ILIJA VIOLONI BRČANSKI ŽUPNIK LIKVIDIRAN 1945.

Začasni kanonik msgr. dr. Ilija Violoni, rođen 1879. godine u Albacini u Italiji. Nakon završenog školovanja zaređen je 29. lipnja 1902. godine za svećenika Vrhbosanske Nadbiskupije. Bio je dugo godina župnik u Brčkom.


U povodu 65 godina od svirepog ubojstva  brčanskog župnika, msgr. dr. Ilije Violonia, 10.travnja 2010 god., na pročelju katoličke crkve u Brčkom otkrivena  je spomen ploča i održana sv. Misa zadušnica. Spomen ploču, uz riječi da se žrtva mučenika nikada ne smije zaboraviti, otkrio je vlč. Veselko Župarić. Msgr. dr. Ilija Violoni s grupom vjernika mučki je ubijen 10. travnja 1945. samo tri dana nakon što su partizanske snage ušle u Brčko.

Vrlo šturo i na rijetkim mjestima se pisalo o stradanju brčanskog župnika Ilije Violonija, mnogi Brčaci ne znaju za taj zločin, što nam opet mnogo govori o prikrivanoj istini. Mnogima je slabo poznato i to da su partizani prvi dan po ulasku u Brčko pobili oko 300 civila Muslimana i Hrvata, zatim su 80 ranjenika iz brčanske bolnice odveli u obližnju šumu i tamo pobili, danas se na tom mjestu masovnog grobišta u Brčkom nalazi partizansko spomen obilježje. Već je poznato da je komunistički režim uobičavao prikrivati svoje zločine dižući na masovnim grobištima svojih žrtava, partizanska spomen obilježja!  Tako se zbilo i u Brčkom. Također je rijetko kojem Brčaku poznato da su partizani s Križnog puta vratili 70 žena Brčanki te su ih strašno zlostavljali i silovali skoro pun mjesec u Brčkom, sve su pobijene osim jedne koja je svjedočila o tim dešavanjima a radi se o Anki Dominik rođeno Čikara. Malo tko zna i da su u narednim danima partizani u Brčkom likvidirali još najmanje 400 ljudi, koje su u manjim skupinama vodili do Savskog mosta i tamo likvidirali. Danas imamo popis imenom i prezimenom stradalih Hrvata od partizana iz Brčanskih sela, njih 1.188, kojih je većina likvidirana poslije rata u masovnim egzekucijama, no taj popis nije konačan jer nisu prikupljena sva imena žrtava.

No vratimo se na temu župnika Ilije Violonija, gromade od čovjeka, koji je na kulturni i vjerski život u Brčkom ali i drugim mjestima, ostavio velikog traga i o tomu bi novi naraštaji Hrvata ali i drugih naroda trebali znati. Brčko je od 1939-1945. imalo veliki broj hrvatskih kulturnih udruga poput HKD “Napredak”, koji je imao svoj Hrvatski dom (kasnije preimenovan u Dom JNA).  U Brčkom je bio organiziran i križarski pokret “Hrvatsko bratstvo”, a njegov prvi predsjednik je bio brčanski župnik Ilija Violoni.  Zahvaljujući njemu danas imamo u Brčkom velebnu crkvu ali i zgradu Hrvatskog kulturnog društva Napredak. Zahvaljujući dobrim djelom njegovom zalaganju i njegovoj pomoći, Napredak je uspio kupiti veliku lijepu zgradu za Napretkov dom kulture. Taj dom imao je veliku dvoranu, jedinu u gradu za velike društvene skupove te knjižnicu i druge prostorije za društveno okupljanje građana.


Uspio sam pronaći podatak da je školski vjeroučitelj dr. Ilija Violoni osnovao Marijinu kongregaciju travničkih samostanskih učenica g. 1906., stavio ju je pod zaštitu “Majke Divne” a time se još više učvrstilo njeno štovanje.

Do sada sam uspio pronaći i tri izvora koji govore o zločinu nad župnikom Violonijem, dva izvora donose navode dok je jedan izvorno svjedočanstvo Danice Sančević koja se osobno poznavala sa Violonijem te je o tome svjedočila samo 6 mjeseci nakon ulaska partizana u Brčko, a u Brčkom se nalazila prilikom ulaska partizana sve do 10. listopada 1945. kada je izbjegla u Zagreb a iz Zagreba dalje za Italiju. No ovdje navodim sva tri izvora do kojih sam došao u svom istraživanju.

Mirko Sančević, Od Bosanskih šuma do Venezuele, Barcelona, 1982.

Prema svjedočanstvu Danice Sančević (od 15. listopada 1945), supruge Mirka Sančevića poznatog Brčanskog magnata i industrijalca:

Ulaskom partizana u Brčko prvu noć poubijano je oko 300 građana Hrvata, muslimana i katolika, koji nisu bili ni ustaše niti su imali bilo kakvu političku funkciju za vrijeme NDH. Poubijani su samo zato što su bili Hrvati. Župnika Iliju Violonija su zakopali u stajsko gnojivo kraj župnog stana. Dvojca istaknutih brčanskih komunista, nekadašnje vođe URS-ovih sindikata Hasan Burić i Đermanović, kad su čuli što se događa u Brčkom i okolici nakon “oslobođenja”, doputovali su odmah u Brčko, ali je bilo prekasno. Ljudi više nije bilo. Hasan Burić je plakao, kada su iskopavali iz gnojišta tijelo župnika Ilije Violonija. Tuna Babić propartizanski narodni zastupnik HSS-a za susjedni slavonski kotar Županju, je doznavši za divljanje u Brčkom i Posavini, otišao Titu da mu izloži što se događa. Po pričanju razočaranog Tune svojim prijateljima, Tito mu je tada rekao “Pusti to Tuna, Srbi se moraju izdovoljiti”.

U knjizi Stradanje Hrvata brčanskog kraja u II. svjetskom ratu, Zagreb, 2002., piše:

U Brčkom je bio organiziran i križarski pokret “Hrvatsko bratstvo”, a njegov prvi predsjednik bio je brčanski župnik Ilija Violoni. Osim ovog društva, u Brčkom je djelovalo Hrvatsko kulturno društvo “Napredak” i Hrvatsko pjevačko društvo “Hrvat”, koji su imali svoje sjedište u Hrvatskom domu. Rimokatoličkom župom u gradu upravljao je župnik dr. Ilija Violoni. Bio je intelektualac i dobar organizator. Njegov doprinos je bio veliki u organiziranju hrvatskih kulturnih društava i udruženja. Kada je rat završen župnik je ostao u župnom stanu. Njega su uhapsili partizani u studenom 1945. i stavili u zatvor u Brčko. Iz zatvora su ga izveli i ubili negdje kraj Save.

Don Anto Baković, Hrvatski martirologij XX. stoljeća, Zagreb, 2007.

Gosp. Dinko Violoni je o svome stricu zapisao:

Moj stric, msgr. dr. Ilija Violoni, imao je dva doktorata: filozofije i crkvenog prava. U Brčkom je bio župnik možda 40 godina. Bio je dekan Brčanskog dekanata koji je imao blizu 20 župa. Imao je visoka crkvena odličja pa je imao pravo da nosi mitru i ljubičastu reverendu i veliki zlatni križ. Prije njegova dolaska Katolička crkva u Brčkom bila je skromna, pa je on cijeli život posvetio gradeći novu, veliku crkvu koju je posvetio Srcu Isusovu. Posveta crkve bila je neobično svečana. Samo iz Bijeljine je došlo oko 1000 katolika. Svi seljaci su došli u svojim haljinama pjevajući katoličke pjesme. Bilo ih je na hiljade, zaista hrvatski kraj.

Ilija je bio neobično obljubljen u tom kraju, poštovan od sviju; i Hrvata i Muslimana i Srba i nikome se ništa nije zamjerio. Što se tiče njegove pogibije nemam sigurnih provjerenih podataka. Postoje dvije verzije. Po jednoj je s velikom grupom vjernika katolika i Hrvata ubijen bez suda i zatrpani su u zajedničku grobnicu, a po drugoj verziji su ubijeni na Savskom mostu i bačeni u Savu.

Strica sam zadnji puta vidio u Brčkom negdje polovicom lipnja 1944. Bila je tada invazija na Normandiju, kada mi je rekao da je dobio pismo od partizana iz okolice i da ga pohvaljuju što se zauzimao za Srbe i njihove obitelji i da mu se ništa ne smije dogoditi, da slobodno ostane na svom mjestu.

Kada su došli partizani s jedinicama u kojoj je bio komesar Milenko Stojaković iz Bijeljine, tadašnja Ozna je uhapsila mnoge Hrvate i optužila ih da su ustaše. Poslije sam čuo da je tu glavni bio Mirko Mijojlić, šef Ozne. Moga strica nije nitko dirao, ali je on kada je čuo za ovo otišao u štab partizana i intervenirao za te uhapšene Hrvate, kao što je za vrijeme Hrvatske intervenirao za uhapšene Srbe, tako je mislio da sad može intervenirati za uhapšene Hrvate. Međutim, oni, umjesto da uvaže njegovu intervenciju, oni su i njega zadržali i stavili medu te uhapšene Hrvate.

Pričao mi je taj očevidac da je on gledao kada su ih vodili kroz Brčko na strijeljanje na čelu s mojim stricem i da su glasno molili. Mislim da su tada s njim strijeljali i dr. Antu Cebala (djeda šahovskog velemajstora), te jednu ženu koja se zvala Mara Jozić i koja je bila od prvih dana predsjednica katoličkih žena u Brčkom…

Kratak pregled povijesti katoličke crkve u Brčkom

Prva katolička crkva u  Brčkom izgrađena je u 15. stoljeću na prostoru iznad brčanskog pristaništa. O tome svjedoče pisani izvori povjesničara i arheologa kao i vojni izvori Austrougarske vojske iz 17. stoljeća. Crkva je bila izgrađena od drveta i imala je toranj-zvonik koji se lako mogao vidjeti iz prekosavskog pristaništa u Gunji. U neposrednoj blizini prve brčanske crkve izgrađen je i župni dvor od ćerpiča i drveta, u kojem su živjeli brčanski franjevci. I crkva i  župni dvor su spaljeni krajem 17. stoljeća za vrijeme austrijsko-turskih ratova. Crkva nikad nije obnovljena, dok je župni dvor obnavljan u više navrata u 18. i 19. stoljeću.

Druga katolička crkva građena je u  periodu 1883. – 1885. Imala je samo jedan zvonik, ali je bila prostrana i djelovala je reprezentativno. Posvećena je bila svetom Mihovilu. U ovoj crkvi je službovao poznati franjevac iz Tolise fra Bono Nedić, koji je, usporedo s djelovanjem u Brčkom, pastoralno djelovao i u Ulicama. Bio je prosvjetitelj, povjesničar i književnik. Povijest bilježi da je 1924. godine oko crkve Svetog Mihovila u Brčkom održano slavlje Euharistijskog spasitelja, poznato kao „katolički dan“ u Brčkom. Tom se prigodom pred crkvom okupilo oko deset tisuća vjernika. Tom su prigodom u Brčkom gostovali članovi Hrvatskog pjevačkog društva „ Matija Relković“ iz Vinkovaca i „Hrvatski orlovski odsjeci“ iz Broda i Đakova. Na zboru poslije svete mise govorili su odvjetnik Matija Belić i velečasni Anto Dujmušić. U prilog činjenici koliko su Hrvati Brčkog u to vrijeme bili uz „katolicizam“ govori podatak da je Papa Pio XI „Svetim križem“ odlikovao Brčanke Mariju Jozić i Katarinu Cebalo.

Zbog devastiranja tijekom prvog svjetskog rata crkva je sve više propadala i na kraju je i porušena. Sačuvane su fotografije ovog lijepog izdanja o čemu govori i knjiga dr. Ivana Šarića iz 1901. godine, a koja nosi naslov „Spomen knjiga iz Bosne“. Ova knjiga je tiskana u Zagrebu pod nakladništvom Kaptola Vrhbosanskog.


Treća brčanska katolička crkva izgrađena je 1933. godine na istom mjestu gdje je nekad bila i crkva Svetog Mihovila. Na starim fotografijama iz tog doba mogle su se vidjeti jedna do druge obije crkve. I nova crkva kao i stara ima samo jedan zvonik, mada su projektom bila predviđena dva tornja. Blagoslov novog zvona u Brčkom 1933 god., pokraj zvona je župnik mons. Ilija Violoni. Na Uskrs, 16. travnja 1933 god., zvono je podignuto u toranj. Nova crkva je blagoslovljena 15. listopada iste godine, pa je i zvono preneseno. Zvono je teško 258 kg, a izrađeno u Ljubljani. Posvećeno je Bezgrješnom začeću BDM. Darovala ga je Fani Fridrich koja na fotografiji stoji do župnika.  Zvono je preživjelo do danas i još uvijek stoji u tornju brčanske crkve.

Bilo je mnogo dobrotvora. Među njima najpoznatiji je brčanski zanatlija Stjepan Jakčin, koji je bio i predsjednik crkvenog odbora, donacijama su se istakle i još neke obitelji poput obitelji industrijalca Sančevića, Dominik i dr. Crkva je posvećena „Presvetom Srcu Isusovu“ .

Mnogi povjesničari, poznavatelji stanja u Brčkom u tom vremenu, se slažu da je za razvitak sveukupnog katoličkog života u Brčkom nemjerljiv doprinos dao vlč. dr. Ilija Violoni, dugogodišnji župnik, a kojega su partizani mučki ubili 1945. godine.

Autor: Vedran.P/komunistickizlocini.net

https://komunistickizlocini.net/2018/03/23/ilija-violoni-brcanski-zupnik-likvidiran-1945-zasluzan-za-podizanje-danasnje-crkve-u-brckom-i-kupovinu-danasnje-zgrade-hkd-napredak/