MARINO - Gotovo da je svaka naša kuća imala Maru ili Mariju ili Marjana i trebalo se sastati i proslaviti.
Valja znati da se uoči Marina namotavao muket, tj. pamučni konac se provlačio kroz rastopljeni vosak. Svake godine se muket domotavao u predvečerje blagdana. Tako se nastavljao na prijašnji pa je u jednom muketu bilo mnogo višegodišnjih nastavaka, a time i muket vrijedniji i bogatiji.Uz ovaj blagdan vežemo još jedan detalj. Svaka kuća je kao veliku svetinju čuvala "MARINSKU SVIJEĆU", tj. svijeću posvećenu baš na Svijećnicu. Uz zlatnu boju svijeća, žene su nosile i muket (voštani stijenj savijen u klupko), koji je duže gorio.
Naši Marjani, i Mare i Marije su slavile i svoje imendane u romantičnom okruženju snjega i kliske saona. Saone su probijale prtinu a žene umotane u gunjeve s drvenjacima na nogama pjevale idući tko majci, tko teti, tko sestri, tko zaovi, tko rodici, tko snahi....... U našem kraju Marino se spominje kao novi pojam uz blagdan Svijećnicu. Taj blagdan se u svijesti naših žena vezivao više uz Marijino (o)čišćenje, nakon 40 dana po porodu.
Svi s imenom Blaž, svecem koji se slavi sutradan po Svijećnici bilo manje i taj dan se išlo na jutarnju sv. Misu kao i dan prije. Svetac je jako štovan kao zaštitnik grla. A kako blagdan pada u jeku zime, prehlada i grlobolje, išlo se na blagoslov grla. Dobro je bilo ako je usput bio koji Blaž svratiti i popiti «ljutu» i tako očistiti grlo.
Na misi tijekom grličanja s upaljenim svijećama ispod grla, svećenik bi izgovarao riječi: "Po zagovoru sv. Blaža, biskupa i mučenika, oslobodio te Bog od bolesti grla i svakoga drugoga zla - amen!”
Zadnja promjena: Boce-Team; 02.02.13 1:27; ukupno mijenjano 6 put/a.