Jedno od najstarijih naših sela koje je kroz povijest dostojanstveno nosilo križ vjere i domoljublja .
Selo dobrih domaćina ,marljivih ljudi i iznad svega pobožnih .
Selo Skakava Donja smješteno je u slivu rijeke Tinje u jugozapadnom dijelu Brčko distrikta pored plodnih Posavskih oranica.
Zbog svoje odanosti katoličkoj vjeri i domoljublju u II svjetskom ratu mještani ovog sela bili su označeni kao nepoželjni za zapošljavanje u državnim službama i poduzećima bivšeg sistema.
Ovakav maćehinski odnos bivšeg sistema (SFRJ) natjerao je ove vrijedne ljude ,težake, na iseljavanje a koje je značajnije počelo 1960 godine .
Mnogi mještani bolji život potražiše u tadašnjoj Republici Hrvatskoj a nešto kasnije i u zemljama Europe.
Mjesto je imalo osnovnu školu koja je 1970-ih godina bila pretrpana učenicima koji su nastavu morali pohađati u više smjena dok je pred sami rat samo jedna učionica bila dovoljna za sva četiri razreda učenika.
Možda je ova činjenica i najbolji pokazatelj odnosa tadašnje vlast prema Hrvatima ovoga sela .
Da rodna gruda i vjera nemaju cijenu pokazaše po tko zna koji put mještani Skakave Donje te i u Domovinskom ratu ne izdaše svoje korijene.
Da bi križ života ovih dobrih ljudi bio još teži pored tadašnje vlasti život ovim ljudima zagorčavale su i stalne poplave koje je činila rijeka Tinja .
Prema zadnjem prijeratnom popisu Skakava Donja je imala 2.175 stanovnika Hrvatske nacionalnosti .
Nažalost ta brojka danas je daleko manja.
Tekst : Josip Lelic