Brčki (Brčko) od 1529 do 1878 godine

Nakon okupacije grada Barke (Brčko) Turci su obnovili staru rimsku utvrdu na ušću rijeke Brke u rijeku Savu i u nju smjestili svoje graničare. U to su vrijeme katolici iz brčanskoga kraja većinom napustili grad.

Nakon turske okupacije u istočne krajeve bosanske Posavine doseljavaju muslimanj te Vlasi iz Podrinja i Srbije.

Katolička crkva, izgrađena u XV. Stoljeću na današnjem prostoru Srpske Varoši nije odmah porušena. Nekolicina je katolika ipak ostala u gradu i za turske okupacije.

Turci u to doba nazivaju grad imenom BRCKl, a uzvišenje pokraj rijeke Save, na kojemu je već od XV. stoljeća postojao stari Hrvatski grad Barka, nazivaju “Brčki brijeg.“

U drugoj polovici XVI. stoljeća grad se Brčki nešto bolje razvio.Tranzit je robe i ljudi između Brčkog i Slavonije u to vrijeme bio znatan. Katolici, bivše izbjeglice, tada se u većemu broju vraćaju u svoj grad.

Oko stare džamije pokraj rijeke Save koncem je XVI. stoljeća uveden pazarni dan koji se održavao jednom mjesečno.
Trgovalo se šljivom, pamukom, žitom, solju i kožarskim proizvodima.

Grad je Brčki početkom XVII. stoljeća bilo lijepo mjesto. Ulice su bile popločane. U gradu su radila dva javna kupališta.
Bilo je oko 150 kuća, tri džamije i jedna katolička crkva.
Prema turskome popisu iz 1651. godine u brčanskome je kraju živjelo 2 769 katolika.

Da je u to doba u gradu postojala katolička crkva, svjedoči izvještaj vojnoga svećenika Bzenskog iz 1689. godine.

Iz izvještaja svećenika Bzenskog doznajemo da je u gradu postojala jedna mala katolička crkva stara više stoljeća.

U to vrijeme nije ni bilo drugih crkava osim katoličkih
Sve opisano govori da su se katolici i pod turskom vladavinom borili za opstojnost u ovome gradu i okolici.

U izbjegličkome naselju tj današnja Brka katolici iz brčanskoga kraja izgradili su katoličku crkvu.

Crkva je izgrađena 1638. godine i održala se oko 50 godina.
U novije je vrjeme u selu Brka rasla velika lipa na mjestu na kojemu je nekad postojala katolička crkva. To je mjesto danas poznato pod nazivom «Manđukuša».

U vojnome je izvještaju austrijske vojske iz 1690. godine vidljivo da se grad Brčko zvao BRČKA. U to su vrijeme katolici iz Slavonije u crkvenome pogledu pripadali bosanskim katoličkim župama Brki i Tramošnici (Gradačac).

Katolici iz Podgajaca, Rajeva Sela i Gunje u crkvenome su smislu pripadali katoličkoj župi u Brki (Barka), a katolici iz Županjeg Blata i Bošnjaka župi Tramošnica (općina Gradačac). Iz ovoga se opisa zorno može zaključiti daje od pamtivijeka postojala sprega između katolika u Slavoniji i katolika u brčanskorne kraju, da je to bio jedan narod katoličke vjere koja je opstala čak i u ovim najtežim okolnostima turske okupacije Slavonije i bosanske Posavine.
Požarevačkim mirom iz 1718. godine brčanski je kraj pripao Austriji. Pod austrijskom se vlašću zadržao do 1739. godine.
Tih dvadesetak godina, od 1718. do 1739. godine , u Brčkom i okolici živjeli su pretežito katolici, tj. bivše izbjeglice - povratnici iz Slavonije i podmajevičkih katoličkih sela, ali i drugih krajeva.
U to je vrijeme brčanski kraj bio dosta opustošen i nije bio gusto naseljen.

1739. godine turska je vojska ponovno prodrla do rijeke Save. Od tada je ova rijeka bila granično područje između Austrije i Turske , a Brčka Varoš ponovno postaje pogranično mjesto.
Turci su zbog savezništva s Austrijom razrušili naselja pokraj rijeke Save u bosanskoj Posavini, pa su tako porušena naselja i u brčanskome kraju.

Katolici iz ovih krajeva utočište ponovno nalaze u Slavoniji, a najčešće u Rajevu Selu, Podgajcima, Bošnjacima i Županjem Blatu. Isto se dogodilo i s Hrvatima koji su živjeli zapadno od Brčkog, tj. u katoličkim selima Plazulje, Vučilovac, Lepnica, Vidovice, Kopanice pa sve do Tolise.

Cijela je bosanska Posavina ponovno pala u turske ruke. Neki su brčanski katolici izbjegli južnije od grada u katolička sela Boće, Štrepce, Zovik, Brku i Bijelu.

Tu su našli spas u okrilju katoličke crkve. U idućih dvadeset godina u brčanskome kraju pod turskom okupacijom vlada prividan mir.
Tijekom 1742. godine u katoličkim je selima u okolici Brčkog utemeljena katolička župa RAVNE. Obuhvaćala je preko dvadeset sela u brčanskoj oko­lici.

Turci su u međuvremenu porušili staru crkvu izgrađenu početkom XV stoljeća u gradu Barki (Brčko) na prostoru današnje pravoslavne crkve u Srpskoj Varoši.

Po završetku ratova između Austrije i Turske u cijeloj se Bosni obnavljaju i grade nove vojne utvrde, tzv. palanke.
Na taj se način Turska htjela zaštiti od prodora austrijske vojske. I u okolici Brčkog su tijekom 1740. godine izgrađene vojne utvrde tzv "palanke" .

Palanka su postojale sve do 1804. godine, a službeno su ukinute 1833. godine. Na postojanje ove utvrde u brčanskome kraju u novije vrijeme ukazuje još jedino istoimeno selo smještena oko deset kilometara južnije od grada Brčkog po imenu Palanka a koje su izgradili muslimani i katolici.

O ovome mjestu (Palanki) nešto više ću pisati u sledećem tekstu.

Tekst : Josip Lelić