LJENČINA
Jedan lijeni čovjek imao je odmah uz svoju kuću veliku plodnu ali zapuštenu njivu. Tako je to bilo godinama i desetljećima. Dođe mu susjed jednog jutra i kaže mu da je čuo kako je negdje u toj zemlji zakopan sanduk zlata. Susjed savjetuje da bi vrijedilo pronaći ga. Kad je lijeni čovjek čuo za zakopano zlato na svojoj njivi požurio je odmah sljedećeg jutra naći jaki traktor koji može duboko uzorati njegovu njivu kako bi pronašao zakopano blago.
Traktoristu nije ništa govorio ali je ljenčina stalno dežurao na njivi. Mislio je pronađenim zlatom platiti traktoristu. Nestrpljivo je čekao kad će traktorista zavikati da je našao neki sanduk na koji je ljenčina čekao. Ostala je još samo jedna brazda i cijela je njiva uzorana a zakopanog blaga nema. Tako je ostalo do kraja. Traktorista je otišao žalostan jer mu ljenčina nije imao čime platiti a domaćin je bio još žalosniji jer je badava uzorao cijelu njivu a zakopani sanduk nije našao.
Odmah se ljutito uputio susjedu koji mu je rekao za zakopano zlato na njivi. Tužno mu se požali da nije ništa našao a đžaba uzorao. Susjed mu na to reče: čovječe, zlato je u oranju, drljanju, sijanju, branju plodova, pa kad napuniš koš imaš zlato, koje nije samo u sanduku. Zlato i bogatstvo je u sposobnosti rada, na svakom poštenom radnom mjestu. Zlato je u tebi ako ga ne zakopaš na njivu koju ne obrađuješ.
SREĆA
Ovdje je sreća personificirani lik. Hodala je u jednom selu od kuće do kuće i tražila udomište.
Pokucala je na vrata jednog bogatog domaćina. Srdačno se predstavila i izrazila svoju želju da tu ostane. Gurmanski domaćin joj kaže: uđi srećo da te pojedem. Sreća nije ušla, nego je nastavila tražiti tko će je primiti.
Dođe na prag jednog bogatog pijanice. Predstavi se i zamoli da kod njega ostane. Pijanica joj kaže: Uđi srećo, da te popijem. Sreća opet nije ušla. Nastavila je dalje tražiti prebivalište.
Dođe na vrata jednog siromaha. Pokuca i predstavi se, izrazi svoju želju. Siromah joj kaže: uđi srećo, da te podijelim s drugima. Sreća je ušla i tu se nastanila.
PUSTINJAK
Na domak jednom sela u pustinji je živio neki pustinjak. Svijetu je bio čudan. U selu je imao sve za život potrebno a u pustinji ništa od toga. Ipak nije dolazio u selo, nego su seljani dolazili k njemu, ali nitko nije ostajao kod njega. Pravi čudak. Dođe mu jednom tako poglavica sela i kaže mu: Tebe nitko ne slijedi. Sam si u pustinji. Opameti se i vrati u normalan život.
Na to mu pustinjak ispriča priču o zecu koji je slučajno naišao kroz selo. Izravno ga je spazio samo prvi pas koji je počeo trčati i lajati za njim. Kad su drugi psi čuli lajanje i oni su potrčali, ali su nakon par koraka stali, jer oni nisu vidjeli zeca. Trčati i lajati nastavio je samo onaj prvi pas, koji ga je izravno vidio.
Pustinjak je zaključio: seljani koji dođu u pustinju vide samo njega tj. pustinjaka i odustaju od takvog načina života. Ja sam pak susreo izravno Isusa i poput onog prvog psa nastavljam za njim trčati ovom pustinjom.
VJEROUČITELJICA
Dvije mlade žene razgovaraju u parku o temi začeća. Ona starija kaže: kad bi ja začela falično dijete, ja bih ga očistila.
Druga je sluša i ne razumije. Kaže joj: žalosno je dijete, iako retardirano, nazivaš faličnim. Još je žalosnije što u toj situaciji računaš na pobačaj a najžalosnije je što si ti vjeroučiteljica.
GANDHI
Imala majka sina junaka koji je volio kolače. Gdje god ih spazi sve pojede. Zbog toga je već debeljuco. Dođe ona sa sinom indijskom državniku i misliocu Gandhiju i moli ga da zaprijeti malom da više ne jede kolače. Gandhi to pak ne učini, nego kaže majci da dođe opet za tri tjedna.
Kad je drugi put majka s malim došla reče on malom: ti možeš bez kolača. Ti si junak. Ti ćeš pobijediti. Molim te pokušaj! Kad je završio s malim upita ga majka: zašto mu to niste rekli prije tri tjedna? Gandhi odgovori: tada sam i ja jeo puno kolača. Sada sam prestao pa to mogu malom reći s uvjerenjem.
TITO
Jedan Titov aktivista toliko je bio zadivljen Titovim djelom da je svome sinu madjenuo ime Tito. Kad je došlo vrijeme da mali krene u srednju školu otac je očekivao da ide u vojnu akadamiju ili na političke nauke. No sin je zadro i hoće samo u svećenike ili uopće neće ići u školu. Tata je nerado udovoljio sinu, ali nije bio jedini komunista čiji je sin u bogosloviji. Tito je doista napredovao i ostao na svom putu, bio zaređen za svećenika, te poslan na postdiplomski studij izvan zemlje.
Na studiju je upoznao mnoge kolege a jedan mu je postao vrlo blizak, pravi istinski prijatelj, kojemu se sve može reći. Postdiplomski studij su završili i svatko je morao poći svojim životnim putom. Otprilike desetak godina se nisu uopće sreli. A onda se ugledaju na nekadašnjem zagrebačkom trgu Republike. Bila je to 1990. god. kada je komunizam već popuštao.
Ovaj prijatelj ga spazio i od radosti mu na sav glas kaže: Tito, međedu, gdje si, poželio sam te. Narod se zgleda a kosovci ih odmah okružiše. Kad su objasnili da se te riječi odnose na Tita svećenika a ne na beogradskog međeda, onda su ih ipak pustili na miru. Tito sada kaže svome prijatelju: dobro smo prošli. Ovaj samo doda, nek sam ja to njima reko.
VJENČANJE
Dva dobra prijatelja svećenika doživjela su da bratić jednoga ženi bratičinu drugoga prijatelja. Naravno obadva su obećali doći na vjenčanje. Svećenik sa strane bratičine se pak iznenada teže razboli i nije mogao biti na vjenčanju. On će poslati telegram: „Čestitam s 1 Iv 4,18“. Na pošti su u telegramu ispustili onu prvu jedinicu i poslali Iv 4,18. Vjenčanje je prošlo, gosti su zauzeli svoja mjesta u svečanoj dvorani, slavlje je počelo s otvaranjem čestitki. Ona njezina strica je prva.
Voditelj svečanosti je pročitao: „Čestitam s Iv 4,18“.
Priznao je da ne zna što Biblija kaže na tom mjestu. Našli su Bibliju i on glasno pročita: „pet si muževa imala do sada a ni ovaj ti nije pravi“. Ona pocrvenje, mladoženja problijedje, njegov stric svećenik vidje da je vrag odnio šalu, uskoči i kaže: On sigurno nije poslao tekst Iv 4,18 nego 1 Iv 4,18. Voditelj kaže da pogledamo što tamo piše: “Straha u ljubavi nema, ljubav otklanja strah, čestitam“. Samo jedna izbrisana jedinica je naglo promijenila cijelo raspoloženje vjenčanja.
ZLOPORABA
Skupina sebičnih ljudi molila je Isusa da im kaže čarobnu riječ po kojoj čini čuda. Nakon njihovog obećanja da to neće zlorabiti on im reče.
Idu oni kroz neku pustinju i naiđu na neke suhe kosti. Međusobno kažu: ovdje smo u pustinji. Nitko nas ne čuje. Hajde da kažemo kostima tu riječ, pa da vidimo što će se dogoditi! To tajnovito ime kažu kostima a one oživješe. No bila je velika zvijer koja ih je rastrgala.
DVA PRIJATELJA
Jedan kršćanski princ pošao u lov. Na putu susretne dva islamska derviša koji su se usrdno pozdravljali i dobro slagali.
Princ dozva jednoga i pita ga: tko je onaj drugi, kaže: ne znam!
Kako mu je ime – ne znam!
Odakle je – ne znam!
Kud ide – ne znam!
Pa što vas spaja? derviš reče – put.
On pripada mome putu.
Pita princ dalje, imate li kuću?
Ne, odgovoriše a on im sagradi kuću da se imaju gdje sastajati.
KRADLJIVAC i POBOŽNJAK
Obadvojica su došli u hram.
Kradljivac sjede kraj pobožnoga.
Pobožni se poče odmicati da ga kradljivčeva sjena ne bi onečistila.
Kradljivac se kaje za svoje grijehe.
Dolazi im Isus i kaže kradljivcu: tebi su izbrisana sva zla djela zbog poniznosti.
Pobožnome kaže: tebi su izbrisana sva dobra djela zbog oholosti.
PROTEST
Veliki hrvatski pjesnik Tin Ujević došao kao prosjak i boem u jednu gostionicu. Sjeo je na klupu i čekao na konobara. Nije uopće došao. Tinu dojadilo čekati, ustane i ode iz gostionice kući, presvuče se i sada dođe u istu gostionicu kao gospodin s kravatom.
Čim je sjeo eto ti tri konobara. Poručio piće i odmah dobio.
Kaže tom konobaru: nalite mi piće u cipelu koju je skinuo s noge.
Time je protestirao što konobari gledaju samo na vanjštinu.
TVOJE OČI BILE SU MOJE
U jednom selu živjela je jedna neobično lijepa djevojka, ali na žalost bila je slijepa i zbog toga veoma nesretna. Mrzila je samu sebe i sve oko sebe. Jednu osobu je donekle poštivala.Bio je to zapravo njezin momak koji joj je bio desna ruka. Jednoga dan on je upita: hoće li se udati za njega? Ona odgovori: čim progledam. Za kratko vrijeme mladić je otputovao i upravo se tada dogodi da su liječnici došli do zdravih očiju koje su njoj operacijom prisadili. Ležala je neko vrijeme i oporavljala se, ali još uvijek sa zavojima na očima.
Kad je došlo vrijeme da joj skinu zavoje i da progleda pojavio se i njezin mladić. Bila je presretna kad je prvi put mogla vidjeti svijet oko sebe. Mladić je baš u tom trenutku upita: hoćeš li se udati za mene? Ona ga pogleda i odmah primijeti da je mladić slijep, te mu odrešito odgovori: ne, ne mogu cijelog života gledati slijepu osobu. Mladić je bio silno pogođen, ožalošćen je otišao s velikim bolom u srcu. Nakon nekoga vremena napisao joj je kartu: Draga, čuvaj svoje oči i znaj, prije nego su postale tvoje bile su moje!
PATRICK
Engleski kardinal Hume je trebao 1988. god. zarediti svoga bogoslova za svećenika. No, Patrick se iznenada razboli. Umjesto u katedralu na ređenje morade u bolnicu na operaciju.
Doživio je moždani udar i liječnici su spašavali što se spasiti dalo. Operacija je djelomično uspjela. Patrick se vratio svijesti i molio ređenje na bolničkom krevetu.
Kardinal mu je ispunio želju. Samo dva dana poslije Patrick je umro. Nije slavio ni jednu misu, nikoga nije krstio, vjenčao, pouljao i sl. Ipak je umro kao svećenik i sada slavi nebesku liturgiju i za tebe.
Dr. sc. Niko Ikić
![[Vrh]](https://2img.net/i/fa/invision/p_up_en.gif)