.

Topola, crna - pripravak od 3 velike žlice usitnjenih pupoljaka u 1 litri vruće vode stavlja se u posudu za sjedeće kupke. Pu­poljci topole imaju jako protuupalno djelovanje.

Tikva, obična - cink koji sadrže sjemenke tikve, povoljno djelu­je na prostatu. Koristi se po 20 do 30 sjemenki.

Hajdučka trava - tonizira muskulaturu prostate. Koristi se u obliku pripravka od 2 velike žlice suhe usitnjene trave na 1 čašu kipuće vode. Hladni pripravak se pije u toku dana po 1/3 čaše poslije jela.

Ljubičica, trobojna - pripravak (15,0 do 200,0) se pije po 1 veli­ka žlica 3 puta na dan. Djeluje protiv upale.

Preslica, poljska - ima protuupalni učinak. Uzima se tri puta na dan 1 sat nakon jela po 1/3 čaše uvarka koji se priprema od 3 velike žlice usitnjene suhe trave u 200 ml vode.

Žalfija, ljekovita - ima protuupalno i antiseptičko djelovanje. Koristi se u obliku toplih mikro-klistira od pripravka 2 male žli­ce suhe trave na 1 čašu kipuće vode.

Eleuterokok, bodljikavi - djeluje kao antioksidant. Ima pozitivan učinak na potenciju. Koristi se u obliku alkoholnog pripravka po 30 kapi u 100 ml vode 1 sat prije jela.

Rudbekija, purpurna - imunomodulator. Koristi se u obliku al­koholnog pripravka (1:10) po 30 kapi 3 puta na dan poslije jela.

Kod akutnog i kroničnog prostatitisa često se koristi slijedeći pripravak: 25 g usitnjene kore divljeg kestena prelije se s 250 ml alkohola i ostavi da odstoji 10 dana na tamnom mjestu. Pripra­vak treba redovito protresti. Nakon 10 dana treba ga procijediti i uzimati po 30 kapi 3 puta na dan.

U liječenju prostatitisa koristi se uvarak od srčenjaka: 15 g ze­leni zalije se s 200 ml vode i pustiti da se ispari do pola količine. Uzimati po 30 kapi 3 puta na dan poslije jela. Liječenje traje 2 do 3 tjedna, a nakon prekida od dva tjedna liječenje se ponavlja.

U narodnoj medicini prilikom liječenja različitih oblika pros­tatitisa dosta su popularna slijedeća sredstva:

■ pripravak od zobi i brezovih pupoljaka pomiješa se s priprav­kom od šipka; to se pije 1 do 2 puta na dan po pola čaše. Taj pripravak se može piti nakon uzimana cvjetnog praha i propolisa, čije je korištenje kod prostatitisa korisno.

■ 10 g kore i listova tuje zapadne zalije s 500 ml kipuće vode, zatim se kuha 2 minute i ostavlja da odstoji 10 minuta. U toku dana treba popiti svu količinu uvarka, ali ne odjednom.

■ 1 mala žlica koprive se zalije čašom hladne vode, zatim se ku­ha 1 minutu. Ostavlja se da odstoji 10 minuta i zatim se proci­jedi. Pije se po 1 čaša ujutro i uvečer.

■ 100 g zeleni oputine, cvijeta kamilice, po 50 g listova maline, brusnice, borovnice, šumskih jagoda, crnog ribiza, njuškica kukuruznih tučaka. 1 mala žlica te mješavine prelije se čašom kipuće vode i ostavi da stoji. Pije se toplo 2 puta na dan na­kon jela. Taj pripravak je koristan i zato što jača imunitet organizma.

■ U jednakim se proporcijama pomiješaju suhi listovi breze ub­rani u svibnju i suho lišće mladog luka. 2 velike žlice te mje­šavine preliju se s pola litre kipuće vode. Pripravak se ulije u termos bocu i ostavi da stoji sat i pol, zatim se procijedi. Pije se topao po pola čaše dva puta na dan.

■ Tri male žlice ljekovite šparoge preliju se s 300 ml kipuće vo­de. Pripravak se ostavi da odstoji 2 sata na toplom mjestu, može i u termos boci, zatim se procijedi i pije po pola čaše tri puta na dan prije jela.

■ Korisno je piti sok šparoge - po 1 čaša 1 do 2 puta na dan.Može ga se pomiješati s drugim sokovima od povrća, kao što je, npr. sok od cikle, mrkve i krastavaca.

■ Iscijediti iz peršina sok i pomiješati s medom u odnosu 1:1.
Uzimati po 2 velike žlice tri puta na dan.

■ U jednakim količinama pomiješati sok od svježih krastavca, cikle i mrkve. Pije se po pola čaše tri puta na dan pola sata prije jela. Ovaj vitaminski napitak obnavlja snagu i jača imu­nitet.

■ U jednakim količinama pomiješaju se: trava poljske preslice, njuškice tučaka kukuruza i listovi divlje kruške. 2 velike žlice ove mješavine preliju se sa 0,3 1 kipuće vode. Pripravak trebaodstajati jedan sat. Može se piti umjesto vode.

U liječenju kroničnog prostatitisa koriste se složene po sasta­vu i učinkovite po svojem djelovanju slijedeće mješavine:

■. Pomiješati plodove šipka - 10 dijelova, plodove gloga - 10 di­jelova, zelen smilike - 5 dijelova, cvijetove kamilice - 4 dijela, cvjetove končare - 4 dijela, listove breze - 3 dijela, listove brusnice - 3 dijela, kiprej - 3 dijela, korjen maslačka - 3 dijela, travu oputine - 3 dijela, travu kokotac - 2 dijela, zelen kruščice - 2 dijela. Dvije pune žlice ove usitnjene mješavine navečer preliti sa 500 ml kipuće vode, zamotati u toplu tkaninu i osta­viti da stoji noću, ili uliti u termos bocu. Ujutro procijediti i pi­ti toplo po 5 do 7 čaša na dan.
Neki stručnjaci preporučuju da se ova mješavina prelije bre­zovim sokom i pusti da zakipi.

■ Također je popularna manje složena mješavina koja se od: lišća breze - 10 g, lišća medvjetke - 20 g, hajdučke trave - 10 g. Mješavina se prelije sa 600 ml kipuće vode, ostavi 2 sata da odstoji i procijedi. Može se dodati meda. Piju se po dvije veli­ke žlice 3 puta na dan prije jela.
U liječenju prostatitisa mnogo se koriste i slijedeće mješavine:

■ Lišće bokvice, trava srčenice, plodovi borovice, Bogorodičina trava, trava bradavičice, trava medvjetke, zelen kruščice sve u jednakim količinama. Dvije velike žlice ove mješavine preliju se s 500 ml kipuće vode, kuha se 5 minuta i ostavi 2 sata da odstoji. Nakon toga se cijedi i pije po pola čaše tri puta na dan prije jela. Kura liječenja traje 1,5 mjesec.

■ Po 10 g trave zlatnice, lista lijeske, cvjetova marulje, cvjetova gloga, zelen čestoslavice, ivanjskog cvijeća i 20 g podanaka petoprsta puzavca. Ovu mješavinu treba usitniti i preliti sa 500 ml kipuće vode, kuhati 3 minute, ostaviti 2 sata da odstoji i procijediti. Čaj treba popiti 3 do 4 puta u toku dana. Najbolje ga je piti između jela. Kura liječenja - 1 mjesec.

■ Proso, ptičje (vrapčje sjeme) - 3 velike žlice, podanci sladića -4 velike žlice; zeleni oputine, zeleni maslačka, list kamenike, lišće crnog gaveza, lišće lijeske, list kestena, zeleni dimnjače, ljuske graha - po 2 velike žlice. Priprema i korištenje isto kao kod prethodne mješavine.

Kod primjene ljekovitog bilja potrebno je točno znati njihova farmakodinamička svojstva i koristiti fitoterapiju u skladu s in­dividualnim patogenetskim pojavama i kliničkim simptomima.

Određene faze bolesti. Zato, iako vlada uobičajeno mišljenje da bilje nije štetno, bez prethodne konsultacije s liječnikom koji prati bolesnika, ne treba samostalno primijenjivati fitoterapiju.

Treba upozoriti da ne treba bezuvjetno davati prednost fitoterapiji u odnosu na suvremenu medicinu i napomenuti da su korisni učinci koji se pripisuju ljekovitom bilju u većini slučaje­va daleko slabiji od učinaka odgovarajućih farmaceutskih pre­parata.

Ima još jedna važna stvar. Treba znati da se često događa da liječenje travama bez konzultacije s liječnikom, može dovesti do toga da se tok bolesti zanemari pa je daljnja terapija znatno ote­žana.
.

GUŠTERAČA I NARODNA MEDICINA

Ovi dolje recepti za liječenje GUŠTERAČE preneseni su iz knjige "Ljekovito bilje u narodnoj medicini". od D. Životića
Mnoge recepte sam mailom poslao onima koji su imali razne probleme i svi su bili
zahvalni i svoje tegobe su zaliječili pomoću recepata iz ove knjige ili savjeta iz iste!

Na vama je da i vi pokušate!
Zna se odavno da zdravlje nema cijene
pa ako uspijete nabaviti biljke iz ovih recepata onda ste vi sretnici
pa još ako imate volju da se malo potrudite za svoje zdravlje, vi ste u
bescjenje povratili svoje zdravlje! Isto tako uz malo volje i odricanje možete ga i održati!

Lakky

POREMEĆAJ U LUČENJU HORMONA

NAIZMENIČNO POVEĆANJE I SMANJENJE LUČENJA HORMONA INSULINA

Uzeti po 1 jušnu žlicu
sitno isjeckanog nadzemnog dijela dimnjače u cvijetu (Fumaria officinalis),
lista i cvijeta stolisnika
(Achillea millefolium), zrelih plodova komorača (Foeniculum vulgare),
hrastove kore sa debelih grana kao ruka (Quercus robur) i korijena
vodopije (Cichorium intybus). Sve to izručiti u 1 litru proključale vruće
vode. Ostaviti poklopljeno dva sata izvan štednjaka. Procijediti i piti u toku
dana. Piti 10 dana.

Uzeti po 1 jušnu žlicu
sitno isjeckanog lista i cvijeta kičice (Erythraea centaurium), lista
masline (Olivae f olium), korijena maslačka (Taraxacum officinale), nadzemnog
dijela dimnjače u cvijetu (Fumaria officinalis) i šišarica
hmelja (Humulus lupulus). Sve to izručiti u 1 litru proključale vruće
vode. Ostaviti poklopljeno dva sata izvan štednjaka. Procijediti i piti u toku
dana. Piti 10 dana.
Uzeti po 1 jušnu žlicu
sitno isjeckanog lista koprive (Urtica dioica), korijena čička (Arctium
lappa), rizoma slatke paprati (Polypodium vulgare), lista ili cvasti
sa pupoljcima pelina (Artemisia absinthium) i korijena vodopije (Cichorium
intybus). Sve to izručiti u 1 litru proključale vruće vode. Ostaviti
poklopljeno dva sata izvan štednjaka. Procijediti i piti u toku dana. Piti 10
dana.

Uzeti po 1 jušnu žlicu
sitno isjeckanih zrelih žutih šipaka žutike (Berberis vulgaris), šišarica
hmelja (Humulus lupulus), rizoma slatke paprati (Polypodium vulgare),
lista kupine (Rubus fruticosus) i cvijeta i lista stolisnika (Achillea
millefolium). Sve to izručiti u 1 litru proključale vruće vode. Ostaviti
poklopljeno dva sata izvan štednjaka. Procijediti i piti u toku dana. Piti 10
dana.

Piti prije doručka, ručka i večere po 100 grama šire - slatkog
vina (Vitis vinifera). Piti 20 dana.

Uzeti po 1 jušnu žlicu
sitno isjeckanog nadzemnog dijela dimnjače u cvijetu (Fumaria
officinalis), lista i cvijeta stolisnika (Achillea millefolium), zrelih
plodova komorača (Foeniculum vulgare), hrastove kore sa debelih grana kao ruka
(Quercus robur) i korijena vodopije (Cichorium intybus). Sve to izručiti u 1
litra proključale vruće vode. Ostaviti poklopljeno dva sata izvan štednjaka.
Procijediti i piti u toku dana.

Piti 10 dana.

Jesti uz doručak, ručak i večeru salatu od sviježe nastrugane
crne rotkve (Raphanus sativus). Salatu začiniti sa po 2 jušne žlice sitno iseckanog lišća maslačka
(Taraxacum officinale) i ulja. Za svaki obrok praviti uvijek sviježu salatu.
Jesti svaki drugi dan, 10 dana.

NAPOMENA: Koristiti sve recepte i držati dijetu.

SLABOKRVNOST (ANEMIJA)

Slabokrvnost predstavlja manjak crvenih krvnih zrnaca i manjak hemoglobina čime dolazi do smanjenog prijenosa kisika od pluća do tkiva.

Ona može nastati uslijed nedostatnog stvaranja, pojačanog raspadanja crvenih krvnih stanica ili pak gubitka krvi.

Najčešća je anemija uzrokovana manjkom željeza zbog gubitka krvi.

Može se javiti uslijed jačih krvarenja, ali i blagog, opetovanog krvarenja iz hemoroida ili pak želučane sluznice kod gastritisa. Ovaj oblik slabokrvnosti često nastaje kod žena uslijed mjesečnih krvarenja.

Bolest se može prepoznati po bljedilu kože i vidljivih sluznica, lomljivosti kose i nokata, ranicama na uglovima usana te suhoj i izboranoj koži.

Uz ovo se javlja malaksalost, zamor i lupanje srca pri najmanjem naporu, pospanost i gubitak koncentracije.

U liječenju prvenstveno treba otkloniti uzrok bolesti, a uz to nadoknaditi željezo.

Prehrana mora obilovati zelenim povrćem, crvenim mesom i iznutricama.

Boravak u planini i izbjegavanje tijelesnih i duševnih napora pospješuje liječenje.

Preporučujem i sljedeće ljekovite biljke koje sadrže puno željeza:
- kopriva,
- mrtva kopriva,
- kičica,
- vrkuta,
- turica,
- pelin,
- ružmarin,
- kamilica,
- anis,
- matičnjak,
- borovnica,
- neven,
- češnjak,
- medvjedi luk,
- jagode,
- šparoge,
- salata,
- koraba,
- kupus,
- luk,
- špinat,
- celer,
- jabuka.

Posebno su djelotvorni ovi ljekoviti pripravci:

MRTVA KOPRIVA - dvije jušne žlice mrtve koprive preliti s pola litre vrele vode i ostaviti 5 minuta, procijediti i piti 2 puta na dan, i to prije obroka.

KlČICA - dvije velike žlice kičice preliti s 1 litrom vrele vode, ostaviti 3 minute, procijediti i piti tijekom dana 3 puta po dvije šalice, i to prije obroka. Čaj piti 12 dana.

KOPRIVA - ima nevjerojatno djelovanje u obnavljanju krvi.
Zato preporučujem dnevno popiti do 1 litre čaja, i to na gutljaje.

VRKUTA - dnevno piti 3 - 4 šalice čaja od vrkute, koji kod slabokrvnosti djeluje čudotvorno.

TURICA - vrlo je korisna. Dnevno se može popiti do 4 šalice čaja.

ČAJNA MJEŠAVINA 1. - stolisnik, bazga, pirika i kopriva.
Na 3 šalice vrele vode staviti 3 žlice ove mješavine i ostaviti 3 minute.
Čaj piti 6 tjedana, i to 3 puta dnevno po jednu šalicu prije jela.

ČAJNA MJEŠAVINA 2. - kopriva, neven, borovnica, stolisnik i kadulja.
Na litru vrele vode staviti 6 čajnih žličica ove mješavine i ostaviti 5 minuta.
Procijediti i tijekom dana piti na gutljaje.
Čaj piti 3 tjedna, napraviti stanku od 2 tjedna, a ako je potrebno, ponoviti trotjedno liječenje.

MED - svaki dan uzeti po veliku žlicu meda s mlijekom, čajem ili kavom. jagode - dva tjedna uzimati svakodnevno 200 g jagoda poslije glavnog obroka s malo meda.

MRKVA - naribanu mrkvu jesti kao salatu duže vrijeme.

ŠPINAT I KOPRIVA - prirediti kao dodatak jelu.

ZELENA SALATA - ovoj salati dodati jednu žlicu sjemena anisa, žlicu sitno narezanog peršina, sok od jednog nešpricanog limuna i malo maslinova ulja. Ovako pripremljenu salatu jesti uz sva tri obroka.

CIKLA - prirediti kao salatu ili sok. Piti najmanje jednu čašu soka na dan, uvijek prije jela.

KUPUS - Kupus obiluje željezom te ga treba što češće jesti na različite načine.

ŠVEDSKA GORČICA - svaki dan staviti 1 čajnu žličicu ove tinkture u pola šalice nekog od gore navedenih čajeva. Pola ove količine popiti prije, a pola poslije doručka.



Preneseno iz Božije biljne ljekarne od patera J. Marčinkovića.

KAKO BEZBOLNO OČISTITI BUBREGE

Godine prolaze a naši bubrezi stalno filtriraju krv, odnose otrove i sve štetne tvari koje ulaze u naše tijelo. Vremenom se toga nakupi puno, i našim bubrezima je potreban tretman čišćenja. Kako se toga riješiti?
Vrlo je jednostavno, treba uzeti šaku peršina (iliti petrusina, po naški), dobro ga oprati, nasjeckati i staviti u lonac te dodati 1 litru čiste vode. Kad provrije, kuhati 10-ak minuta i pustiti da se ohladi. Procijediti i uliti u čistu bocu, te držati u hladnjaku.
Svaki dan popiti po 1 čašu i vidjet ćete kako nakupljeni otrovi i sol počinju izlaziti pri mokrenju.
Peršin je poznat kao najbolji tretman za čišćenje bubrega!!!

.

GLJIVIČNA UPALA

Uzročnik je kožna gljivica koja se osobito dobro prenosi u vlažnom ambijentu kupališta, ručnicima, itd. Bolest nastaje između prstiju na rukama i nogama.

Upotrebljavamo samo vlastite predmete za osobnu higijenu. Higijenu moramo neizostavno držati (promjena čarapa, ručnika, čišćenje obuće). Sportaši ne bi smjeli nositi gumiranu obuću.

1. Čajevi
* kičica, pljuskavica, pelin, listovi koprive, peršin, stolisnik: Čajnoj mješavini dodamo med. Čajeve pijemo uz istodobnu uporabu masti.

2. Ispiranja
* jabučni ocat


3. Sredstva za mazanje
* maslinovo ulje: Prije spavanja oštećena mjesta namažemo i pustimo da tako stoji deset minuta, potom dobro obrišemo suhom krpom. Tako radimo petnaest dana, danju. Kožu ne močimo vodom.
* ulje od pljuskavice: Pogođeno mjesto mažemo pet dana.
* bršljan: Tvar iz bršljana zaustavlja razvijanje nekih gljivica.
* sok od bijeloga luka ili hrena: Noge najprije operemo u hipermanganu.
* limunov sok
* arnika, neven, pljuskavica

4. Oblozi
* sa smolom od smreke: Stavimo je između prstiju i ostavimo četiri dana, a onda operemo.
* s oparkom smrekinih vršaka: Dvije šake vršaka kuhamo petnaest minuta; oblog držimo preko noći.

5. Pripravci s vinom
* bijelo vino: List bršljana stavimo u litru bijeloga vina.

6. Sokovi
* limunov sok
* sok od bijeloga luka (za mazanje)

7. Tinkture
* bijeli luk: Oboljelo mjesto ispiremo jakom tinkturom od češnjaka i mažemo gavezovom mašću.
* Četiri češnja bijeloga luka, četiri ljute paprike ili feferona te crveni luk nasjeckamo i stavimo u litru jake rakije. Staklenku držimo dvadeset dana na suncu.
Dobivenom tekućinom trljamo oštećena mjesta deset minuta, ujutro, u podne i navečer.

8. Prašci
povrtnica (crna rotkva): Sjeme zdrobimo i oboljeli dio pospemo tim praškom

PRIRODNI ANTIBIOTICI

7. prirodnih antibiotika koji će Vam pomoći u borbi protiv infekcija

Koliko god pokušavate ojačati imunitet Vaš i Vaših bliskih, ponekad ipak može doći do infekcije. U ovom slučaju medicina preporučuje uzimanje antibiotika.
Na žalost antibiotici nisu bezazleni jer zajedno sa patogenim bakterijama uništavaju i milijune "dobrih" bakterija, koje su neophodne za pravilan rad probave.

Ali postoji alternativa - prirodni antibiotici, koji isto tako mogu pomoći kod infekcija, ali uz to nisu štetni za zdravlje. Na Vama je da odaberete koju vrstu antibiotika želite koristiti.

1. Ekstrakt sjemenke grejpa
Ekstrakt sjemenke grejpa, ili Citrofit, je prirodni antibiotik dobiven iz sjemenke grejpa.
Već odavno je primijećeno da nešto u grejpu djeluje na bakterije. BioChem Research (Kalifornija) provela je brojna istraživanja, koja su potvrdila da upravo ekstrakt sjemenke grejpa djeluje na bakterije, viruse, gljivice i parazite.

Ova čudesna supstanca je relativno jeftina i može se koristiti kako iznutra tako i izvana. Pomaže ljudima i životinjama. Do sada bakterije nisu razvile rezistenciju (otpornost) na ovaj prirodni antibiotik.

2. Češnjak
Od brojnih blagodati češnjaka najviše su poznata njegova antibakterijska svojstva. Iz povijesti saznajemo da se češnjak koristio u borbi protiv kuge i drugih epidemija.
Njegova antibakterijska svojstva proučavaju se već nekoliko stoljeća. U 19 stoljeću Louis Pasteur u laboratorijskim uvjetima je potvrdio da češnjak ubija bakterije. Moderna istraživanja potvrđuju da je češnjak efikasan protiv mnogih vrsta bakterija, virusa i gljivica.

Wright State University uspoređuje efikasnost češnjaka sa penicilinom. Za razliku od modernih antibiotika, bakterije ne razvijaju rezistenciju na češnjak.


3. Echinacea
Echinacea potječe iz Sjeverne Amerike. Listove i korijenje te biljke oduvijek su upotrebljavali Indijanci kao lijek za iscjeljenje bilo koje vrste rana.
Echinacea sprječava nastanak infekcija i jača otpornost organizma na takav način da potiče organizam na proizvodnju limfocita.

Limfocit je najmanja ćelija vezivnog tkiva koja ima obrambenu ulogu tako što proizvodi antitijela i sudjeluje u imunom odgovoru. Na takav način ehinacea uspijeva spriječiti bolest ili znatno skratiti njezino trajanje.

Echinacea jača obrambeni sustav na prirodan način sprečavajući bakterijske i osobito virusne infekcije. Posebno je djelotvorna kod sprečavanja prehlade, hunjavice, upale uha, te gripoznih stanja.

4. Propolis
Propolis je smolasta tvar, koja nastaje preradom biljnih sokova, koje pčele sakupljaju sa različitih biljaka. Pčele koriste propolis za higijenu košnice - da bi ju obranili od napada uljeza, uključujući infekcije.

Inače, pčelinje košnice su poznate kao najsterilniji prostor u prirodi - i sve to zahvaljujući propolisu!

Ljudi već odavno koriste propolis kao prirodni antibiotik, koji štiti od bakterija i jača imunitet. Za razliku od običnih antibiotika, propolis djeluje i na viruse.
Istraživanja pokazuju, da uzimanje propolisa u sezoni gripe i prehlade smanjuje rizik od oboljenja od ovih bolesti čak za 53%. Propolis je učinkovit i u liječenju kašlja, upale grla, sinusa i krajnika.

Krema od propolisa je odlično sredstvo za liječenje gljivičnih i bakterijskih infekcija kože.

5. Ulje origana
Ulje dobiveno iz lišća origana sadrži ljekoviti sastojak carvacrol, koji posjeduje nevjerojatna antibakterijska svojstva. Istraživanja univerziteta Georgetown su pokazala da se ulje origana bori sa infekcijama sa istom učinkovitošću kao i klasični antibiotici.

Za sada je potvrđeno da je ulje origana učinkovito protiv 25 različitih bakterija, uključujući bakterije koje su razvile otpornost na moderne antibiotici.

6. Ekstrakt lista masline
Čudesna supstanca, dobivena iz lista masline, dobila je naziv Oleuropein. Ekstrakt lista masline je poznat po svojim anti-mikrobnim svojstvima, koja štite maslinu od patogenih mikroorganizama.

Antimikrobna svojstva oleuropeina su više puta testirana, a radovi o njegovoj djelotvornosti su objavljeni u brojnim medicinskim časopisima.

List masline je jak antioksidant, djeluje antiupalno i ublažava bol. Svakako preporučujem da ekstrakt lista masline uvijek imate u kućnoj apoteci.

7. Astragalus
Astragalus ((Astragalus membranaceus)) je biljka porijeklom iz Kine, koja je malo poznata u našim krajevima.

U Aziji astragalus se koristi već preko 2000 godina za jačanje imuniteta i zaštitu od gripe i prehlade. Ova biljka djeluje tako da stimulira proizvodnju interferona, koji pojačava sposobnost organizma da se bori sa infekcijama.

Astragalus ima antibakterijsko i antiupalno djelovanje, sadrži antioksidante, jača imunitet, snižava krvni tlak i sprečava dijabetes.

Ovi prirodni antibiotici su dovoljno snažni i mogu zamijeniti farmaceutske lijekove.
Međutim ako je Vaš život u opasnosti, preporučujemo da ne koristite lijekove na svoju ruku. Obratite se kvalificiranom liječniku da Vam odredi terapiju i prati Vas tokom liječenja.

LOŠA CIRKULACIJA
Vrtoglavica, naglo preznojavanje, hladne ruke i noge česti su znaci loše cirklacije krvi.
Pogođene mogu biti mlade ili stare osobe, a često je loša cirkulacija udružena š niskim krvnim tlakom i aterosklerozom.

Smetnje se mogu javiti i zbog duševnog i tjelesnog zamora. U ovakvom slučaju najbolje je leći i noge podignuti na visoki jastuk da bi krv i prijeko potrebni kisik stigli do mozga.

Također je djelotvorna Kneippova metoda s toplo-hladnim kupkama ruku i nogu. Svakako, važna je i dijeta.

Treba jesti što više sirovog voća i povrća i obilno uzimati tekućinu.
Osim toga preporučujem sljedeće:

TOPLI MLIJEČNI KONJAK - ovaj napitak vrlo je djelotvoran za jačanje cirkulacije.
Potrebno je:
- 1/4 litre mlijeka,
- 1/4 nešpricane limunove kore,
- jedno žumance,
- 10 g smeđeg šećera i
- 3 velike žlice konjaka.
Mlijeko zajedno s limunovom korom ugrijati do ključanja i procijediti. Dodati žumance, šećer i konjak. Sve dobro promućkati i staviti na vatru da počne pjeniti (ne ključati). Na kraju, preliti u termos-bocu. Vrlo vrući napitak popiti tijekom dana.

IMELA - izvanredno ljekovita biljka kod smetnji cirkulacije.
U 3 šalice hladne vode staviti 3 čajne žličice imele, ostaviti 12 sati, dobro ugrijati, procijediti i staviti u termos-bocu. Tijekom dana ispiti na gutljaje.

STOLISNIK - dnevno popiti 3 šalice čaja od stolisnika, toplog i na gutljaje.
Priprema čaja: - jedna mala žličica suhih listova i cvjetova stolisnika prelije se s jednom šalicom vrele vode i ostavi 15 minuta stajati; potom se ocijedi i pije po 2 šalice dnevno, topao i nezaslađen, kao lijek za navedene bolesti
Videti pod STOLISNIK na FORUMU BILJNE LJEKARNE!

ŠVEDSKA GORČICA - čisti organizam i pospješuje cirkulaciju. Ujutro i uvečer uzimati po jednu čajnu žličicu tinkture švedske gorčice, razrijeđene s malo vode ili čaja.

HLADNI OBLOZI - tijekom noći staviti hladne obloge na područje srca, a preko toga, topli ručnik i foliju koja će zadržati toplinu.

RECEPT-KAD OBOLIMO OD GRIPE

Zlu ne trebalo, a može i preventivno.

Što učiniti ako od gripe ipak obolimo?
Autor Damir Rogulja

Ni sam ne znam koliko sam i kojim sve prilikama iznosio recept mr.Jasminke Papić o postupku pripreme mednog pripravka za ubijanje virusa gripe.
No unatoč tomu gotovo redovito kada pitam kolege što učiniti kada ju dobijemo obično se ne mogu sjetiti našeg provjerenog pčelarskog recepta. Možda i stoga što je toliko jednostavan i svima pristupačan?

Postojeći antivirusni lijekovi Tamiflu (oseltamivir) i Relenza (zanamivir) koje se daje u slučaju oboljenja mogu pomoći u ozdravljenju i
smanjivanju simptoma gripe. No ne preporuča se uzimati te lijekove dok opasnost od zaraze nije stvarna i velika!
Druga stvar je s medom. Njega se može uzimati uvijek i u svako vrijeme.

A KAKO GA UZIMATI KAD SMO VEĆ OD GRIPE OBOLJELI?

Tada je potrebno uzimati PROKUHANI MED na način da se u 1 litru hladne vode stavi 3-4 jušne žlice meda i kada otopina zakipi još se kuha oko 3 minute.

U još vruću otopinu može se staviti i vrećica dvije zelenog čaja za poboljšanje ukusa, a ta kombinacija sinergijski još uspješnije djeluje u suzbijanju virusa.

Dnevno treba uzeti do dvije litre ovog pripravka i stvarno bi bilo veliko čudo da "svoje" viruse ovim načinom ne savladate u dva dana.

Jednostavno i efikasno i stvarno bi bilo humano da ovaj jednostavan recept, svi koji ste ga pročitali ili već znadete za njega, širite dalje do svakog uha koji ga može čuti ili očiju koje ga mogu pročitati.

KAMEN U BUBREGU I U MOKRAĆNOM MJEHURU
(NEFROLITIJAZA, UROLITIJAZA)
Bolest je veoma teška, zbog nje se javljaju neizdrživi bolovi u slabinama, pa se šire prema donjem dijelu. Bolesnik često mokri, a mokrenje je bolno. Ponekad mokraća postaje crvena od krvi.

Bolesnik se mora obratiti za pomoć urologu. U hrani izbjegavati one soli od kojih je kamen u bubregu nastao, a to se može utvrditi kemijskom analizom izbačenog kamena. Bolesnik mora piti velike količine tekućine u obliku raznih čajeva.
Sastav čaja će odrediti liječnik urolog.

Preporučuju se ove kompozicije raznog ljekovitog bilja:
1. Po 30 grama sitnice (kilavice), korijena selena i zečjeg trna (gladiša) i 10 grama klekinja (borovica). Sve dobro usitniti i pomiješati, potopiti u litru vode, ostaviti cijelu noć da se ekstrahira, pa idućeg dana ujutro zagrijati do vrenja i kuhati 2 do 3 minute. Kada se ohladi, procijediti i piti u toku dana umjesto vode.

Bolje je piti nezaslađen čaj, ali ako netko ne može piti gorak čaj, može ga i zasladiti medom ili nekim kiselim voćnim sokom (sirupom); no tada ga valja piti poslije jela i između obroka.

Čaj piti 3 dana za redom, zatim načiniti pauzu od jednog dana i opet nastaviti na isti način. Kao i u slučaju mnogih drugih bolesti i ovdje je veoma važno u toku liječenja povremeno kontrolirati mokraću da bi se mogao utvrditi rezultat liječenja i da bi se mogla odrediti pravilna terapija.

Ovaj prethodni recept bitno je dobro zapamtiti jer se prema njemu priprema većina donjih recepata!

2. Po 30 grama brezovih pupoljaka, sitnice (kilavice), plodova (sjemena) peršina i 10 grama ruse (rosopasa); kao broj 1.


3. Po 40 grama brezovih pupoljaka i ruse (rosopasa) i po 10 grama kantariona (gospine trave) i majčine dušice; kao broj 1.

4. Po 20 grama korijena zečjeg trna (gladiša) i sladića, plodova divlje ruže (šipka) i kleke ili venje (borovica) i po 10 grama lista crne ribizle i kopitnjaka (korijena); kao broj 1.


5. Po 25 grama plodova (sjemena) kima, komorača, mrkve (karotne) i celera; sve plodove u stupi dobro stući, jer se ljekoviti sastojci nalaze u unutrašnjosti tih plodova; kao broj 1.

6. Po 25 grama korijena selena, peršina, celera i sladića; kao broj 1.

7. Po 30 grama brezovih pupoljaka, slatkog korijena (sladića) i lišća vinove loze (crvenog) i 10 grama kopitnjaka; kao broj 1.

8. Po 30 grama dobričice, ružmarina i medvjeđeg grožđa (medvjetke) i 10 grama sitnice (kilavice); kao broj 1.

9. Po 25 grama korijena zečjeg trna (gladiša), sladića i pirevine i 25 grama trave daninoća (maćuhice); kao broj 1.

10. Po 20 grama brezovih pupoljaka, rastavića (preslice), lista kruške, bršljana i ružmarina; kao broj 1.

11. Po 20 grama šipka, iđirota, lista koprive i cvijeta zove (bazge) i lipe; kao broj 1.

12. Po 15 grama korijena maslačka, selena, zečjeg trna (gladiša) i sladića i po 10 grama rusomače, klekinja (borovica), borovih pupoljaka i plodova peršuna; kao broj 1.

13. Po 50 grama rastavića (preslice), po 15 grama troskota, šipka i žutilice i 5 grama anisa; kao broj 1.

14. Po 25 grama korijena zečjeg trna (gladiša) i selena, šipka i klekinja (borovica); kao broj 1.

15. Po 25 grama vranilovke (mravinca, origana), majčine dušice, kantariona (gospine trave) i ruse (rosopasa); kao broj 1.

16. Po 50 grama lanenog sjemena, po 10 grama korijena zečjeg trna (gladiša), pirevine, broća i sladića i 10 grama gorocvijeta; kao broj 1.

17. Po 40 grama borovih pupoljaka i po 15 grama steže, rutvice, ruse (rosopasa) i pirevine; kao broj 1.

18. Po 20 grama rastavića (preslice) i troskota, lista ružmarina, plodova kleke ili venje (borovice) i trave žutilice; kao broj 1.

19. Po 30 grama plodova celera, peršina i selena i 10 grama brezovih pupoljaka; sve dobro usitniti, pomiješati i upotrijebiti kao broj 1.

20. Po 30 grama šipka i plodova selena i celera i 10 grama ruse (rosopasa); kao broj 1.

21. Po 25 grama ruse (rosopasa), svile od kukuruza, peteljki od višanja i sitnice (kilavice); kao broj 1.

22. Po 50 grama rizoma kostrike (veprinca) i celera nastrugati na ribež i jesti jednom dnevno kao salatu.

23. Po 60 grama lista bijelog jasena, 20 grama cvijeta suručice i 10 grama lista breze i medveđeg grožđa (medvetke); kao broj 1.

24. Po 40 grama vrijeska (Erica) i brezovih pupoljaka i po 10 grama korijena selena i zečjeg trna (gladiša); kao broj 1.

25. Po 25 grama plodova ljoskavca (pogančeve trave) (Pbysalis), zove (bazge), kleke (borovica), selena i celera dobro stucati i upotrijebiti kao broj 1.

26. Po 80 grama trave lišajevice (zečje lobode) i po 10 grama plodova ljoskavca (pogančeve trave) i kima dobro usitniti i upotrijebiti kao broj 1. Prije upotrebe dodati malo limunova soka i meda.

27. Po 70 grama trave ruse (rosopasa) i po 10 grama cvijeta kantariona (gospine trave) i trave sitnice (kilavice) i dobričice; kao broj 1.

28. Tri puta dnevno po 1 gram korijena broća u prahu piti 7 dana u oblatni ili pomiješan s medom. Taj je lijek stoljećima upotrebljavan za »razbijanje« kamenca u bubrezima.

29. Po 25 grama korijena odoljena trave od srdobolje i zukve (site) i kore od bijele topole; 3 žlice mješavine kuhati 5 minuta u pola litre vode, ostaviti 3 sata i popiti u 3 doze prije jela (smetnje, grčevi u mjehuru).

30. Po 25 grama lista koprive i medvjeđeg grožđa (medvetke), rizoma vodene perunike i trave troskota; kao broj 29 (kada se pojavi krv u mokraći).

31. Po 20 grama plućnjaka i krasuljka (tratinčice) i 60 grama rizoma trave od srdobolje; kao broj 29 (krv u mokraći).

32. Po 10 grama plodova ljoskavca (pogančeve trave) sitno istucati, popariti sa 150 grama kipuće vode, poslije 2 sata ocijediti i popiti u 3 doze u toku dana prije jela (protiv uratnog kamenca).

33. Po 40 grama lista breze i rastavića (preslice) i 20 grama imele; 3 žlice mješavine popariti s pola litre kipuće vode i poslije 4 sata ocijediti i popiti u 3 doze prije jela (upala bubrega i povišen tlak).

34. Po 30 grama lista breze i isto toliko pupoljaka i po 20 grama imele i češnjaka; kao broj 33 (upala bubrega i povišen tlak).


Upute o liječenju i ublažavnju bolova kod kamena u bubregu i mokraćnom mjehuru
prenesen je iz knjige "Liječenje biljem" od dr. J. Tucakova.

UPALA ŽELUČANE SLUZNICE - KATAR ŽELUCA
Gastritis, gastroenteritis

Kronični katar organa za varenje često se može uspješno liječiti i čajevima.

Od ljekovitih biljaka vrijedno je spomenuti: hajdučicu (sporiš), travu-ivu (dupčac), od verema travu, debelu koku, petrovac, kamilicu, nanu, orahovo lišće, majčinu dušicu i neke druge gorke i opore biljke.

Te se biljke mogu koristiti i na taj način da se svježi listovi zgnječe prstima, pa se od njih načini loptica koja se proguta.

To se čini po nekoliko puta dnevno. Inače se kuhaju čajevi od osušenih listova, cvjetova i drugih organa ljekovitog bilja. U gradovima, a pogotovo po selima mnoge osobe boluju od katara želuca.

Razumna je ishrana veoma značajna za te bolesnike. O izboru namirnica, načinu pripreme i upotrebe valja strogo voditi računa. Bez toga ni najbolji lijekovi ne mogu pomoći.

I ovdje se navodi veći broj mješavina od kojih liječnik treba da odabere onu koja najviše odgovara svakom pojedinom bolesniku:

1. Četiri žlice kamilice i 4 žlice lista hajdučice (sporiša) preliti litrom i pol kipuće vode, odmah poklopiti i držati 15 minuta uz rub štednjaka da bude toplo, ali da ne vri, zatim skinuti i ostaviti 2 do 3 sata da stoji, odliti i piti u toku dana umjesto vode. Osobe koje ne podnose gorak čaj mogu ga zasladiti medom.

2. Jednaki dijelovi hajdučke trave (sporiša), vodopije (cikorije), orahova lista i majčine dušice; 3 žlice mješavine popariti s pola litre kipuće vode, poklopiti i poslije 2 sata ocijediti, piti u toku dana umjesto vode.

3. Jednaki dijelovi hajdučice (sporiša), kamilice, petrovca i kima; kao broj 2.

4. Po 10 grama korijena selena, crnog gaveza i reuma, smilja, anisa i narančine kore; kao broj 2. Piti nezaslađen čaj tri puta dnevno pola sata prije jela.

5. Po 10 grama cvijeta kamilice, hajdučice (sporiša), lista bokvice (trputca), selena, buačka i dunje; kao broj 4.

6. Po 20 grama korijena crnog omana i bijelog sljeza, dunjina sjemena i lista žalfije (kadulje) i bokvice (trputca); kao broj 4.

7. Po 20 grama kamilice, lipovog cvijeta, korijena bijelog sljeza, slatkog korijena i pirevine; kao broj 2.

8. Po 25 grama korijena crnog gaveza, bijelog sljeza, slatkog kori¬jena (sladića) i cvijeta trandavilja; kao broj 4.

9. Po 30 grama lista pitome nane, vidovčice i korijena anđelike i 10 grama sladića; kao broj 2.

10. Po 20 grama majčine dušice, lučice (gorčice), steže, očajnice (marulje) i cvijeta trandavilja; kao broj 4.

11. Po 10 grama korijena omana, selena, crnog gaveza, bijelog sljeza i pirevine, ruse, lista pitome nane, podbijela, crnog sljeza i kamilice; kao broj 2.

12. Po jednu žlicu u prah samljevenog slatkog korijena i anisa razmutiti u čaši jakog čaja od kamilice; piti tri puta dnevno pola sata prije jela.


Preneseno iz knjige "Lečenje biljem" od dr. J. Tucakova.

HEMEROIDI - ŠULJEVI
Mnoge osobe, pogotovo starije, boluju od proširenja i upale vena u najnižem dijelu pravog crijeva i rektuma. Od te dosadne bolesti najčešće oboljevaju osobe koje mnogo sjede, koje imaju problema sa stolicom zbog dugotrajnih i upornih zatvora, koje imaju bolesnu jetru, lica koja piju mnogo alkohola. Nisu rijetki slučajevi komplikacija koje nastaju od te bolesti. Veoma često je jedino rješenje kirurška intervencija.

U nas i u svijetu upotrebljavaju se i neki biljni lijekovi za liječenje hemoroida. Razumije se da osobe koje pate od zatvora i hemoroida moraju prije svega paziti na ishranu da bi im stolica bila uredna i meka.

Čajevi protiv zatvora, protiv tvrde stolice obavezno moraju činiti glavni dio biljne apoteke svakog kućanstva u kome neki član boluje od hemoroida. Bolesnik svakako mora tražiti savjet liječnika da bi znao koji čaj mora upotrijebiti.

Preporučuju se oni laksantni čajevi (protiv zatvora) koji ne izazivaju grčeve, napone i tegobe u trbuhu.

Korisno djeluju kompot od šljiva i smokava, a isto tako i pekmez ili marmelada od šljiva.

1. Po 35 grama ploda pasdrena i kore krušine (krkovine) i po 10 grama kima, kore naranče i kamilice; pošto se sve dobro usitni i pomiješa, uzeti 3 pune žlice mješavine i kuhati 3 minute u pola litre vode u poklopljenoj posudi. Kad se ohladi, zasladiti medom i popiti u 3-4 doze u toku dana.


2. Po 40 grama kore krušine i plodova pasdrena, 10 grama kima i po 5 grama cvijeta crnog trna i kamilice; kao broj 1.

3. Za osjetljivije osobe: po 15 grama plodova pasdrena, kima, komorača i anisa i po 10 grama cvijeta kamilice, crnog trna i brđanke i po 5 grama matičnjaka i hajdučice (sporiša); kao broj 1.

4.Oblozi (tamponi) i kliztne (klistiranja).
Za tu se svrhu uglavnom upotrebljavaju biljke koje sadrže tanine i slične polifenolske spojeve, sluzi i neka eterična ulja u kojima ima ugljikovodika azulena, kao što su kamilica, hajdučica (sporiš), odoljen i neke druge mirisne ljekovite biljke koje u nas u izobilju rastu, ima ih svagdje i čitaoci ih poznaju.

Bez kvalitetnog ljekovitog bilja ni najstručniji farmaceut ne može izraditi dobar lijek. Borba za kvalitetu ljekovitog bilja stalna je i vječita! Skreće se pažnja bolesnicima da nikako ne kupuju bilje od raznih šarlatana, često čak i nepismenih samozvanih narodnih liječnika, koji na tržnicama i kod svojih kuća prodaju ponekad i trave veoma jakog fiziološkog djelovanja, koje mogu izazvati razna otrovanja (bljušt, kukurijek, čemerika i neko drugo bilje).

5. Po 30 grama cvijeta divljeg kestena (onog koji se kao ukrasno drvo sadi po gradovima i parkovima), kamilice i hajdučice (sporiša) i 10 grama lista žalfije (kadulje); 3 žlice te mješavine preliti s pola litre hladne vode i češće mućkajući držati 4 sata; poslije toga kuhati 5 minuta u poklopljenoj posudi, ostaviti da se smlači, procijediti i u tu vodicu natopiti čistu gazu ili meko flanelsko platno, pa to stavljati na rektum kao oblog.

6. Po 40 grama cvijeta kamilice i lista hajdučice (sporiša) i po 10 grama cvijeta brđanke i korijena odoljena (prije upotrebe korijen odoljena stući u stupi); kao broj 4.

7. Po 30 grama cvijeta kamilice, divljeg kestena i trandavilja i 10 grama rastavića (preslice); kao broj 4.

8. Po 25 grama cvijeta kamilice, divljeg kestena, trandavilja i majske ruže; kao broj 4.

9. Po 20 grama cvijeta divljeg kestena, kamilice i šibikovine (Viburnum opulus), po 10 grama cvijeta i lista kantariona (gospine trave), lista hajdučice (sporiša) i cvijeta brđanke; kao broj 4.

10. Po 30 grama cvijeta i lista kantariona (gospine trave), lista hajdučice (sporiša) i 10 grama kamilice; kao broj 4.

11. Po 30 grama korijena crnog gaveza, dunjina sjemena i cvijeta divljeg kestena i 10 grama cvijeta crnog trna; gavez i dunjino sjeme prethodno valja usitniti u stupi; kao broj 4.

12. Po 25 grama korijena trave od srdobolje i srčenjaka i hrastove kore, 20 grama korijena odoljena i 5 grama kore divljeg kestena; mora se dobro usitniti i upotrijebiti kao broj 4.

13. Po 40 grama korijena crnog gaveza i dunjina sjemena i 20 grama cvjetnih populjaka majske ruže; kao broj 4.

14. Po 50 grama bamije i po 25 grama korijena crnog gaveza i cvijeta divljeg kestena; dobro se usitni i upotrijebiti kao broj 4.

15. Ekstrakt iz sjemenki divljeg kestena priprema se u apoteci od oguljenih, tek obranih sjemenki. Taj ekstrakt od svježih stabiliziranih (vrelim alkoholom) sjemenih jezgri pije se 8 do 10 puta dnevno po 50 kapi za vrijeme akutnih napada, bolova od hemoroida. Upotrebljava se i za liječenje katara nosne sluznice, katara bronhija, podagre, reumatizma i išijasa, tromboflebita, grizlice gnjata (ulcus cruris) kao tonično i adstringentno sredstvo itd.

Budući da kod nas ne rastu Hamamelis i Hydrastis i da su to skupe uvozne droge iz Sjeverne Amerike, a da je na osnovu svestranih istraživanja u Zapadnoj i Srednjoj Evropi u toku posljednja dva svjetska rata utvrđeno da od svega evropskog bilja i raslinstva divlji kesten ima kemijski sastav i farmakodinamičko djelovanje najbliže hamamelisu i hidrastisu, preporučuje se upotreba ovog biljnog lijeka.

16. Po 100 grama metvice (Mentha pulegium) staviti u pogodnu posudu (noćnu) i popariti litrom kipuće vode, bolesnik mora sjesti da se na tome pari. Kada se tekućina smlači, natopiti u nju komadić čistog i mekog platna, pa to staviti kao oblog. To valja činiti nekoliko puta navečer.

17. Po 20 grama kamilice, očajnice (marulje), korijena odoljena, maslačka i pirevine; 2 žlice te mješavine preliti s pola litre hladne vode, ostaviti da se kiseli 6 sati, pa poslije toga prokuhati; mora kipjeti u poklopljenoj posudi 1 minutu. Kada se smlači na 37-38° C, dakle na temperaturu ljudskog tijela upotrijebiti tu tekućinu u 2-3 klizme u razmaku od po 5 minuta.

18. Po 50 grama kamilice i po 25 grama stucanog lanenog sjemena i hrastove kore; kao broj 17.

19. Po 25 grama cvijeta kamilice i bijelog sljeza, sjemena lana i divljeg kestena; kao broj 17.

20. Po 30 grama sjemena divljeg kestena i lana i cvijeta kamilice i 10 grama hrastove kore; kao broj 17.

21. Po 30 grama petrovca, korijena crnog gaveza i lanenog sjemena i 10 grama kamilice; kao broj 17.


Ovaj članak o hemeroidima prenesen je iz knjige "Liječenje čajevima" dr. J. Tucakova.

DIZENTERIJA (SRDOBOLJA)
Moramo se brinuti za osobnu higijenu (ponajprije ruku) i ne smijemo jesti neoprano voće i povrće. U slučaju bolesti moramo držati strogu dijetu. Osim toga moramo piti dosta čajeva ne bismo li nadoknadili izgubljenu tekućinu.

1. Čajevi
* šapika: Čaj se priprema od osušena i u prašak samljevena korijena.
* mrtva kopriva: Uzimamo jedan do dva puta na dan po jednu šalicu čaja.
* čuvarkuća: kod krvave dizenterije
* plućnjak: Pijemo tri puta dnevno po jednu šalicu čaja.
* crni sljez: Spravljamo čaj od korijena i listova u jednakome omjeru.
* zdravčica: Uzimamo dvije šalice čaja na dan kod krvave dizenterije.
* hrastovi listovi, uspravna petoprsta (čaj od praška od korijena), trputac, gavez (korijenje i listovi), malina (čaj od listova), imela, orah (resice kao čaj), pelin, steža (cijela biljka), vrkuta (gospin plašt), rusomača, čičak (čaj od sjemena), lopuh (čaj od listova), kupina (listovi ili korijenje), blaženak (čaj od korijenja)
* bazga (kora), uspravna petoprsta (korijenje), trputac: Samo poparimo i ostavimo da stoji petnaest minuta.
Pijemo topao čaj tri puta na dan po jednu šalicu, i to poslije obroka.

2. Jela
* borovnice: Žvačemo.
* bijeli luk (češnjak): Sprečava razvitak bakterija i djeluje poput antibiotika.
* dvoredni ječam: brašno preprženo i skuhano na mlijeku
* dvoredni ječam: Zrna kuhamo dok ne puknu, iscijedimo vodu koju pijemo uz dodatak octa ili limuna.

3. Oblozi
* s kamilicom (topli oblozi), sa stolisnikom

4. Pripravci s uljem
* anis: dvije do četiri kapi na šećeru

5. Pripravci s vinom
* ptičji dvornik: Dvornik zajedno sa zobenom kašom i poljskom preslicom namačemo u crvenome vinu. Uzimamo više puta na dan po jednu čašicu.
* divizma

6. Tinkture
* brusnica: Četvrt kilograma bobica namačemo četiri tjedna u litri rakije: tjedan dana tri puta dnevno uzimamo po jednu čašicu.
* borovnica

7. Sokovi
* crveni ribiz: U dva kilograma soka stavimo kilogram šećera i kuhamo dok se ne zgusne. Uzimamo na žličice.




Preneseno knjige iz "Ljekovito bilje" od S. Ašića u izdanju "Dušević & Kršovnik", Rijeka 1999.

Ovaj članak je prenesen iz knjige "Zdravlje iz Božje ljekarne" od M. Treben!
Knjigu su izdale Mavrica i Mozaik knjiga!

ŠEĆERNA BOLEST (DIJABETES)

Šećerna bolest se u naše doba, uz srčani udar i rak, probila na vodeće mjesto među najraširenijim bolestima. Preobilna, nezdrava prehrana mnogih ljudi, osobito djece, najvećim je dijelom uzrok nastanka te bolesti.
Dakle nisu samo odrasli šećeraši, nažalost je to već i mnogo djece koja imaju bolesnu gušteraču, a time i šećernu bolest. Za njih to znači da su prikraćeni za sve radosti djetinjstva, držanje stroge dijete, dobivanje injekcije inzulina dva puta dnevno, te da su već u djetinjstvu s jednom nogom u grobu. Mnoge bolesti našega doba pokazuju, da nam blagostanje ne donosi uvijek dobro. Košaricu s kruhom moramo postaviti na više mjesto i smanjiti obilnu prehranu.
U vrijeme svetkovina, koje se protežu na više od dva dana, možemo vidjeti ljude, kako kupuju toliko hrane, kao da treba nahraniti cijeli puk.

Pokušat ću svim šećernim bolesnicima ukazati na lijekove koji potiču rad gušterače i time otklanjaju uzrok za nastanak šećerne bolesti.

Veliki švicarski travar otac Kunzle, kaže:
"Šećerna se bolest dosta brzo može izliječiti sljedećim biljem:
- 3 dijela zečje stope (Geum alpina),
- po 1 dio listova kupine i listova borovnice,
- 3 dijela zlatne petoprste (Potentila aurea),
- 2 dijela osušenih ljuski mahuna."
Uzmemo vrhom punu čajnu žličicu ove mješavine na 1/4 litre vode, prelijemo s ključalom vodom i ostavimo da stoji 3 minute; dnevno potrebna količina čaja je jedna i pol do dvije litre. Ljekovitost listova borovnice ovisi o pravilnom sakupljanju. Smijemo ih brati samo prije zrenja plodova. Ubrani u pravo vrijeme oni su klinički iskušan lijek kod šećerne bolesti. Dokazano je da list borovnice ubran prije zrenja sadrži mirtilin, koji ne samo da snižava razinu šećera već može dovesti do potpunog izlječenja. Mirtilin iz listova borovnice se s pravom naziva "biljnim inzulinom."
l pored izvanrednih svojstava listova borovnice liječenje s tim čajem ne smije se provoditi bez liječničkog nadzora. On mora u svakom slučaju biti osiguran."

Također se i celer može preporučiti za snižavanje razine šećera.
Stari narodni lijek je i rasol, pa i svakodnevno uzimanje svježe mrkve; ali i crveni luk i češnjak uzeti s kruhom pomažu pri snižavanju šećera.J

Još jedan narodni lijek: četiri velike žlice listova borovnice (nabranih prije zrenja plodova!) nakvasimo u dvije litre hladne vode i kuhamo tako dugo dok polovica vode ne ispari. Od toga triput dnevno pijemo po jednu šalicu, l koprive izvanredno dobro djeluju na gušteraču. One stoga snižavaju razinu šećera u krvi. U tom slučaju koristimo ekstrakt koprive, koji možemo nabaviti u biljnim ljekarnama i drogerijama.

Kako iđirotovi podanci liječe gotovo svako oštećenje gušterače pomažu i kod šećerne bolesti. Tijekom noći ostavimo u šalici hladne vode ravnu čajnu žličicu iđirotovih podanaka, ujutro malo zagrijemo, procijedimo i popijemo po jedan gutljaj prije i nakon svakog obroka, što čini dnevno šest gutljaja. Samo tih šest gutljaja čaja od iđirotova podanka svakom se šećernom bolesniku mogu preporučiti kao djelotvorni.

Bazgini listovi i izdanci se isto tako preporučuju kao čaj u liječenju šećerne bolesti.
Bazga se ubraja među najstarije narodne ljekovite biljke.

U rano proljeće, kada se maslačak postupno javlja na poljima i njivama, treba tu biljku odrezati do korijena, dobro oprati i prirediti kao prvu salatu. Tada se pokaže da maslačak može biti zelen poput trave ili sa žućkastim mliječnim nastavkom. Žućkasti je ukusniji i mekši.

Šećerni bolesnici bi morali u proljeće jesti salatu od maslačka svaki dan u podne i uvečer. Kad koncem travnja i početkom svibnja bude maslačak u punom cvatu, za svakoga šećeraša je vrijeme da tijekom četverotjedne kure smanji šećer u krvi.

Uberemo stabljike zajedno s cvjetovima i operemo ih, tek tada otkinemo cvijet. 10-15 stabljika maslačka dnevno može potpuno normalizirati šećer u krvi. Stabljike imaju na početku malo gorak okus koji se međutim kasnije izgubi.

Bijela imela isto tako odlično utječe na gušteraču tako da se sa stalnim pijenjem čaja otklanja uzrok nastanka šećerne bolesti. Bijelu imelu nakvasimo preko noći u hladnu vodu. U početku uzimamo tri šalice hladne vode i tri vrhom pune čajne žličice bijele imele. Nakon nekoliko tjedana smanjimo na dvije šalice (dvije čajne žličice bilja) i potom nešto kasnije na jednu šalicu (jedna čajna žličica bilja). Jedno vrijeme potpuno prekidamo pijenje čaja jer u proljeće ima dovoljno drugoga svježega povrća za šećerne bolesnike.

Bijela imela je ljekovita od početka listopada do početka prosinca te u ožujku i travnju, stoga ju beremo u to vrijeme. Najljekovitija je ona s hrasta i topole, ali je ljekovita i ona s jele i voćaka.

Grančice i listove prije uporabe sitno narežemo.

Bijele bobice ne smijemo koristiti za pripremu čaja!

Kako i naša vrlo cijenjena švedska grenčica povoljno utječe na gušteraču, može ju čak i izliječiti, također preporučujemo te kapljice i kod šećerne bolesti. Uzimamo ih tri puta dnevno i to svaki put po jednu punu čajnu žličicu s malo biljnoga čaja.

Zbog izuzetnoga djelovanja švedske grenčice preporučujemo jednom mjesečno stavljati obloge na gušteraču u trajanju od 4 sata.

Korijen vodopije (cikorije) možemo ponuditi šećernim bolesnicima kao najbolje dijetno povrće. Temeljito ga operemo, slično kao salatu od endivije, da ublažimo ponešto gorkast okus.

Osim toga a najboljim uspjehom koristimo čaj od cvjetova i peteljki vodopije i kao sredstvo protiv gojaznosti.
Dnevno pijemo dvije šalice toga čaja.

Iscijeđeni sok svježih krastavaca smanjuje razinu šećera u krvi i stoga ga jako preporučujem.

Crni korijen (Scorzonera hispanica) je također izvrsno dijetno povrće, slično kao šparoge. Zbog maloga sadržaja ugljikohidrata šparoge su kao i crni korijen odlična dijetna hrana za šećerne bolesnike. Možemo ju poslužiti s obiljem masti i mrvica, a da pritom ne naškodi bolesniku.

Obični crni korijen za kuhanje uzgajamo u povrtnjacima i nije istovjetan s divljim crnim korijenom kojega zovemo i gavez.***

Za šećerne bolesnike je isto tako odličan zeleni poriluk. Sitno narezane listove jedemo svakodnevno na kruhu kao večernji obrok.

l za ručak je jako dobra salata od poriluka.

Posebno ukusan i koristan napitak: 500 g sitno narezanih listova poriluka prelijemo s 0,71 oporog bijelog vina i ostavimo pokriveno 24 sata. Procijedimo, napunimo u boce i pijemo ujutro i uvečer po jedan gutljaj. Ostatak možemo staviti na kruh i pojesti.

Jedan liječnik opće prakse u Gornjoj Austriji pomogao je nekom šećerašu sa sljedećim receptom:
tri velike glavice češnjaka zgnječimo, stavimo u litrenku, napunimo sa čistom žitnom rakijom i ostavimo da stoji 10 do 14 dana. Svaki dan prije doručka uzmemo punu čajnu žličicu.

U travnju 1977. nazvala me neka žena iz Beča i rekla mi da već 30 godina boluje od šećerne bolesti. Molila me da joj pomognem. Savjetovala sam joj navedene recepte s različitim biljem. Postupila je točno u skladu s mojim savjetima iz knjige. Početkom kolovoza radosno me obavijestila da je liječnička pretraga pokazala normalne vrijednosti šećera. Krajem rujna 1977. održala sam predavanje u župi Hasenleiten u Beču. Za vrijeme predavanja javila se ta žena i kazala: "Trideset sam godina bila šećerni bolesnik. Poslušala sam savjete gospođe Treben i od kolovoza imam normalne vrijednosti šećera u krvi." Dobila je gromoglasan pljesak slušatelja.

Poznanica iz Gundelfingena/Bavarska piše: "Moj dobar znanac je godinama bolovao od šećerne bolesti i svakodnevno je primao injekcije. S čajevima i biljem prema uputama iz Vaše knjige uspio je smanjiti šećer u krvi. Razumljivo je daje pod stalnim liječničkim nadzorom. Liječnik je bio iznenađen padom šećera."

Neki inženjer iz Beča imao je vrijednost šećera u krvi 280. Slijedio je savjete navedene u knjizi "Zdravlje iz Božje ljekarne." Liječničkim pregledom je ustanovljeno da je šećer pao na 130.

Primjena svih tih ljekovitih biljaka i dijetnoga povrća, razumije se, okrunjena je s uspjehom, ako čovjek živi točno u skladu s dijetom propisanom za šećernu bolest.


***Prema Wilfortu, SCORZONERA HISPANICA L. — španjolski zmijak, čiji također crni korijen daje vrlo ukusno povrće. Dok gavez dolazi kao samonikla biljka u čitavoj srednjoj Evropi, dotle se španjolski zmijak uzgaja u povrtnjacima za upotrebu u kuhinji. On je udomaćen na Istoku i ne dolazi na našim područjima u slobodnoj prirodi.

Španjolski zmijak daje doduše vrlo zdravo i hranjivo povrće, ali nema ljekovitost kao gavez te se ne može upotrijebiti kao njegov nadomjestak

OPASKA!
Ovaj članak je napisao Dr. Milan Soldatović a objavljen je u jednoj brošuri pod nazivom "Kako se leči lekovitim biljem" iz 1976 a isti je na ekavici, vjerujem da neće biti
problem u razumjevanju svima vama koji imate problema sa bolestima koje se ovdje navode!
BOLESTI DISAJNIH ORGANA I PLUĆA

Čajevi protiv bronhijalne astme

Astma je bolest koju karakteriše teško disanje sa gušenjem. Za razliku od sipnje, koja znači stalno otežano disanje, astma znači iznenadno, momentalno pogoršanje disanja, težak zaptiv i stezanje u grudima. Napad ovog teškog disanja biva najčešće noću, ali se dešava i danju, ako je vreme mutno, mokro, vetrovito, ili ako neki poseban uzrok izazove ovo stanje kod bolesnika.

Za vreme napada astme bolesnik se guši, ulazak vazduha je otežan, izdisanje iz pluća ide sporo i bolesnik traži vazduha na sve strane. Usne su mu modre, na licu mu se ogleda bol, probija ga znoj i oseća strašnu težinu u grudima.
Ako ga guši sluz, on to izbacuje u vidu pene, a kad prestane kriza onda izbacuje lepljiv šlajm sa belim koncima, nalik na tanko testo.
Ovakvi se napadi ponavljaju kroz kraće ili duže vreme.

Uzroci astme su višestruki. Najčešće, to je postojeći hronični bronhit, srčana slabost, nervoza, podagra (giht), bolesti jetre i tome slično. Postoje i slučajni uzroci astme, kao što su: izvestan miris, prašina, određena jela (jaja ili krompir), dlake od konja ili perine i tome slično. Pojave astme su češće kod muškaraca nego kod žena.

Normalno je postaviti pitanje kako se astma može lečiti. Ako dođe do napada, onda od domaćih sredstava treba primeniti sledeće: širom otvoriti prozore i davati jaku kafu bolesniku svakih četvrt sata dok traje napad. Noge držati u toploj vodi ili umotati oblogama od slačice.

Najbolje je pozvati lekara, koji će podesnim injekcijama prekratiti nastup i lekovima učiniti da nastup bude ređi, ili da sasvim prestane.
U medicini i farmaciji do sada je poznato dosta dobrih hemijskih i sintetskih lekova, koji sigurno pomažu kod nastupa astme. Međutim, poznato je u narodnoj, a i u službenoj medicini, da postoji veći broj i lekova biljnog porekla za one bolesnike, čija je astma u vezi sa obolelim plućima.

Astma se javlja kao bronhijalna (plućna) i kardijalna (srčana).
Alergična deca često oboljevaju od tzv. dečje astme.

Treba pomenuti ono lekovito bilje koje pomaže u slučajevima bronhijalne astme, a ova se terapija smatra dopunskom. Najčešće se ne znaju uzroci nastajanja astme. Neke su osobe, između ostalog, preosetljive i na cvetni prah (polen), na izvesne lekove, na seno, i druge stvari. Na osnovu ovog, a u vezi svega što je već navedeno u pogledu osetljivosti bolesnika od astme, ne može se tačno utvrditi koji su pravi razlozi astme kod pojedinaca.

Bolesnici od bronhijalne astme mogu uzeti razne lekove biljnog porekla koji sadrže list velebilja, tatule, bunike, ili kalijumjodida i kalijumnitrata. Međutim, pošto ove tri navedene biljke imaju veoma jako fiziološko dejstvo, bolesnicima se ni pod kojim uslovima ne preporučuje da sami od njih spravljaju lekove i da ih na svoju ruku koriste. Navedeni lekovi smeju se upotrebljavati samo pod kontrolom lekara, jer nepažnjom i neznanjem mogu izazvati teška trovanja, pa i smrt.
Postoji velik broj lekovitih biljaka koje ulaze u sastav čajeva protiv bronhijalne astme. Kao najraširenija receptura smatra se mešavina čaja lista podbela, cveta divizme, nadzemnog dela izopa, cveta lavandule i tome slično.

1. List od podbela se upotrebljava kao čaj u dozi 10 grama lišća na 200 grama ključale vode. Naročito je dobar posle nazeba, da bi pomogao lakše izbacivanje šlajma. Suvo lišće podbela može i da se puši kao duvan kod jakog kašlja i napada gušenja.

2. Cvet divizme se upotrebljava kao čaj, i to uzimajući 10 grama cveta na litar ključale vode. Od ovog čaja treba piti po jednu šolju nekoliko puta dnevno.

3.Hizop je trava koja se daje u dozi 4 grama na solju ključale vode. Dnevno se može uzimati dve do tri šolje.

4. Lavanda Da bi se ublažilo i suzbilo golicanje i nadražaj na kašalj, usled stezanja u bronhijama i prsima, kao i gušenja, korisno je upotrebiti čaj od cveta lavande. Obično se uzima 10 grama cveta na 200 grama ključale vode, po 4 šolje dnevno. Ova biljka se može upotrebiti i za inhaliranje (udisanje) i pritom je potrebno dodati u mešavinu od 200 grama ključale vode i 5 do 10 grama špiritusa. U ovom slučaju lavandula ima i dezinfikujuće delovanje i utiče na promenu sastava bronhijalnog lučenja i ispljuvaka

5. Tatula. Poznato je da farmaceutska industrija izrađuje danas i anti-asmatične cigarete u kojima je glavni sastojak lišće od tatule. Ono, smešano sa duvanom u luli, ili u obliku cigarete, puši se za vreme krize. Doza lišća ne srne biti veća od 1,5 gram. U iste svrhe može se upotrebiti i filter papir, koji se nakvasi u 50 grama čaja od tatule, a kome je bilo dodato (5 grama šalitre. Ta se hartija najpre osuši, a zatim dalje nakvasi jakom tinkturom od omana. U toj tinkturi treba da ima i ulja od lavande, i to u podjednakim
srazmerama.

Iz naučne literature je poznato da se bolesnici od astme dobro privikavaju pušenju duvana u kome, na 100 grama duvana, ima pola grama praška od tatulinog lišća. Oni time zadovoljavaju svoje navike u duvanu, a istovremeno umiruju, ili predupreduju napade gušenja izazvane astmom.

Tatula pomešana sa beladonom ili salitrom, može biti postavljena u neki sud, ili na činiju u blizini bolesnika. Ova smeša praška pravi se od podjednakih dolova tatule, beladone, bunike i salitre. Međutim, ovaj recept nije preporučljiv, pošto je dim koji se razvija prilikom sagorevanja smeše malo opor i uspavljuje bolesnika. Lako se stiče i navika, a i toksičnost ovom primenom nije beznačajna. Iz ovog izlazi da inhaliranje bolesnika navedenom smešom ne bi smelo mnogo da se koristi.

6. Lobelija. Kao jedna od najlekovitijih biljaka, koja je priznata u terapiji lečenja astme, je lobelija i tinktura od njenog lišća. Ova biljka raste u južnoj Africi, severnoj Americi, a učinjeni su pokušaji njenog gajenja i u Evropi, gde je prilično uspela.

Osim pomenutih recepata za lečenje astme, navodimo još nekoliko, koji u modernoj fitoterapiji zauzimaju vidno mesto:

Rp. 1 — Uzima se 70 grama lista podbela i po 10 grama cveta lavandule, podbela i crnog sleza. To se sve popari sa 500 grama ključale vode, poklopi i posle 4 sata ocedi i pije. Može se zasladiti i medom.

Rp. 2 — Uzme se 50 grama lista podbela i korena omana i spravlja po gore navedenom uputstvu.

Rp. 3 — Može se uzeti, takođe, 50 grama lista podbela i po 10 grama korena omana, cveta brđanke, trave daninoć, majkine dušice i anisa (anasona), i opet spravljati kao što smo naveli u prvom uputstvu.

Rp. 4 — Preporučuje se i uzimanje 40 grama lista podbela i ružmarina i po 10 grama cveta lavandule i pomorandže.

Rp. 5 — Može se, takođe, uzeti 25 grama cveta i lista podbela i cveta limuna i pomorandže, spravljajući po prvobitnom uputstvu.

Rp. 6 — U nekim fitoterapijama preporučuje se uzimanje 40 grama lista podbela i po 20 grama čubra (vrijeska), timijana, i cveta smilja.

Rp. 7 — Takođe, može se uzeti po 30 grama lista podbela, plućnjaka i izopa (miloduha) i 10 grama limunovog cveta.

Rp. 8 — U nekim našim krajevima za lečenje bronhijalne astme uzima se jedna kašika lista od eukaliptusa i iglice bora krivulja ili planinskog bora.

Rp. 9 — Osim navedenih čajeva protiv bronhijalne astme, u narodnoj, a i u službenoj medicini koristi se etarsko ulje od eukaliptusa i planinskog bora, u vidu kapljica koje se stavljaju na šećer, a potom zalivaju čajem od podbela, plućnjaka i izopa.

Rp.10 — Kao kapljice, takođe, koriste se i ulja od miloduha, eukaliptusa, planinskog bora i planinskog čubra.

Rp. 11 — Ponegde se preporučuje uzimanje etarskog ulja od eukaliptusa 1 sa tim uljem treba mazati nozdrve i usne.


Kao što se vidi. broj recepata za lečenje bronhijalne astme i u narodnoj i u službenoj medicini prilično je veliki.
Pored terapije uzimanja čajeva ili drugih formi lekova biljnog porekla, treba napomenuti, kao i kod ostalih bolesti, poseban režim ishrane, odnosno dijetu.

Ukoliko je u pitanju prava astma a ne katar pluća, srčana slabost ili kakva druga vrsta plućne bolesti, smatra se da je to rezultat nepravilne ishrane i nenormalnog stanja organizma. Usled povećanja mokraćne kiseline, oksalata, nedovoljne funkcije jetre i lučenja žuči, povećanja količine sumpora u krvnim zrncima, bolesnicima od astme treba obavezno preporučiti dijetu, koja, uglavnom, bazira na voću i povrću, čajevima za bolje mokrenje, za poboljšanje funkcija jetre i bolje lučenje žuči. Potrebno je što više šetati, raditi gimnastiku i baviti se fizičkim radom. Od jela treba uzimati: mleko, belanec od jajeta, sir, krompir, šećer, rezance, makarone, suve kolače, hleb, naravno sve ovo u umerenoj količini. Treba, takode, koristiti zeleno povrće i salate. Meso vrlo malo uzimati i to sveže, dobro pečeno, jedanput dnevno, po mogućstvu, za ručak i bez mnogo soli.

Ne piti alkoholna pića, ne pušiti, ne nervirati se, ne trpeti rđavu stolicu, ne živeti i raditi u prostorijama koje su vlažne, neprovetrene i tome slično. Ne treba u većoj meri uzimati za jelo pasulj, bob, sočivo, biftek, pihtije, žumance od jaja, mozak, spanać, jako staro vino, kafu, čaj, kakao, čokoladu, pivo, iznutrice, razne jake začine i mezeluke.

Preporučuje se upotreba grožđa, limuna i voća. Ovo treba koristiti bar dva puta nedeljno za ceo dan.

Bilo bi dobro ako bolesnici po jedan dan ne jedu ništa.

Jedna od upotrebljavanih proskripcija (recepata) za mešavinu čaja protiv bronhijalne astme, koja je dobila i svoju kliničku potvrdu sastoji se od sledećih droga:
- list belog sleza 15%.
- koren belog sleza 5%,
- koren omana 5%,
- list podbela 40%,
- izop herba 10%,
- list crnog sleza 10%,
- majčina dušica herba 15%.

Način upotrebe čajeva i čajnih mešavina protiv bronhijalne astme: supenu kašiku čaja preliti sa 200 g ključale vode, poklopiti i ostaviti da stoji jedan sat, procediti i zasladiti medom. Piti tri puta dnevno posle jela po 200 g.
Deci davati prema uzrastu.

Čajevi protiv akutnog i hroničnog bronhitisa
(zapaljenja ogranaka dušnice)


Postoji veći broj lekovitog i aromatičnog bilja za lečenje ovih vrsta oboljenja, koja se najčešće javljaju u jesen. Ovde dolaze u obzir biljke koje imaju sluzi, zatim etarskih ulja, antiseptično delovanje, heterozida i saponozida — ekspektorantnog delovanja, silikata i nekih drugih korisnih jedinjenja.

Za lakše iskašljavanje, najčešće, se upotrebljava beli i crni slez, podbei, slatki koren, idjirot, oman, jagorćevina, sapunjača, turčinak ili bulka, pupoljci od jablana, crne topole i bora, slatka paprat, anis, morač, dunjino seme, bagremov i lipov cvet, ljubičica, daninoć, bršljan, kozlac, kleka, zova, majoran, beli luk, islandski lišaj (mahovina), plućnjak, bokvica, miloduh, nana, divizma i neko drugo bilje.

Koren belog sleza se, najčešće, koristi sam, a list i cvet od njega u smeši sa podbelom, bokvicom, zovom, majkinom dušicom i drugim mirisnim biljem.

Za lakše iskašljavanje, najčešće, se upotrebljava čajna smeša od jednakih delova morača i arisa, ili od cveta podbela, crnog i belog sleza ili smeša od jednakih delova morača, nane, pupoljaka bora i topole i majorana ili vranilove trave.
— Za izbacivanje gustog šlajma (sluzi), može da se napravi čaj od po dve supene kašike anisa i cveta jagorčevine i po jedna kašika cveta zove, lista podbela i korena jabučice.
— Za ublažavanje kašlja, dobra je i čajna smeša od jednakih delova morača, islandskog lišaja (mahovine) i lista belog sleza, sa malo titrice ili kamilice, ili pitome nane.

U ovoj grupi čajeva, uglavnom, se upotrebljavaju biljke koje sadrže mirisna ctarska ulja i saponozide (materije, koje mućkanjem pene kao sapun).
Protiv akutnog ili hroničnog bronhita, može se preporučiti i cvetni čaj, koji se sastoji od jednakih delova cveta belog i crnog sleza, trandavilja, ruže, jagorčevine i ljubičice.

Čajevi za lakše iskašljavanje i umirenje kašlja piju se, obično, zaslađeni. Preporučuje se zaslađivanje lipovim ili planinskim medom, a u nedostatku meda, može i šećerom. Voćni sokovi (sirupi), takođe, se mogu dodavati ovim čajevima, koje treba, najčešće, piti svakog sata po jednu supenu kašiku.

Postoji velik broj recepata za spravljanje raznih čajeva protiv akutnog i hroničnog bronhita.
— Uzme se 30 g lista i cveta belog sleza, cveta trandavilja i 10 g trave daninoć. Od ove smeše uzeli jednu supenu kašiku čaja i popariti sa 200 g ključale vode, poklopiti i, kada se samlati, ocediti i piti četiri do pet puta dnevno. Po mogućstvu, zasladiti medom.
— Može se uzeti i po 25 grama korena belog sleza, crnog gaveza i idjirota, 10 grama cveta divizme i podbela i 5 grama anisa. Čaj se spravlja po prethodnom uputstvu.
25
— U narodu je poznat i sledeći način spravljanja čaja protiv bronhita: uzme se po 15 grama iniloduha, bokvice, majorana, plućnjaka, nane, cveta divizme i 10 grama korena crnog gaveza.
— Ili, 15 grama semena dunje i lana, lipovog i bagremovog cveta, korena omana i 10 grama ploda kleke (klekinje).
— Može se uzeti po 20 grama slatkog korena, korena belog sleza, crnog gaveza i idjirota i po 10 grama pupoljaka bora i jablana.
— Takode, koristi se i sledeća mešavina: po 25 grama vranilove trave, majorana, islandskog lišaja (mahovine) i trave daninoć.

Svi ovi čajevi spremaju se na jedan ustaljeni način. Smeša čaja, u dozi jedne supene kašike, prelije se sa 200 grama ključale vode, ostavi da stoji oko deset minuta i potom zasladi (po volji) šećerom ili medom. Pije se, obično, tri do četiri puta dnevno, po jedna šolja čaja.

Protiv hroničnog ili akutnog bronhita može se preporučiti: 50 grama stucanog morača, koji se popari sa pola litra ključale vode, poklopi i posle osam sati ocedi i pomiješa sa pola kilograma lipovog, ili planinskog meda. Od ove mešavine treba uzimati svakog sata po jednu supenu kašiku. Na ovakav način mogu se spremati i sledeće mešavine: po 30 grama isitnjenog korena crnog gaveza i sladića, ili 50 grama lista timijana ili majkine dušice.

Kao dobar lek, može se preporučiti i uzimanje mešavine prema gore navedenom uputstvu, od: po 10 grama plućnjaka, majkine dušice, korena belog sleza i crnog gaveza, cveta podbela i divizme.

Postoji čitav niz lekovitih i aromatičnih biljaka koje mogu doći U obzir za lečenje hroničnog i akutnog bronhita. Kao najvažnije, pomenućemo cvet: trandavilja, kamilice (titrice), lipe, zove, bagrema, divizme, turčinka (bulke), crnog i belog sleza, podbala, jagorčevine, majske niže, zatim list: belog i crnog sleza, bokvice, podbela, pitome nane, matičnjaka, plućnjaka, islandskog lišaja, timijana i sličnih.

Od nadzemnih delova (herba) u čajevima ove vrste koriste se sledeći: majkina dušica, daninoć, timijan, majoran, vranilbvka, matičnjak, bršljan, zatim pupoljci: bora, crne topole i jablana, a podzemni delovi (koren): belog sleza, omana, jagorčevine, kopitnjaka, crnog gaveza, sapunjače, slatke paprati, sladića, idjirota, ljubičice i tome slično. Od plodova dolaze U obzir: morač, anis, lan. kleka i seme dunje.

Protiv bronhita, promuklosti i nazeba može se preporučiti i sledeća mešavina: po 15 grama pitome nane, morača i majorana i po 5 grama belog luka i pupoljaka crne topole i ploda kleke.

Ovu mešavinu treba spravljati sa pola litra ključale vode, ostaviti 8 sati da stoji, oceđiti i pomešati sa pola kilograma lipovog ih planinskog meda. Beli luk treba posebno iscediti u drvenom ava.nu i tako .dubijeni sok dodati zaslađenom leku. Piti svaka dva sata po jednu supenu kašicu.

Službena medicina daje više propisa za spravljanje čajeva protiv hroničnog i akutnog bronhita. Oni, uglavnom, nose naziv „plućni čajevi", ili pektoralni. Evo nekoliko recepata ovih mešavina: 30 g-.<ma lista belog sleza, 25 grama slatkog korena (sladića), 20 grama lista timijana, 15 grama korena belog sleza, 4 grama anisa i po dva grama cveta crnog sleza, turčinka (bulke) i divizme.

U Biljnoj apoteci u Beogradu spravlja se plućni čaj po sledećem receptu: hizop herba 10%, podbel list 20%, koren omana 10%, koren belog sleza 10%, list belog sleza 10%, rastavić herba 13%, plućnjak herba 2%, islandski lišaj (mahovina) 10%, list bokvice 15%.

Ova čajna mešavina se za upotrebu priprema na sledeći način: supenu kašiku čajne mešavine preliti sa 200 grama hladne vode, sud poklopiti i ostaviti da stoji 2 do 3 sata. Zatim, zagrevati do ključanja, skinuti sa štednjaka, ostaviti da stoji jedan sat, procediti i zasladiti medom. Piti tri puta dnevno posle jela po jednu solju čaja.

Čajevi protiv velikog kašlja
Veliki kašalj je u narodu nazvan i rikavac, hripavac, kukurekavac, ili magareći kašalj. To je zarazna bolest, koja se, najčešće, javlja kod dece. Bolest može da traje i do 8 nedelja, a lečenje treba usmeriti na sprečavanje komplikacija. Kao predohrana, daje se vakcina protiv velikog kašlja. Promena sredine, mesta stanovanja i vazduha može da bude vrlo korisna i preporučljiva. U farmaciji i medicini, pored vakcine, spravljaju se i razni lekovi u kojima ima kodeina, lobelina, ekstrakta beladone i timijana.
Kao dopunska terapija, koja može da ublaži napade kašlja i olakša disanje, mogu se uzimati i razni čajevi i čajne mešavine.

Evo nekoliko prigodnih recepata za spravljanje biljnih lekova protiv velikog kašlja: punu supenu kašiku lista timijana popariti sa 200 grama ključale vode, sud poklopiti i, kad se čaj ohladi, zasladiti ga medom ili tolu-sirupom (nabaviti u apoteci), a zatim piti na 2 sata po jednu kašiku.

Protiv velikog kašlja i za olakšavanje izbacivanja sluzi (šlajma), preporučuje se velik broj mešavina biljnog sastava. Evo nekoliko: po jednu kafenu kašiku lista timijana, lista i cveta vranilovke i trave rosulje pomešati i spraviti lek po uputstvu koje smo dali u prethodnom receptu. Prema ovom uputstvu, mogu se spravljati mešavine od sledećih lekovitih i aromatičnih biljaka — lista: timijana, bokvice, vranilovke, pitomog kestena, podbela, korena i lista belog sleza, trave rosulje, dunjinog i lanenog semena, kore pomorandže i limuna.

Pored ovih dopunskih lekova, lekar treba uvek da pruži prva i najvažnija pravila za vladanje bolesnika. Treba napomenuti da je u ovim slučajevima veoma važno provetravanje prostorija u kojima bolesnik boravi, zatim čist vazduh, čisto rublje i posteljina, odmor, kupanje u mlakoj vodi, kašasta hrana sa dosta vitamina i tome slično.


Čajevi protiv upale grla i krajnika
Za lečenje akutnih i hroničnih upala grla i krajnika, koriste se, najčešće, biljni lekovi, koji sadrže sluzi, pektina, tanina i etarskih ulja. To su: beli i crni slez, trandavilje, gavez, dunja, lan, podbel, malina, jagoda, kupina, borovnica, brusnica, srčenjak, steža, trava od srdobolje, pitoma nana, hajdučica, kamilica, žalfija, petrovac, idjirot, morač, hrastova kora i drugo.

Biljna apoteka spravlja čaj protiv upale grla i krajnika po sledećem receptu: list žalfije 20%, cvet kamilice 15%, majkine dušice herba 20%, .list kupine 20%, list podbela 20%, petrovca herba 5%.

Način upotrebe čaja protiv upale grla i krajnika: dve supene kašike čaja preliti sa 500 grama ključale vode, poklopiti i ostaviti da stoji jedan sat, procediti i ispirati grlo više puta.

Čajevi protiv kijavice (zapaljenja sluznice nosa)
i Od nazeba nastaje kljanje, otežano disanje kroz nos, a često se javlja glavobolja i povišena temperatura. Zapaljenje sluznice nosa ili kijavica prouzrokovana je, često, od raznih bakterija i virusa. Kijavicu treba, po mogućstvu, odležati, i to u toploj sobi, uz tople kupke, tople čajeve, vitamin C i po jedan aspirin izjutra i uveče.

Biljni lekovi protiv kijavice mogu se uzimati u obliku čaja ili inhalacija. Od čajeva se preporučuje: jednu čajnu kašiku kamilice popariti sa 200 grama ključale vode, poklopiti i posle dva sata ocediti, da rastvor bude što bistriji. Ovim rastvorom ispirati nos, a zatim natopiti malo vate, staviti u nozdrve i držati pola sata. Ovo ponavljati više puta dnevno. To isto se može činiti i sa mešavinom kamilice i žalfije, ili pitome nane i hajdučice.

Za inhaliranje se spravlja sledeća mešavina od etarskog ulja: 5 do 10 kapi etarskog ulja od eukaliptusa, planinskog bora, nane ili majkine dušice (zavisno šta se može nabaviti), staviti u pola litra ključale vode, nagnuti se nad lonac, pokriti glavu i duboko udisati ovu antiseptičnu paru.


Preneseno iz brošure "Kako se leči ljekovitim biljem" od M. Soldatovića a u izdanju
Nolita iz Beograda 1976.

ALERGIJA
Ovu bi bolest morao ustanoviti liječnik, pa prema tome i propisati i kontrolirati liječenje. Kao pomoć nam mogu poslužiti sljedeći pripravci:

1. Čajevi
* iđirot: Čaj od korijena pijemo po šest gutljaja na dan, prije i poslije jela, i to naizmjence s čajem od nevena, stolisnika i crnog sljeza.
* turica: cvjetovi

2. Jela
Morala bi sadržavati što više vitamina E (iznutrice, kvasac, mlijeko) i vitamina C (limun, šipak, svježa salata, kupus, voće). Trebali bismo konzumirati kiselo mlijeko, jogurt, borovnice i lubenice.

3. Sredstvo za mazanje
Pogođena mjesta valja mazati uljem od pljuskavice (gospine trave) jedanput dnevno, a na moru i više puta na dan.
OPREZ! Neki su alergični na ovo ulje i mazanjem njime stanje im se može samo pogoršati.

4. Pripravak s octom
Nakon obroka uzmemo jednu do dvije žličice jabučnoga octa sa žličicom meda.

AKNE
Akne ili bubuljice začepljeni su otvori lojnica ponajprije na koži lica, gornjeg dijela prsa i leda; mladima predstavljaju uglavnom velike nevolje.
Ne istiskujmo bubuljice jer tako možemo oštetiti tkivo, a na zdravu kožu prenijeti gnojne klice. Čuvajmo se jakih začina, previše slanih i masnih jela, čokolade, slastica i alkoholnih pića. Sunčajmo se, pogotovo pokraj mora. Osim zdrave prehrane pomaže i redovit san i kretanje na svježemu zraku.

1. Čajevi
* divlja maćuhica: U litri vode zakuhamo četiri žlice bilja, nakon deset minuta posudu stavimo na stranu, procijedimo čaj i polovicu popijemo tijekom dana, na šalice, a ostatak upotrijebimo za oblog.
* čičak: U litri kipuće vode namočimo četiri žlice svježih listova i narezanih korijena, pustimo da odstoji deset minuta i pijemo tri šalice na dan.
* kopriva: Konzumiramo također litru na dan, na gutljaje.
* maslačak
* kamilica, kadulja, stolisnik, pravi neven, crveni luk, bijeli luk, kopriva, lipa, paprena metvica: Litrom kipuće vode poparimo 4 žlice mješavine tih biljaka te pijemo više puta na dan. Mješavini možemo dodati i crni sljez te crveni glog.
* stolisnik, kopriva, jagoda, kupina: Litrom kipuće vode poparimo četiri žlice mješavine tih biljaka, čaj zasladimo medom te pijemo pet puta na dan, a istodobno na oštećena mjesta stavljamo obloge s trpucem.

2. Ispiranja
* trputac: U pola litre vode zakuhamo jednu šaku uskolisnog trpuca i ostavimo da odstoji 15 minuta, dodamo kolonjsku vodu (u omjeru 2 :1) i tekućinu spremimo u staklenku. Upotrebljavamo je ujutro i navečer za ispiranja i obloge. OPREZ! Nije za kožu osjetljivu na alkohol ili na mirisna ulja u kolonjskoj vodi!

3. Jela
* voće i povrće: kod crvenih bubuljica
* crveni luk
* timijan: blagotvorno djeluje i kao dodatak jelima

4. Kupelji
* s oparkom čička: Za ruke i noge poparimo korijene i svježe ili osušene listove te priredimo tri kupelji na dan.
* s oparkom timijana: za ruke i noge
* s oparkom čička, crnog sljeza i kadulje: U dvije litre kipuće vode stavimo četiri žlice mješavine tih biljaka, potom pustimo da se kupelj prije upotrebe ohladi.

5. Sredstva za mazanje
* broćika: sredstvo za mazanje
* šimšir: Stučene listove namočimo u ulju, nakon dvadeset dana ocijedimo, pomiješamo s maslacem i dobijemo djelotvorno sredstvo za mazanje.

6. Oblozi
* s oparkom divlje maćuhice: ujutro i navečer
* sa stučenim listovima kelja: Stavimo ih na lice i držimo pola sata.
* sa salatom: Za masku: nekoliko tamnozelenih listova skuhamo zajedno sa surutkom; tu smjesu držimo na licu dvadeset minuta, potom se umijemo prokuhanom mlakom vodom.
* s trpucem: Tri žlice narezanih listova uskolisnog trpuca pomiješamo s dvije žlice ulja i stavimo na bolesno mjesto, i tako radimo tri puta na dan po jedan sat.

7. Prašci
* divizma: Prašak od cvjetova pospemo po bubuljicama.

8. Pripravak s octom
* hren: Naribani hren stavimo u staklenku i prelijemo ga voćnim octom te ga pustimo da se tako namače deset dana. Bolesna mjesta navlažimo vodom i potom pomoću komadića vate na njih nanesemo hrenov ocat, a nakon deset minuta operemo toplom vodom i isplahnemo hladnom.


9. Tinktura
* bijeli luk: Na lice se nanosi i utrljava razrijeđena tinktura..

PARKINSONOVA BOLEST
Liječenje propisuje liječnik. Bolesne udove više puta kupamo i razgibavamo.
Čuvajmo se duševnih stresova, jakih uzbuđenja, velikih fizičkih napora, nesreća, jer sve to može uzrokovati pogoršanje bolesti. Ljekovitim pak biljem tegobe možemo olakšati.

1. Čajevi
❖ a) Prvih deset dana: bosiljak, metvica, imela, pelin
❖ b) Drugih deset dana: bosiljak, matičnjak ružmarin, kadulja
❖ c) Trećih deset dana: kamilica, majčina dušica, imela, kičica, gomolj celera Priprema čajeva: Mješavinu (od svake biljke po jednu žlicu, jedino po dvije žlice imele i kadulje) prelijemo litrom kipuće vode. Ostavimo stajati dva sata, procijedimo, zasladimo medom te pijemo svaki sat po šest žlica.
❖ poljska preslica, stolisnik i kičica: tri puta na dan po jednu šalicu čaja

2. Kupelj

❖ s oparkom majčine dušice, stolisnika, smrekinih vršaka i pljuskavice: svakih četrnaest dana po tri sjedeće kupelji, najbolje prije odlaska na počinak

3. Masaže
a) Prvih petnaest dana: divlji kesten, majčina dušica, pelin, stolisnik: Dvanaest žlica mješavine tih biljaka (od svake po tri žlice) namačemo četiri tjedna u litri maslinovoga ulja; držimo na toplome. Staklenku više puta dnevno promućkamo, procijedimo i čuvamo na toplome. Udove koji se tresu masiramo tri puta na dan po petnaest minuta, sve dok koža ne upije ulje. Nakon masaže sva ta mjesta obrišemo toplom mokrom krpom.

b) Drugih petnaest dana: ružmarin, kadulja, pljuskavica: Dvanaest žlica mješavine namačemo tri tjedna u litri alkohola. Staklenku više puta dnevno promućkamo. Procijedimo. Pogođene udove masiramo tri puta na dan po petnaest minuta, sve dok koža ne upije tinkturu. Potom obrišemo toplom mokrom krpom i namažemo maslinovim uljem. Nakon trideset dana prekinemo tretman na deset dana, a potom opet nastavimo.

4. Trljanja
* kadulja (oparak)
* švedske kapi (u čaju)
* borovičine bobice
* pljuskavica i jagorčevina: svaki sat po petnaest do dvadeset kapi u čaju

5. Oblozi
* sa švedskim kapima

6. Tinktura
* Kantarion (kod starijih ljudi): četiri do šest kapi dnevno u vodi ili čaju



Knjiga Simona Ašića.

Biljna kemija

Pojedini su istraživači posvetili život farmaciji i bolesnom čovjeku, a ostavili su iza sebe dokaze svoje ljubavi prema biljkama koje su bile nerazdvojni dio njihovih života, njihovog rada i nade da biljka pruža lijek za svaku bolest. Mi i danas koristimo izvjesne biljne droge ne poznavajući im kemiju. Možda je priroda nadarila biljke ravnotežom koja se iz nepoznatih razloga gubi ako se ne upotrijebi cijela biljka?


Ako nemamo saznanje o djelovanju droga i kemijskom sastavu, ne možemo kombinirati mješavine ljekovitih čajeva te se u tom slučaju najbolje odlučiti za pripravak od samo jedne jedine biljne vrste, ali dobro poznatog djelovanja. Pronalazački duh ljudi uvijek se rado bavio time da mijenja oblike i kombinaciju pripravaka. Zato imamo tinkture s alkoholom, vinom i octom, tvrde i meke ekstrakte, sirupe sa šećerom ili medom itd. Ali, što više umnažamo te oblike u kojima je i ona “korist” koja nas isključivo zanima, to ćemo duže vremena trebati da iz tvari odredimo djelotvornu dozu. Ekstrakt je, na primjer, zbog načina priređivanja uvijek malo nesiguran u svom djelovanju ako koristimo naše formule.
Najinteresantnije je prije svega, pa i u etnofarmaciji, čemu svaka biljka služi i kako djeluje na pojedine organe čovjekovog organizma, te koje se bolesti biljkama mogu spriječiti, ublažiti ili izliječiti. To će pitanje čovjek najprije postaviti, tek kasnije će pojedinci pitati za kemijske tvari i nosioce djelovanja. Za neke biljke ne znamo koja je to kemijska tvar u njima što djeluje ljekovito. To nije bio slučaj isključivo u narodnom korištenju biljaka nekada, nego se to pitanje donekle provlači još i danas. Kod istraživanja upotrebe biljaka u narodu, u istraživačkom i terenskom radu zabilježena su u primitivnim sredinama izvjesna liječenja za koja na drugim mjestima istraživači nisu imali prilike čuti. Čak je došlo do zanimljivih spoznaja da se ta sirovina manje trošila ondje gdje su ljudi bili bliski prirodi, nego u urbanim i gradskim sredinama. Općenito je razlika između biljke i droge u tome što je droga osušena biljka ili neki njen dio, a ljekovita biljka je određena biljna vrsta sve do momenta dok se ona ne ubere i osuši.


Botaničke su porodice jedinstvo biljaka s istim sastavom

Tako, na primjer, vrste iz otrovne i ljekovite porodice pomoćnice (Solanaceae) sadrže takve alkaloide koji su i kemijski, i s aspekta upotrebe vrlo slični, najčešće isti. Ali u tu istu, tako važnu skupinu ubraja se i paprika, koja ima sasvim drugi alkaloid i ima znatnu količinu vitamina C i karotina. Dakle, sredstvo je za poticanje funkcije želuca, začin, hrana i povrće. Česti su slični primjeri odstupanja u biljnoj porodici za slične tvari kod biljaka. Budući da su biljne droge veoma raznovrsnog kemijskog sastava i da ih većina sadrži i po nekoliko djelotvornih sastojaka, njihovo je djelovanje višestruko. Na taj način će se ime jedne te iste biljke pojaviti u njenim raznim djelovanjima na zdrave i bolesne organizme, s pravilima za njihovu praktičnu upotrebu. Ako je neka droga složenijeg kemijskog sastava, češće će se javljati i bit će ponavljana u većem broju grupa kemijskih tvari. Često se droge opisuju kao droge s višestrukim djelovanjem. Važan je još jedan slučaj: da se u jednoj biljci mogu naći i tvari koje su, sa stanovišta djelovanja, jedna prema drugoj zapravo u suprotnom pravcu na isti organ ili imaju suprotno djelovanje, ali ne djeluju tako na isti organ. Biljke ponekada i nisu u srodstvu, a imaju slično djelovanje i upotrebu. Upravo je zato kao načelo i nužnost izabrana kemijska podjela droga, ali s veoma važnom potpodjelom koja ipak upućuje na djelovanje droge makar se iz te podjele luči nedostatak, u neistovjetnosti droge i dotičnog sastojka. Tako djelovanje jako važnog naprstka, biljke poznate kao digitalis, pa i drugih droga, nije identično s digitoksinom u drogi, kako je digitalis nosilac djelovanja, pored tog, i drugih alkaloida koji također imaju svoja specifična djelovanja. Ako se želi postići isključivo djelovanje digitoksina, daje se uvijek u čistom stanju.
Droge su po okvirnoj podjeli uglavnom: alkaloidne, glikozidne, saponinske, taninske, eterična ulja i ostale. Inače su dio znanosti o drogama mnoge prirodne organske ljekovite sirovine, biljne i životinjske. U toj znanosti inače se obrazlaže i botanička podjela biljnih droga, gdje su botanički uz odjel, razred i porodicu nazočne vrste i podjela domaćih droga, s narodnim imenima biljaka. Ljekoviti su sastojci droga u biljci određene kemijske tvari, ili smjese srodnih, ili različitih materija, poznate ili nepoznate kemijske građe.


Lijekovi ili otrovi – ovisno o dozi

Alkaloidi
Jakog djelovanja, gorkog okusa i u vrlo malim količinama otrovni, najsnažniji su alkaloidi. Djeluju na živčani sustav, srce i krvotok, dišne, probavne i mokraćne organe, protiv reumatskih upala te stimuliraju imunološki sustav. Korištenje uz dnevno potrebnu količinu lijekova, kao i uspjeh pri tome, uvijek nadzire liječnik. Glavnije su alkaloidne biljke: ražena glavnica, velebilje, jedić, tatula, bunika, mrazovac i druge. Botaničke su porodice alkaloida: makovi (Papaveraceae), žabnjače (Ranunculaceae), pomoćnice (Solanaceae), žutike (Berberidaceae), zimzeleni (Apocynaceae), svilenice (Asclepiadaceae), broćevi (Rubiaceae)… Alkaloidi su posebno u sjemenju, korijenju i kori. Neki su dosta slični, mada su različito kemijski građeni.

Glikozidi ili heterozidi, saponini
U drogama su jako zastupljeni glikozidi ili heterozidi koji u svom sastavu sadrže redovito i vrstu šećera. Te su supstance čvrste, nehlapljive, manje ili više gorke, većinom u vodi i alkoholu lako topive i optički aktivne. Njih sadrže porodice: krstašica (Brassicaceae – stariji naziv Cruciferae), ruže (Rosaceae), ljiljani (Liliaceae) i druge. Heteroziodne biljke su: naprstak, gorocvijet, gorušica, medvjetka, sirištara, krkavinka, đurđica i dr. Od osobite su važnosti one droge koje djeluju na srce. Pojačavaju rad srca kad on postane nepravilan i nedovoljan zbog raznih oboljenja. Djeluju i kao lijekovi koji povećavaju količinu izlučivanja mokraće. Vrste glikozida su i saponini, oni sastojci što ih sadrže i šamponi, losioni i slična kozmetička sredstva. Ako dospiju u krvotok iz pripravaka ciklame, a donekle i iz divljeg kestena, izazivaju raspadanje crvenih krvnih tjelešaca. Jako su otrovni za žive tvari stanice, na sluzokoži izazivaju osjećaj draženja i lučenja tekućine, a na osjetljivoj koži mogu kod pojedinaca izazvati saponizidi alergije. Kako povećavaju propustljivost stanica, olakšavaju i pospješuju upijanje djelotvorno aktivnih supstanci, te je u probavnim organima u prisustvu saponizida upijanje lijekova kroz crijeva mnogo brže i potpunije. Djeluju i kao sastojci koji povećavaju količinu sluzi u dušniku i dušnicima. Čine sluz tečnijom, čime potpomažu njeno iskašljavanje. Stimuliraju bronhijalnu sekreciju. Domaće su saponizidne biljke: sapunjača, jaglac, divizma, ljubičica, sitnica, breza, preslica, zečji trn i druge. Mnoge saponinske biljke domaće životinje ne pasu, a u sijenu ih jedu bez ikakvih štetnih posljedica. Vjerojatno su tome uzrok promjene koje u drogama nastaju prilikom sušenja. Na nekim kontinentima upotrebljavaju te droge za “čišćenje krvi” te je pitanje saponina još uvijek vrlo zanimljivo. Te se droge lako i dobro rastvaraju u vodi i alkoholu, naročito vrelom. Najčešće su bijele, žućkaste ili mrke boje, bez mirisa. Vrlo su slatke ili veoma gorke. Pronađene su u nekih 400 biljaka, a od zastupljenih porodica važne su kod nas karanfili (Caryophyllaceae) i ljiljani (Liliaceae). Saponina uglavnom nema u porodicama biljaka s eteričnim uljima niti kod biljaka s mnogo tanina.


Tanini, eterična ulja, antibiotici (fitoncidi)
Tanini su tvari u drogi oporog okusa, sa svojstvom da uništavaju bjelančevine te kao takve tvari štave kožu. Hrastova, cerova, jasenova, orahova i druge kore drveća i voća stežu usta, oporog su okusa. Tanini iz mušmula, divljih krušaka, jabuka i drugog divljeg voća važni su kao pomoć kod proljeva i za brže zarašćivanje rana, ujeda, za jačanje i slično. Koriste se i ružin cvijet, opore jabuke, mlada hrastova kora, korijen petoprste, koprivin list, nadzemni dijelovi pljuskavice, orahove ljuske, kora i list, šišarke s hrasta, plodovi borovnice, kupine i maline, dunja, oskoruša i razno drugo oporo bilje. Tanini neutraliziraju djelovanje otrova, taložeći bjelančevine na oboljeloj i ozlijeđenoj sluznici ili koži. Blokiraju razne klice iz crijevne sluzokože. Talože bjelančevine u sluzokoži usta pa se osjeća oporost i suhoća kože i sluznice. U slučaju opekotine, pomoću njih se može stvoriti jedna vrsta zaštitnog filma. Količinski su različito zastupljeni u drogama. U hrastovoj kori prisutni su oko 10%, u korijenu petoprste oko 20%, a u raznim šišarkama od 50-70% su tanini. Važne su porodice Rosaceae, Leguminosae, Myrtaceae, Rubiaceae… Višegodišnje zeljaste biljke sadrže najviše tanina u podzemnim organima.
U sastavu mirisnih biljaka pohranjeno je mirisno, najčešće slabo obojeno ili žućkasto eterično ulje. Svojstvenog je mirisa i ljutog aromatičnog okusa. Ta su ulja slabo topiva u vodi, a topiva su u alkoholu, masnim uljima i eteru. Droga najbogatija eteričnim uljima jest cvijet karanfila, s oko 20% sadržaja eteričnog ulja. To ulje zastupljeno je i u biljci pljuskavici (kantarion), borovici, pelinu, majčinoj dušici, kamilici, metvici, lavandi, ruži, bijelom boru, čubru i drugim biljkama. Mirisne biljke s hlapljivim sastojcima imaju moć uništavanja bakterija te je u tome njihovo veliko značenje. Eterična ulja borova i drugog crnogoričnog drveća, češnjaka, luka daju također hlapljive sastojke koji djeluju antibakterijski. Te tvari zastupljene su kod biljaka cvjetnjača i porodica: usnače (Lamiaceae) (Labiatae), rutvice (Rutaceae), lovori (Lauraceae), štitarke (Apiaceae) (Umbelliferae), glavočike (Asteraceae) (Compositae)… Gume iz porodica leptirnjača (Fabaceae) (Leguminosae) važne su jer imaju zaštitno djelovanje na želudac i crijeva. U svim biljnim vrstama, a posebno u kiselim plodovima i klicama, nalaze se važne organske kiseline, od limunske, vinske i oksalne koja ublažava crijevne tegobe. Fermenti žitarica mogu pospješiti probavu ugljikohidrata. Vitamini su nužni za razvitak i održavanje organizma, a sadrže ih ljekovite biljke. U biljnim su drogama i antibiotici i fitoncidi. Sposobni su uništiti ili spriječiti razvoj nekih vrsta mikroorganizama bez štete po organizam, a između njih i antibiotika nema velike razlike. Fitoncidno djeluju eterična ulja, osobito u lukovima i nekim biljkama: dragoljubu, kravljaku, rosiki, vranjemilu…
Metode za izvlačenje materija iz droga ponekada su različite čak i za istu tvar iz različitih droga. Alkaloidi, glikozidi i saponini smatraju se otrovnim materijama. Celuloza, škrob i šećeri bez neke su naročite važnosti, a vrlo su rasprostranjeni u drogama. Naprotiv, vitamini i druge važne materije nalaze se samo u jednoj biljci ili u vrlo maloj grupi biljaka. Najidealnije bi bilo kada bi se uvijek mogle upotrebljavati svježe ljekovite biljke. Uloga fermenata velika je pri sušenju jer se zbog njihovog utjecaja događaju velike promjene na štetu biljnih stanica dok su žive. Naročito su osjetljivi glikozidi i saponini. U živoj, neozlijeđenoj biljci, mnogi fermenti su u posebnim stanicama, a glikozidi u drugim. Kada se biljka ozlijedi, fermenti se dovedu u dodir s glikozidom i nastaje kemijska reakcija u kojoj sudjeluju molekule vode, a promjene su vidljive. Većina saponskih biljaka, inače vrlo otrovnih dok su svježe, sušenjem gubi svu ili skoro svu otrovnost, pa tako i ljekovitost. Zato se te vrste biljaka češće upotrebljavaju samo svježe. Svakako se mora provjeriti biljku i pomno je proučiti iz opisa, uz svaki podatak o njoj. Iz brojnih praktičnih priručnika u kojima su opisane biljke, jasno je da li biljka sadrži takve droge koje su jačeg ili slabijeg djelovanja.

Jadranka Gržinić

Opaska!
Ovaj clanak je posudjen sa Googlea a nalazio se na već ugašenoj web stranici!