Stare dječije igre - (KLIKERI - BLIŠKA - FIRIZ)

Sve se bazira oko jedne rupe -ROŠA- u zemlji, koja je dubine otprilike 3-5 cm, a iste tolike i širine, i nalazi se po mogućnosti na sredini meraje, oko koje je poželjno da nema trave i da je što ravnije. Igrači, nema pravila, ali najčešće njih 5-6 se dogovore s koje udaljenosti bacaju klikere prema roši, i igra tako može početi. Cilj je ubaciti kliker u rošu, ili biti najbliže roši, da možeš prvi započeti igru. Bilo je više tehnika držanja klikera, ali dva načina su bila najčešća i većina igrača je koristila njih za igru.

Najčešći načini držanja klikera. Kliker se nalazi između savijenog palca i kažiprsta, tako da kliker gurate ispravljanjem palca, a drugi način je taj, da se kliker nalazio na vrhu srednjeg prsta i pridržavan palcem, a kliker se gurao ispravljanjem srednjeg prsta.

Svaki od igrača je imao svoj omiljeni kliker, a najtužniji trenutak za svakog igrača je bio, kad njegov omiljeni kliker pukne od siline udarca drugog klikera. Igra je znala trajati po cijeli dan, jer su se igrači stalno mijenjali, i stalno ubacivali novi.

Bilo je tako dobrih „nišandžija“ na klikerima da su iz ruke, direktno, pogadjali drugi kliker udaljen i više od 3 m. Pa onda poznato „dva prsta od rupe“!


Bliška je igra, koju su češće igrali dječaci od djevojčica a zbog koje su imali problema s roditeljima. Naime, na zemlji bi se novčićem nacrtala ovakva linija na ravnom tlu, te se s određene udaljenosti, bacao se sitni novac prema tom cilju-liniji.

Onaj tko bi pogodio najbliže pokupio bi novčiće koji nisu bili sasvim beznačajni za mali dječji džeparac.

Ili prema drugim pravilima, ovisno kako se dogovori, onaj tko bi novčićem pogodio najbliže liniji pokupio bi sve novčiće te ih u šakama "mućao" (tresao).

Jedan od protivnika koji je zauzeo drugo mjesto bi onda zvao "tura ili jazija" (pismo ili glava) a pobjednik bi bacio novčiće u zrak i pokupio sve koji bi pali na npr. turu(glava) a svi novčići koji bi pali na jaziju (pismo) bi mućao drugoplasirani, pa pokupio svoj dobitak a ostatak bi "mućao" trećeplasirani.. itd.

Ponekad su vatreni igrači zaboravili na sat pa kasnili u školu. Tada bi doma proradila „brezovača“ a junaci junački plakali.


Jedna od najomiljenijih muških igara, kojom su dječaci, na neki način već pokazivali svoju snagu bila je igra Kobe, (negdje klisa). Obično bi netko od starije djece odsjekao komad drveta duljine 10-ak centimetara te ga zašiljio s obje strane, za firiz, iako nije morao biti zašiljen.

Čala je bila deblja i dulja od firiza oko 80-100 centimetara. Da bi se pripremili rekviziti koristila se mala sjekirica ili dobro naoštren nož. Izrađivali su se najčešće od grabovine ili nekog drugog drveta. U ovoj su igri najčešće pobjeđivali stariji dječaci, jer je uspjeh uglavnom ovisio o snazi igrača, a manje o samoj tehnici udaranja.

Onda bi se na centralno mjesto u zemlju zabio jedan kolac (koba), isto tako visine oko 30 centimetara.

Igra se najčešće igrala na livadama, jer je radijus kretanja igrača i firiza bio prilično velik.

Igra je počinjala na način da je jedna ekipa drvenom palicom(čalom), koji se po sredini položi na kozu, udarala firiz od zabodenoga kolca prema obilježenom pravcu.

Igrač bi nastojao što jače udariti firiz, a protivnička ekipa je čekala na mjestu gdje su očekivali da će pasti i nastojali ga golim rukama uhvatiti.

Ako protivnička ekipa u letu uhvati firiz onda oni počinju da ga odbijaju od kobe.

Kad bi firiz pao na tlo, jedan bi igrač, a opet je to trebao biti najsnažniji i najspretniji, nastojao firizom pogoditi kobu, ali upravo s onog mjesta na koje je firiz pao.

Ako protivnička ekipa ne uhvati firiz morali bi dotrčati do firiza, uzeti ga sa zemlje i bacati prema kobi s tim da su njihovi protivnici nastojali čalom u letu pogoditi firiz i po mogućnosti ga odbiti što dalje od kobe.

Kada firiz padne na zemlju prva ekipa mjeri dužinom čale udaljenost do koze dužinom čalije te koliko dužina ispadne toliko dobiva bodova, npr. pet dužina čale(palice) bi bilo pet bodova a igralo se po dogovoru do 100, 200 ili drugi dogovoreni broj bodova.

To je bila ujedno i opasna igra, u kojoj je postojala mogućnost ozljeđivanja prilikom hvatanja firiza, ali se svejedno ova igra kod djece bila među najpopularnijim. Poznato je i nekoliko inačica ove igre.

Da bi bilo jasnije onima koji se nisu susretali sa izrazima rekvizita iz ove igre neki od njih su i danas često u upotrebi, kao na primjer:
- "Leti kao FIRIZ.
- "Ako te opalim ČALOM i sl.


Ovaj tekst smo dobili na "Kontakt" pa molimo sve da ukoliko je nešto krivo ili pogrešno napisano da nas isprave.

na nasim podrucjima ta igra je bila prisutna kod muskaraca vecinom u mladjoj dobi do odprilike 70-ti a ime te igre je bio KOBA ili KLIS rekviziti za tu igru su bili: cala duzine cca 080-100cm,klisduzine oko 10cm, i koba duzina oko 30cm na jednoj strani zasiljena i udari se u zemlju gdje je virila povis zemlje cca 20 cm

firis je rekvizit kod igranja BABE RUPE,duzine oko pet cm i toliko i debeo

Hvala ne pojašnjenjima Beneš. svaka čast