08. ožujak - Dan Sjećanja

Dragi mještani, svi posjetitelji naše stranice, bliži nam se datum godišnjice napada na Boderište 8.3.1993. godine. Taj smo datum izabrali kao simbol stradanja, ali i simbol obrane i ustrajnosti za opstankom svoji na svome. Imajte to na umu i u utorak 8.3.2016. godine dođite na Boderište. Dokažimo da nije bilo uzalud!

U vojnoj ofenzivnoj akciji, s ciljem osvajanja dominantne kote u hrvatskom selu Boderište i proširivanja sigurnosne zone posavskog koridora, postrojbe VRS-a potpomognute postrojbom za specijalne namjene  „Tigrovi“ pod direktnim zapovjedništvom Ž. Ražnjatović- Arkana, dana 08. ožujka 1993. godine potisnule su postrojbe 108. pješačke brigade HVO-a iz zaseoka Delina Ravan i Šumari te privremeno zauzele obrambene položaje HVO-a u samom središtu hrvatskog sela Boderište.

Prilikom navedene ofenzivne akcije VRS-a i pridodatih postrojbi poginulo je 8 pripadnika 108. pješačke brigade HVO-a, četiri su ranjena a pet civila je zarobljeno i odvedeno u logor „Luka“ u Brčkom.

Svjesni ozbiljnosti izgubljenih položaja na dominantnoj koti u hrvatskom selu Boderište, postrojbe HVO-a potpomognute postrojbama ABiH-e u akciji aktivne obrane izvršile su protuudar i vratile izgubljene položaje u središtu hrvatskog sela Boderište.

U navedenoj akciji aktivne obrane, grupa neprijateljski vojnika ostaje u tzv. „klin položaju“, te umjesto da se nesmetano povuku koristeći nepregledan teren, vrijeme koje im je bilo na raspolaganju, dobijaju naredbu od svojih nadređenih da ostanu te tako postanu žrtve svog suludog osvajačkog pohoda.

I Nakon 21 godine, i pored neupitne činjenice da je na hrvatsko selo Boderište izvršena agresija i neviđen zločin čemu svjedoče žrtve, agresor nastoji kroz institucije prava i zakona prikazati sebe kao žrtvu.

Obitelji i rodbina poginulih branitelja  suborci još uvijek čekaju i nadaju  se  da će oni koji to trebaju, odraditi svoj dio posla i privesti zločince pred lice pravde. Zločince po zapovjednoj i direktnoj odgovornosti za zločin koji su počinili nad nedužnim stanovništvom hrvatskog sela Boderište.




U spomen žrtvama zločina počinjenog 08.ožujka 1993. godine u područnoj crkvi u Boderištu, dana 08. ožujka  2014 u 10,00 sati održana je misa zadušnica nakon koje je uslijedilo  polaganje vijenaca kod spomenika poginulim braniteljima 108. pješačke brigade HVO-a u Boderištu. Vijence su položile Udruge proistekle iz domovinskog rata, predstavnik generalnog konzula RH u BiH, te predstavnici hrvatskih političkih stranaka sa područja Brčko distrikta.

U vojnoj ofenzivnoj akciji, s ciljem osvajanja dominantne kote u hrvatskom selu Boderište i proširivanja sigurnosne zone posavskog koridora, postrojbe VRS-a potpomognute postrojbom za specijalne namjene  „Tigrovi“ pod direktnim zapovjedništvom Ž. Ražnjatović- Arkana, dana 08. ožujka 1993. godine potisnule su postrojbe 108. pješačke brigade HVO-a iz zaseoka Delina Ravan i Šumari te privremeno zauzele obrambene položaje HVO-a u samom središtu hrvatskog sela Boderište.

Prilikom navedene ofenzivne akcije VRS-a i pridodatih postrojbi poginulo je 8 pripadnika 108. pješačke brigade HVO-a, četiri su ranjena a pet civila je zarobljeno i odvedeno u logor „Luka“ u Brčkom.

Svjesni ozbiljnosti izgubljenih položaja na dominantnoj koti u hrvatskom selu Boderište, postrojbe HVO-a potpomognute postrojbama ABiH-e u akciji aktivne obrane izvršile su protuudar i vratile izgubljene položaje u središtu hrvatskog sela Boderište.

U navedenoj akciji aktivne obrane, grupa neprijateljski vojnika ostaje u tzv. „klin položaju“, te umjesto da se nesmetano povuku koristeći nepregledan teren, vrijeme koje im je bilo na raspolaganju, dobijaju naredbu od svojih nadređenih da ostanu te tako postanu žrtve svog suludog osvajačkog pohoda.

I Nakon 21 godine, i pored neupitne činjenice da je na hrvatsko selo Boderište izvršena agresija i neviđen zločin čemu svjedoče žrtve, agresor nastoji kroz institucije prava i zakona prikazati sebe kao žrtvu.

Obitelji i rodbina poginulih branitelja  suborci još uvijek čekaju i nadaju  se  da će oni koji to trebaju, odraditi svoj dio posla i privesti zločince pred lice pravde. Zločince po zapovjednoj i direktnoj odgovornosti za zločin koji su počinili nad nedužnim stanovništvom hrvatskog sela Boderište.


U ime udruga proisteklih iz Domovinskog rata kao i u ime obitelji svih poginulih branitelja pozivamo sve da se priključe obilježavanju Dana sjećanja na krvavi "8. ožujak 1993." u Boderištu. Program obilježavanja 21. godišnjice napada na Boderište i pogibije 8 hrvatskih bojovnika-domobrana i zarobljavanja civila predviđa:
Tog krvavog 8. Ožujka 1993.g., u napadu VRS, četničkih hordi i njihovoj namjeri da protjeraju Hrvate sa svojih ognjišta, a njihovu zemlju proglase Republikom Srpskom, poginulo je osam bojovnika-domobrana, četiri su ranjena, a pet civila je zarobljeno i odvedeno u logor. Poginuli su najvećim dijelom bili mještani sela Boderište. Svoji na svojemu. Na prvoj crti bojišnice.


Tog krvavog 08. Ožujka 1993.g., u napadu raznoraznih postrojbi VRS-a potpomognute postrojbom za specijalne namjene „Tigrovi“ pod direktnim zapovjedništvom Ž. Ražnjatović- Arkana, na Hrvatsko Boderište i njihovoj namjeri da prošire koridor, da protjeraju Hrvate sa svojih ognjišta, popale njihove domove kao što su učinili u Goricama, Krepšiću, Ulicama i ostalim tada okupiranim hrvatskim selima i samom gradu, a vjekovnu Hrvatsku zemlju proglase Republikom Srpskom, samo taj dan poginulo je OSAM bojovnika, ČETIRI su ranjena, PET civila je zarobljeno i odvedeno u logor "Luka". Poginuli su najvećim dijelom bili mještani sela Boderište. Svoji na svojemu. Na prvoj crti bojišnice. Ispred svojih domova.

Nikad nisu uspjeli! Hrabri bojovnici 108. pješačke brigade HVO-a uz veliku pomoć 108. Brčanske brigade A. BiH, isti dan su vratili izgubljene položaje.

I ove godine, na 20. obljetnicu „DANA SJEĆANJA“, već 07. ožujka 2013.g., od 18,00 sati u Boderištu kreće procesija sa bakljama. Pale se svijeće duž cijele ceste, od ulaza u Boderište, od spomenika Sv. Ilije kod skretanja za Šumare pa cijelim putem do spomenika, groblja pa do zadnje kuće. U petak, 08. Ožujka Sv. Misa u crkvi u Boderištu i nakon mise polaganje vijenaca na spomeniku u Boderištu a i u Dubravicama, Boću, Zoviku.



I ovoga 08. ožujka, nakon 19 godina, njima u spomen, u crkvi u Boderištu, od 10,00 sati će se moliti sveta misa zadušnica, zapaliti svijeće i položiti vijence i cvijeće na spomen obilježju u Boderištu....

Tog krvavog 8. Ožujka 1993.g., u napadu četničkih hordi i njihovoj namjeri da protjeraju Hrvate sa svojih ognjišta, popale njihove domove a njihovu zemlju proglase Republikom Srpskom, poginulo je OSAM bojovnika, četiri su ranjena, a pet civila je zarobljeno i odvedeno u logor. Poginuli su najvećim dijelom bili mještani sela Boderište. Svoji na svojemu. Na prvoj crti bojišnice.




Blažević Nike Marjan...... 29.04.1974 - 08.03.1993.
Brkić Ilije Anto.................. 27.06.1951 - 08.03.1993.
Brkić Ive Ilija..................... 20.07.1935 - 08.03.1993.
Brkić Stjepana Blaž........ 26.11.1938 - 08.03.1993.
Brkić Stjepana Ivo........... 17.08.1946 - 08.03.1993.
Frančešević Ive Jozo...... 06.09.1973 - 08.03.1993.
Krnjić Ante Pejo............... 14.03.1969 - 08.03.1993.
Micanović Ilije Ivo............. 08.09.1958 - 08.03.1993.



Prisjetimo se  govora od prije dvije godine, Blaške Lovrić, zapovjednika 5. kasnije 2.bojne "Gromovi" 108. pješačke brigade HVO  Herceg-Bosne, operativne grupe Bosanska Posavina:

U tom izuzetno teškom periodu  rata, kada je bila u tijeku reorganizacija 108.brčanske brigade HVO-a, kada je peta, kasnije druga bojna „Gromovi“ pokrivala crtu obrane u duzini od  8 km zračne linije, kada su vođene žestoke borbe na Vranovači i D. Dubravicama uz relativno skromnu opremljenost bojevom tehnikom, nije nam bilo u interesu da se do tada pasivno bojište u Boderištu aktivira. Na tom dijelu bojišta, zbog nedostatka ljudskih potencijala, nisu zauzeti dosta povoljniji strateški polozaji za obranu u hrvatskim zaseocima Delina Ravan i Šumari. Tamo su upućivane manje izvidničke i osmatračke skupine  čiji je zadatak bio ne izazivati neprijatelja. Osnovne crte obrane  formirane su na rubnim dijelovima sela, a osmatrači na rovovima su bili mještani Boderišta, slabo opremljeni i nedovoljno obučeni domobrani, koji su stražarili praktično ispred svojih kuća.

Zbog šumovitog, brežuljkastog i u dijelovima nepristupačnog terena i dosta velike udaljenosti srpskih sela i za njih važne komunikacije Brčko-Miladije-Čelić, bojovnici sa naših položaja nisu bili u poziciji ugrožavati neprijateljska borbena utvrđenja niti bilo koji drugi njihov strateški cilj ili civilne objekte.

Takav relativno pasivan dio bojišnice mogao je odgovarati i jednoj i drugoj sukobljenoj strani.
Iznenadni pokreti neprijateljskih  pješačko-tenkovskih snaga potpomognuti brigadnom vojnom policijom i specijalnom jedinicom „Panteri“ u dubinu Boderišta 8 . ožujka 1993. godine može se okarakterizirati klasičnim vidom agresije s ciljem progona civilnog pučanstva koje je tu živjelo, te s ciljem uništenja civilnih i vjerskih objekata.

U početnoj fazi napada, nadmoćniji i mnogobrojniji neprijateljski vojnici mučki su ubili 4 domobrana, uglavnom starijih ljudi, a uhapšeno je i odvedeno 5 civilnih osoba. U  pokušaju ovladavanja Boderištima, neprijatelj je  želio stvoriti preduvjete za okupacijom cjelokupnog prostora župa Boće i Zovik što bi izazvalo veliko stradanje civilnog  pučanstva, uništenje materijalnih vrijednosti te dugoročno gledano, potpuni nestanak hrvatskog naroda sa ovog područja.
Na ovom mjestu, dan 8.ožujka 1993.godine, vođene su borbe prsa o prsa.

Među nama j i otac koji je gledao kako mu  ubijaju sina.
Sjećamo se pripadnika bojne koji je tog jutra došao sa kraćeg odmora iz Austrije, te se uključuje u  civilnom odijelu u borbu i mučki biva ubijen na putu prema Iličkovima. Tijekom toga dana sveukupno je poginulo 8 bojovnika i domobrana, četiri su ranjena  a pet civila je zarobljeno i odvedeno u logor.

Zbog strateškog značaja Boderišta za cjelokupni, tada slobodni teritorij u popodnevnim satima tu su bile mnogobrojne manje postrojbe iz operativne grupe „Bosanska Posavina“, te su ubrzo početni položaji na središnjem dijelu Boderišta oslobođeni, a grupa neprijateljski vojnika ostaje u tzv. „klin položaju“, te umjesto da  se nesmetano povuku koristeći  nepregledan teren, vrijeme koje im je bilo na raspolaganju, dobijaju naredbu od  svojih nadređenih  da ostanu te tako postanu žrtve svog suludog osvajačkog pohoda.

Ovdje, na ovom mjestu se zaista desio zločin. Zločin je ubijati nenaoružane ili slabo naoružane civile. Zločin je paliti domove ovih ljudi, rušiti im crkvu i neprestano  tijekom rata granatirati i sravniti sa zemljom cijelo selo.

Stoga zahtijevamo da ova istina konačno postane predmet istrage tužiteljstva, te da krivci za ovaj zločin budu procesuirani. Neka ovi poginuli hrvatski domobrani i bojovnici konačno dobiju satisfakciju i mir koji zaslužuju.

Neka im je Vječna slava i Veliko Hvala.


Ratna zbivanja na širem području bosanske Posavine minula su još davne 1992. godine kada su gradovi i sela s većinskim hrvatskim stanovništvom pala pod upravu bosanskih Srba nakon što su objekti spaljeni a stanovnici prognani i raseljeni. Gotovo cijela Posavina i danas poslije punih 17 godina „zjapi prazna, a povratnici koji su se vratili u svoje domove više liče na posljednje Mohikance.No, na nekim područjima bosanske Posavine, iako tada goloruk, hrvatski narod se obranio. Orašje i dijelovi Brčkog obranjeni su u vrlo teškim uvjetima, pogotovo na brčanskoj strani. Tada pripadnicima 108. HVO pješačke brigade nitko nije davao šanse da će preživjeti i obraniti svoj teritorij. Rat je trajao sve do sredine 1995. godine. Međutim, i danas nakon punih 14 godina, vodi se onaj psihološki.




Godina 1993. Na istočnom dijelu bosanske Posavine, na teritoriju prijeratne općine Brčko u zoni odgovornosti 108. HVO pješačke brigade, jedan od osnovnih zadataka je bio sačuvati što više hrvatskih sela, kojih je tamo bilo oko tridesetak s oko 20 000 stanovnika. Malo hrvatsko mjesto, Boderište, zbog blizine zloglasnog neprijateljskog tzv. „koridora kroz Posavinu“, bilo je na posebnome udaru, jer se nalazilo samo nekoliko kilometara dalje od „ceste smrti“, koja je bila žila kucavica kako za bosanske Srbe tako i za Srbe u tzv. Krajini. Srbi su često imali zadatak napadati i pokušati proširiti koridor. Tako je bilo i toga 8. ožujka 1993. godine. Svim raspoloživim sredstvima krenuli su na Boderište. Neprijateljski vojnici gotovo su pregazili crtu obrane i branitelje potisnuli u dubinu sela. Stiže pomoć od strane pripadnika 108. motorizirane brigade Armije BiH. Bitka se vodi cijeli dan. Poginulih vojaka bilo je na obije strane. Branitelji su uspjeli obraniti Boderište i ostati svoj na svome.




Godina 1995. Ratne strahote se nastavljaju. Na brčanskom području gori na svim stranama. Boderište je na samrti. Prijeti katastrofa. Nemilosrdni neprijateljski topnici gađaju civilne objekte. Novinari-izvjestitelji šalju sliku u svijet. Poznati engleski novinar Martin Bell zaključuje: „ Nigdje osim u Vukovaru nije palo ovoliko granata. Boderište – Mali Vukovar“. Stanovnici nemaju gdje živjeti. Noći provode u slobodnim susjednim selima Boću i Zoviku a danju su na crti obrane. Izgubili su sve, ali hrvatski ponos i dostojanstvo kuca u svim srcima. Nema uzmaka. Kažu, da imaju 100 glava svih sto bi dali u obranu svoje hrvatske grude. Situacija je jako teška. Neprijatelj stišće sa svih strana a zbog sukoba u srednjoj Bosni i jedina cestovna veza s Hrvatskom, ona kroz Srednju Bosnu i Hercegovinu, izgubljena je. Pogledi vojaka sežu prema Savi. Hrvatska je zračnom linijom udaljena oko 3000 metara. Tako blizu a tako daleko. Boderište posjećuju mnogobrojni političari, dužnosnici,... Osnovana je i hrvatska općina Ravne-Brčko, a počasnim građaninom proglašen je današnji haaški uznik, Dario Kordić.




Godina 2000. Brčko je proglašeno posebnom zonom pod suverenitetom BiH i jakom paskom međunarodne zajednice. Zaraćene strane gurnute su u jedan koš. Svi su zajedno i područje je demilitalizirano. Ukidaju se politički aranžmani „ općine Srpsko Brčko, Rahić-Brčko i Ravne-Brčko“. Svi oni postaju sastavnim dijelovima Brčko distrikta BiH. Političari iz hrvatskog naroda dobili su pozicije u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti. Proračunski, prilično veliki kolač dijeli se po principu 40% Srbima – 40% Muslimanima – Bošnjacima i 20 % Hrvatima. Iako su Hrvati bili drugi narod po brojnosti prema Popisu stanovništva općine Brčko iz 1991. godine a katastarski vlasnici više od 45 % zemljišta, dobili su najmanje. Boderište je i dalje izvan svih planova. No, mještani koji žive i rade u inozemstvu stvar uzimaju u svoje ruke. Skupljaju novce, pripremaju projekte i zajedno sa sumještanima koji svoj kruh zarađuju na plodnoj posavskoj zemlji, grade asfaltne ceste, javnu rasvjetu, obnavljaju domove. Istina i distrikt je uložio dio sredstava, ali ne onoliko koliko je ovo selo – heroj zaslužilo. Boderištani se ne žale. Kažu: „Koliko god nam daju dobro je. Naučili smo sami, a neka i njih. Kad tolike novce daju drugima, pa neka nama i mrvice padaju sa stola. Sa svojim prstima gladni nećemo biti.“ Nekoliko domova obnovljeno je i sredstvima iz Proračuna RH namijenjenih povratnicima, a hrvatski predstavnici u zakonodavnoj i izvršnoj se zalažu. Osjeća se. No, stječe se dojam da nisu dovoljno moćni za veće pothvate.




Godina 2009. U srpskom selu Grbavici služi se parastos poginulim srpskim vojnicima koji su poginuli na Boderištu 1993. godine. Mediji pod njihovim nadzorom javljaju: „Brčanski političari iz srpskog naroda klanjaju se srpskoj mladosti koja je nedužna poginula na braniku otadžbine, na Boderištu.“
Svakoj se žrtvi treba klanjati. No, ovdje se postavlja pitanje što su ti mladi srpski vojnici radili na Boderištu i od kada je Boderište sveta srpska otadžbina? U prvim pisanim dokumentima o ovim prostorima spominju se katolička sela Bodežišta Gornja i Bodežišta Donja. O tome svjedoče brojni spisi i dokumenti a najvjerodostojniji je „Popis krizmanika u Donjim i Gornjim Bodežištima za vrijeme krizme koju je 1742. godine ovdje obavio biskup fra Pavo Dragičević ( Jakov Babić: „ Povijest zovičke Župe“, Glas Zovika, 2003. godine, str. 48., 49. i 50., Anto Pranjkić: „Zovik zove ljepotom“, Glas Zovika, 2002., str. 32.). Prema tome, Boderište nije i ne može biti sveta srspka otadžbina te se postavlja pitanje tko je i zbog čega mlade Srbe iz Grbavice poslao glavu gubiti na Boderište? Toga povijesnog 08. ožujka 1993. godine poginulo je i osam pripadnika II. Bojne 108. HVO pješačke brigade Ravne-Brčko. Njihovi prijatelji pale svijeće, polažu cvijeće i dostojanstveno se prisjećaju mladića koji su na Oltar Domovine položili sve što su imali. Svoje nedosanjane snove, sreću protkanu kroz život s najmilijim na rodnoj grudi i planove, želje, težnje... Svi Hrvati brčanskog kraja svjesni su žrtvi koje su oni i njihove obitelji podnijeli u Domovinskome ratu.

Sve zločince treba izvesti pred lice pravde a ne praviti selekciju. I događaj iz 1993. godine prema velikosprskoj ideji trebao bi isključivo od počinitelja učiniti žrtvu. No, zato trebaju argumenti a u ovom slučaju oni ne mogu poslužiti zamišljenoj namjeni.



- 08. ožujak 2012.g. - Predstavnici udruga HVO-a proisteklih iz domovinskog rata Ravne-Brčko upriličili su danas obilježavanje 19. obljetnice od masakra koji je nad mještanima sela Boderišta i njihovim braniteljima počinjen prilikom napada srpske vojske na ovo hrvatsko selo.

Tim povodom, članovi udruga, hrvatski predstavnici u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti Brčko distrikta, skupa sa mještanima, prisustvovali su misi zadušnici u mjesnoj crkvi a nakon toga položili cvijeće i zapalili svijeće na spomenik palim braniteljima Boderišta.

Naime, 8. ožujka 1993. godine, u napadu srpske vojske na hrvatsko selo Boderište, ubijeno je 8 branitelja sela, pet civila je zarobljeno i odvedeno u logor a skoro cijelo selo je uništeno, opljačkano i do temelja zapaljeno.

Predstavnici hrvatskih udruga naglašavaju da već 19 godina čekaju da odgovorni za masakr nad nedužnim civilima budu privedene licu pravde ali da još nema nikakvog pomaka. Oni su poručili da će uvijek pamtiti i podsjećati na ovaj događaj, te da će biti ustrajni u svojim zahtjevima za procesuiranjem odgovornih, koliko god dugo morali čekati.

Ivan Krndelj, dopredsjednik Skupštine Brčko distrikta, ovom prilikom je kazao da je ovaj zločin u Boderištu bio jedan od najtežih počinjenih nad nedužnim hrvatskim stanovništvom brčanskog kraja.

«Zločini su se dešavali a ovo je jedan od najtežih na ovom prostoru. Naša poruka je da ni jedan zločin se ne smije zaboraviti. Danas jest i Dan Distrikta, i obilježavamo ga, i želimo suživot, želimo da na neki način oprostimo, ali dok pravosudni organi ne privedu pravdi sve zločince, sigurno da nema traga ni pomirenju», napomenuo je Krndelj.

rb/mi http://radio-brcko.co.ba/obiljezena-19-obljetnica-od-krvavog-masakra-nad-mjestanima-boderista/

Krvavi ožujak 1993. godine. U vojnoj ofenzivnoj akciji, s ciljem osvajanja dominantne kote u hrvatskom selu Boderište i proširivanja sigurnosne zone posavskog koridora, postrojbe VRS-a potpomognute postrojbom za specijalne namjene „Tigrovi“ pod direktnim zapovjedništvom Ž. Ražnjatović- Arkana, dana 08. ožujka 1993. godine potisnule su postrojbe 108. pješačke brigade HVO-a iz zaseoka Delina Ravan i Šumari te privremeno zauzele obrambene položaje HVO-a u samom središtu hrvatskog sela Boderište.
Prilikom navedene ofenzivne akcije VRS-a i pridodatih postrojbi poginulo je 8 pripadnika 108. pješačke brigade HVO-a, četiri su ranjena a pet civila je zarobljeno i odvedeno u logor „Luka“ u Brčkom.

Svjesni ozbiljnosti izgubljenih položaja na dominantnoj koti u hrvatskom selu Boderište, postrojbe HVO-a potpomognute postrojbama ABiH-e u akciji aktivne obrane izvršile su protuudar i vratile izgubljene položaje u središtu hrvatskog sela Boderište



U navedenoj akciji aktivne obrane, grupa neprijateljski vojnika ostaje u tzv. „klin položaju“, te umjesto da se nesmetano povuku koristeći nepregledan teren, vrijeme koje im je bilo na raspolaganju, dobijaju naredbu od svojih nadređenih da ostanu te tako postanu žrtve svog suludog osvajačkog pohoda.

Nakon 18 godina, i pored neupitne činjenice da je na hrvatsko selo Boderište izvršena agresija i neviđen zločin čemu svjedoče žrtve, agresor nastoji kroz institucije prava i zakona prikazati sebe kao žrtvu.

Obeshrabreni zadnjim optužnicama agresora protiv žrtve, ostaje nam još nada. Nada da će oni koji to trebaju, odraditi svoj dio posla i privesti zločince pred lice pravde. Zločince po zapovjednoj i direktnoj odgovornosti za zločin koji su počinili nad nedužnim stanovništvom hrvatskog sela Boderište.

U spomen žrtvama za zločin počinjen 08.ožujka 1993. godine u područnoj crkvi u Boderištu, dana 08. ožujka 2011. godine sa početkom u 10,00 sati moliti će se misa zadušnica nakon koje će uslijediti polaganje vijenaca kod spomenika poginulim braniteljima 108. pješačke brigade HVO-a u Boderištu.

Ispred svojih domova poginuli na dan 08.ožujka 1993. godine:

Blažević Nike Marjan...... 29.04.1974 - 08.03.1993.
Brkić Ilije Anto.................. 27.06.1951 - 08.03.1993.
Brkić Ive Ilija..................... 20.07.1935 - 08.03.1993.
Brkić Stjepana Blaž........ 26.11.1938 - 08.03.1993.
Brkić Stjepana Ivo........... 17.08.1946 - 08.03.1993.
Frančešević Ive Jozo...... 06.09.1973 - 08.03.1993.
Krnjić Ante Pejo............... 14.03.1969 - 08.03.1993.
Micanović Ilije Ivo............. 08.09.1958 - 08.03.1993.

Neka Im je vječna slava i hvala!

Posavski obzor

U nedjelju 08. ožujka će biti služena samo jedna Sveta Misa u cijeloj Župi. Misa će biti služena u 11,00 sati, u BODERIŠTU kod spomenika poginulim braniteljima. Osiguran je autobus koji će župljane prevoziti od Zovika u 10,00 sati. Autobus za Boderište će krenuti u 10,30 sati ispred župne Crkve u Boću.

U Boderištu kod Brčkog danas je upriličena 22. Godišnjica „Dana sjećanja“ na stradanje civila i vojnika HVO-a u napadu srpske vojske na to hrvatsko selo.

Osmoga ožujka 1993. godine u ranim jutarnjim satima srpske postrojbe su krenule u napad na hrvatsko selo Boderište. U tom napadu na kućnom pragu ubijeno je 8 mještana koji su, kao pripadnici 108. HVO brigade Ravne-Brčko, branili svoj dom. Četvorica su ranjeni i zajedno sa pet civila zarobljeni, te prošli logore u Brčkom i Bijeljini. To su činjenice za koje ni nakon 22 godine nitko nije odgovarao, rekao je Stjepan Marčetić, u ime Koordinacije braniteljskih udruga HVO Ravne Brčko. On je osudio pokušaje druge strane da mijenja teze pa sada branitelje naziva zločincima. Pozvao je pravosudne institucije da urade svoj posao i utvrde konačnu istinu.

„Prva je činjenica da se na Boderištu branilo. Da je Boderište kao hrvatsko selo bilo napadnuto od srpskih snaga. Da su ti branitelji ginuli doslovno na pragovima svojih kuća. I druga činjenica je da se te branitelje koji su toga dana branili isključivo svoje gole živote i živote civila ovoga kraja danas pokušava nazvati zločincima. S drugog kraja Distrikta (Grbavica) danas se šalje informacija da su ovdje zločinci a ne branitelji. U om kontekstu mi pozovamo sve pravosudne institucije da istraže cjelokupna događanja od 8. ožujka 1993.godine, jer ni jedan hrvatski branitelj koji je toga dana bio ovdje nema straha i ne boji se istine, i poziva na istinu“, poručio je Marčetić.

Hrvatsko Boderište se tog 8. ožujka branilo. Nije nikoga napadalo niti ulazilo u tuđi teritorij i tuđe domove i zbog toga je drzak pokušaj druge strane da krivicu za svoja stradanja ovdje traži, poručio je jedan od ratnih zapovjednika 108. HVO brigade Ravne Brčko Ivo Filipović.

„Pripadnici 108. Pješačke brigade HVO Ravne Brčko nemaju zaista nikakvu odgovornost za bilo kakav ratni zločin jer mi u svojoj postrojbi nismo imali nikakve ‘streljačke vodove’ koji su presuđivali po kratkom postupku bilo kome. No evo vidite istine su drugačije. Stoga s radošću očekujem kada će se rasvjetliti događaji na prostoru sadašnjeg Brčko distrikta. U prvom redu osmi svibanj 1992. godine, kada je izvršen masakr nad hrvatskim civilima na području župe Ulice, ali i svi drugi događaji, kako sa strane agresora, tako i s naše strane, ukoliko ih je bilo“, poručuje Filipović.

Na komemoraciji povodom 22. Godišnjice stradanja Boderištana u obrani svoga sela, pored mnogobrojnih mještana i susjeda, danas su nazočila izaslanstva iz Županije posavske, Tuzlanskog kantona i Vukovarsko-srijemske županije.

http://radiobrcko.ba/jos-se-ceka-pravda-za-napad-na-boderiste/


Govor predsjednika Udruge obitelji poginulih: Boderište 8.3.2015.
Govor Stjepana Marčetić, predsjednika Udruge obitelji hrvatskih branitelja poginulih i nestalih u Domovinskom ratu Ravne-Brčko održan 8.3.2015. prilikom "Dana sjećanja" i 22. godišnjice srpskog napada na Boderište.
Dragi roditelji poginulih hrvatskih branitelja, članovi njihovih obitelji, ratni voni invalidi, dragi branitelji i svi nazočni, sve vas srdačno pozdravljam. Oprostite mi unaprijed što će moje današnje obraćanje biti nešto duže od onoga kako je to bila praksa do sada. Oprostite mi unaprijed i na izravnosti, ali jednostavno je došlo vrijeme da se neke stvari s ovoga mjesta moraju otvoreno reći.
Danas je dan kad se u našem okruženju slavi. Slavi se dan žena. Proslavlja se dan Distrikta. Svi slave. Ali i mi ovdje slavimo! Slavimo život! Jer vrijednost života se ne mjeri po njegovoj duljini. Vrijednost života se mjeri po njegovoj svrhovitosti. A ima li ispunjenijeg života od onoga, koji je položen za bližnje svoje. Kako nam kaže i Evanđelje po Ivanu; Nema veće ljubavi od one da tko život svoj položi za prijatelje svoje.
Njih 178 čija su imena ispisana na crnom mramoru iza nas to je itekako znalo. Od njih 178, 58 ih je iz II. bojne „Gromova“. A od njih 58 iz II. bojne „Gromova“, 8 ih je svoj život položilo na današnji dan 1993. godine. Toga dana srpska armada se sručila na ovo malo selo Boderište. Malo selo su branili još manji ljudi. Obični mještani, seljaci, radnici, mladići... Takorekuć, još djeca.
Ali srpski neprijatelj nije računao na jedno. Nije računao na upornost i tvrdoglavost ovog čovjeka. Šačica Hrvata na današnji dan prije 22 godine stala je pred ogromnu vojnu silu, pred oklopnomehanizirane jedinice, pred specijalne i elitne postrojbe srpske vojske. Stala je i branila svoje domove! Branili su svoje obitelji, svoje majke, svoju djecu. Al' doslovno! Jer dok su se toga dana branitelji Boderišta grčevito branili i pokušavali samo ostati u svojim rovovima, nekoliko desetaka metara iza njih u svojim kućama bili su civili, žene, djeca, starci. Upravo oni bili su itekakav motiv za obranu. Zato ovdje ne pričamo o bilo kakvoj vojsci. Pričamo o braniteljima. Pričamo o domobranima u punom smislu te riječi.
S ovoga mjesta danas želim poslati dvije ključne poruke. One neka budu nit vodilja ovoga moga obraćanja. Prva je da se na Boderištu 1993. godine, kao i svih kasnijih ratnih godina branilo. Branilo se, nije se napadalo!
Na Boderištu su domobrani ovoga kraja ginuli doslovno u svojim dvorištima. Datuma 8.3.1993. srpske su snage napale hrvatsko selo Boderište. Srpski su tenkovi toga dana došli upravo do ovoga mjesta gdje se mi sada nalazimo. Do mjesta gdje se danas nalazi ovaj spomenik. Do centra Boderišta. U tom naletu ubili su 8 mještana ovoga sela. Neke od branitelja zatekli su kao ranjenike, a onda ih mučki smaknuli. To se dogodilo tu, 50 metera od ovoga spomenika. Kuće koje vidite oko nas su kuće na današnji dan smaknutih branitelja. Sve su tu u krugu 200 metara. Ja vas onda pitam što se toga dana radilo ovdje na Boderištu, ako se nije samo branilo svoje.
S ovoga mjesta želim iznijeti jednu činjenicu na koju sam posebno ponosan. To je činjenica da od 178 branitelja čija su imena ispisana iza nas, niti jedan nije poginuo u tuđem selu. Niti jedan nije poginuo u srpskom selu, niti jedan nije poginuo napadajući. S ponosom to ističem i s ponosom odgovorno tvrdim da je sveta krv prolivena braneći svoje. A prokleta je, i neka je, ona prolivena napadajući tuđe. Još jednom ističem, niti jedan od 178 poginulih hrvatskih branitelja ovoga kraja nije poginuo u srpskom selu.
Druga poruka koju želim odaslati je činjenica da se one koji su samo branili svoje danas želi proglasiti zločincima. Pomno se to priprema već dugi niz godina.
Kako bi se prikrili vlastiti zločini, danas se žrtvu proglašava zločincem. Danas se, samo na drugom kraju Distrikta, onoga tko je ubijen na pragu svoje kuće naziva agresorom. Pripremaju se suđenja samo zato jer nismo pustili da nas se sve pobije. Ali napominjem, 8.3.1993. nije Boderište bilo u Grbavici, nego je Grbavica bila na Boderištu.
U skladu s tim Udruga OPIN Ravne-Brčko poziva i proziva Tužiteljstvo Brčko distrikta BiH da uistinu istraži cjelokupan slučaj i događanja od 8. ožujka 1993. godine na Boderištu. Ali neka ta istraga bude profesionalna, poštena i objektivna. Jedino tako doći će se do prave istine. Istina je jedino čega se niti jedan branitelj i pripadnik HVO-a koji je 8. ožujka 1993. godine bio na Boderištu ne mora bojati.
Na kraju pozivam sve vas okupljene da ne zaboravimo žrtvu poginulih branitelja. A nećemo je zaboraviti ne time što ćemo jednom godišnje doći na ovo mjesto i pokloniti im se, iako je i to lijepo. Nećemo ih zaboraviti time što će svaki on nas u svakodnevnom životu, na ulici, u dućanu, na svome random mjestu svjedočiti istinu, ostati dosljedan, i ne iznevjeriti njihovu krv u praksi.
Posebno pozivam vas koji ste na pozicijama, vas političare i funkcionere. Svojim postupcima stvarajte preduvjete za ostanak Hrvata na ovim prostorima. Ne dozvolite da nam mladosti nestane, da nam se mladost odseli, jer onda je sve ovo bilo uzalud. I sada imamo dovoljno praznih kuća, ne treba nam ih više. Ne dozvolite da nas desetkuju nadobudni činovnici, da se odseli ono kvalitetno i naše, a uhljebi ono tuđe i bez osjećaja za ovu našu Bogom danu Posavinu.

S tim mislima zaključujem ovo svoje obrćanje i svima vam se zahvaljujem što ste danas bili ovdje na ovom mjestu stradanja, ali i mjestu sjećanja. Velika je to poruka svima. Hvala!

http://uopin.org/novosti/govor-predjednika-udruge-obitelji-poginulih-boderiste-8-3-2015

U Boderištu danas 08.03.2015.g., služena je Sveta Misa povodom "Dana sjećanja" na poginule mještane Boderišta i bojovnike 108. HVO brigade. Paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca i nazočeći Svetoj Misi brojni mještani Boderišta, Boća, Zovika, susjednih mjesta, predstavnici vlasti Brčko distrikta, izaslanstva iz Županije posavske, Tuzlanskog kantona, Vukovarsko-srijemske županije, HVIDRE-e i dr., odali su počast njima, koji su dali najvrjednije. Svoje živote.  

Uz zahvalnost za sve što su učinili i dali za svoj narod, ovoga dana, "Dana sjećanja", sjećamo se njih, njihove žrtve uz poruku da nikada neće biti zaboravljeni od svog naroda. Oni svoje živote položiše na oltar domovini, a na pragu svojih kuća i unutar ograda svojih dvorišta, stoga je sveta svaka kap te krvi! Oni su veliki ne zbog načina kojim su umrli, nego zbog života kojim su živjeli.



Počivali u miru.









Prije 22 godine branitelji ovog hrvatskog kraja smogli su snage svojim tijelima stati ispred daleko nadmoćnijeg neprijatelja. Gotovo golih ruku najbolji sinovi ovoga kraja rekli su odlučno ne neprijateljskoj odluci da srpski koridor Beograd-Banja Luka proširi tamo gdje je bio najuži te da dopru do strateške kote sela Boderišta s koje se dalje moglo kontrolirati cijeli prostor ovoga dijela Posavine, ali i cijeli prostor podmajevičkog kraja pa i dalje.

Ni toga 8.3.1993., a ni prilikom kasnijih srbočetničkih napada obrana Boderišta i cijelog ovog dijela Bosanske Posavine nije bila laka i nije prolazila bez ogromnih žrtava i prolivene braniteljske krvi. Ti mladi ljudi nisu štedjeli svoje živote, kao ni dijelove svojih tijela. Nisu pristajali na kompromis. Donijeli su odluku, doslovno, ostati do zadnje kapi krvi i braniti svoje obitelji, svoje domove, svoja dvorišta i svoju zemlju.

Danas 22 godine poslije mi preživjeli; oni koji smo tu na ovom prostoru, oni koji su u dalekom svijetu, kao i mlade generacije koje u vrijeme krvavih ratnih događanja nisu bile ni rođene, svi mi možemo i moramo donijeti odluku i odati počast žrtvi ovih zaista velikih ljudi, žrtvi hrvatskih Branitelja ovoga kraja. Zato sutra 8.3.2015. svi koji možemo moramo u Boderište.

Osim zbog žrtve naših pokojnih branitelja, moramo pokazati i da smo uz naše preživjele branitelje koje se ovih dana pokušava proglasiti zločincima. Protiv njih se pokreću istražne radnje, poziva ih se i saslušava u svojstvu osumnjičenika za ratne zločine. Zato pokažimo volju i zajedništvo i sutra u 11.00 sati svi u Boderište. http://uopin.org/



I danas oni koji koji podstiču buduće zločine i "osuđuju dvostruke aršine pravosuđa" bez srama izlaze pred kamera i traže "pravdu" za svoje borce koji su na žalost poginuli u pljački, rušenju naših kuća, crkvi i ubijanju svojih susjeda u Ulicama, Krepšiću, Goricama, Boderištu itd. Izlaze pred kamere i prešućuju istinu svojoj djeci i budućim generacijama, zaboravljajući reći da su mirno sjedeći u svojim toplim domovima slušali granate kako ruše Boderište i ubijaju nečiju djecu. Pokušavaju optužiti one koji su branili svoje domove i obitelji. Umjesto toga trebali bi reći istinu koju ionako svi znaju, ma koliko se oni trudili. Umjesto toga trebali bi doći u Boderište, javno se ispričati i položiti cvijeće na spomenik onim koji se nedužni poginuli zbog njihovih zločinačkih planova i ideja. Pokoj vječni i žaljenje za svim mrtvima, ali nitko neće moći sakriti istinu da su poginuli koje oni danas pokušavaju prikazati žrtvama, izgubili život u ubijanju svojih susjeda, na tuđoj zemlji, rušeći i pljačkajući tuđe domove. Bog će im suditi.

[center]