Ili, kako od slatkog kupusa učiniti da postane kiseo? Poznato je, da nema pravog zimskog doručka, ako nema domaćeg kiselog kupusa. Najbolji je uz pogaču i čvarke, ali dobro dođe i uz mnoga druga jela. A tek kad iza svinjokolje bedrice dobiju dva-tri dima, nastaje pravi gurmanski užitak, ispunjen kiselo-slanim, slasnim namirnicama, koje krijepe duh i tijelo.
Dok se mekano meso samo topi u ustima, ostavljajući lagani okus dima, kuhani kiseli kupus ga dopunjava svojim kompleksnim okusom, golicajući nepce. Da i ne pričamo o tome, kako sarmu bez kiselog kupusa uoće nije moguće zamisliti. Kiseli kupus je izvor sveg dobra u zimskim mjesecima, kad nema sve sile voća i povrća kojeg je prošlog ljeta i jeseni bilo jako puno, a nama ostade žal, jer nismo ga iskoristili u dovoljnoj mjeri. Stoga, da ne bi bilo da se i ove zime grizemo što nismo iskoristili priliku i ukiselili kupus, evo jednog od mnoštva recepata i varijacija na istu temu. Recept je malo drugačiji nego što se inače radi kod nas, ali u svakom slučaju isproban i vjerujte mi, ovakav kiseli kupus je veoma ukusan:
-Uzgojene ili kupljene čvrste glavice kupusa, ostaviti da odstoje nekoliko dana (po mogućnosti domaće i navodnjavane, jer je ova godina bila sušna, pa će nenavodnjavani kupus, ako ga uopće ima, biti veoma tvrd).
-Ukloniti stare i oštećene vanjske listove.
-Zatim, oštrim kratkim nožem izdubiti središnji tvrdi dio glavice (korijen) ali ne do listova. Dio korijena, ipak je potrebno ostaviti.
-U posebnoj posudi pomiješati morsku sol (prema nekim mišljenjima, morska sol je bolja za kiseljenje kupusa) sa paprom u zrnu i time ispuniti napravljene udubine u glavicama kupusa. Manje glavice potrebno je razrezati po pola, pa ih natrljati solju.
-Sve slagati u plastičnu posudu (kacu, bure, badnjicu), a praznine između cijelih glavica popunjavati polovinama. , a zatim sve posuti preostalom mješavinom soli i papra pa dodati komade korijena hrena.
-Na kupus onda treba staviti plastične mrežaste kolute na kojima će ležati utezi ( tanjuri ili plastične boce ispunjene vodom, a najčešće kamen sa Save).
-Nakon toga, kacu treba ispuniti vodom, i to polagano, kako se sol ne bi isprala iz udubina u glavicama.
-Na mrežaste kolute zatim staviti kamen ili druge utege, te posudu prekriti najlonskom folijom i zatvoriti poklopcem. Vrlo je važno da je plastična posuda hermetički zatvorena.
-Prvih nekoliko dana potrebno je kontrolirati razinu vode ( mora biti uvijek iznad glavica kupusa ) i prema potrebi je doliti. Nakon nekoliko dana probati slanost vode i ako nije dovoljno slana, dodati još soli. Ukoliko je voda malo zamućena to je pokazatelj da ima premalo soli.
-Nakon četrdesetak dana, kiseli kupus će biti spreman za upotrebu. Slana voda u kojoj stoji kupus, ostat će bistra cijele zime, a mnogi ljudi joj pripisuju ljekovita svojstva, osobito za poboljšanje probave. Osim probave, rasol je vrlo važan sutradan nakon uzimanja prevelike količine alkohola. Važno je podsjetiti da se kupus vadi čistim rukama a nakon vađenja odmah sve opet hermetički zatvara. Kupus ukiseljen na ovaj način, nije potrebno prati prije upotrebe.
I to je to, dobar tek!
Daniel Dominković
http://www.tolisa.info/
Dok se mekano meso samo topi u ustima, ostavljajući lagani okus dima, kuhani kiseli kupus ga dopunjava svojim kompleksnim okusom, golicajući nepce. Da i ne pričamo o tome, kako sarmu bez kiselog kupusa uoće nije moguće zamisliti. Kiseli kupus je izvor sveg dobra u zimskim mjesecima, kad nema sve sile voća i povrća kojeg je prošlog ljeta i jeseni bilo jako puno, a nama ostade žal, jer nismo ga iskoristili u dovoljnoj mjeri. Stoga, da ne bi bilo da se i ove zime grizemo što nismo iskoristili priliku i ukiselili kupus, evo jednog od mnoštva recepata i varijacija na istu temu. Recept je malo drugačiji nego što se inače radi kod nas, ali u svakom slučaju isproban i vjerujte mi, ovakav kiseli kupus je veoma ukusan:
-Uzgojene ili kupljene čvrste glavice kupusa, ostaviti da odstoje nekoliko dana (po mogućnosti domaće i navodnjavane, jer je ova godina bila sušna, pa će nenavodnjavani kupus, ako ga uopće ima, biti veoma tvrd).
-Ukloniti stare i oštećene vanjske listove.
-Zatim, oštrim kratkim nožem izdubiti središnji tvrdi dio glavice (korijen) ali ne do listova. Dio korijena, ipak je potrebno ostaviti.
-U posebnoj posudi pomiješati morsku sol (prema nekim mišljenjima, morska sol je bolja za kiseljenje kupusa) sa paprom u zrnu i time ispuniti napravljene udubine u glavicama kupusa. Manje glavice potrebno je razrezati po pola, pa ih natrljati solju.
-Sve slagati u plastičnu posudu (kacu, bure, badnjicu), a praznine između cijelih glavica popunjavati polovinama. , a zatim sve posuti preostalom mješavinom soli i papra pa dodati komade korijena hrena.
-Na kupus onda treba staviti plastične mrežaste kolute na kojima će ležati utezi ( tanjuri ili plastične boce ispunjene vodom, a najčešće kamen sa Save).
-Nakon toga, kacu treba ispuniti vodom, i to polagano, kako se sol ne bi isprala iz udubina u glavicama.
-Na mrežaste kolute zatim staviti kamen ili druge utege, te posudu prekriti najlonskom folijom i zatvoriti poklopcem. Vrlo je važno da je plastična posuda hermetički zatvorena.
-Prvih nekoliko dana potrebno je kontrolirati razinu vode ( mora biti uvijek iznad glavica kupusa ) i prema potrebi je doliti. Nakon nekoliko dana probati slanost vode i ako nije dovoljno slana, dodati još soli. Ukoliko je voda malo zamućena to je pokazatelj da ima premalo soli.
-Nakon četrdesetak dana, kiseli kupus će biti spreman za upotrebu. Slana voda u kojoj stoji kupus, ostat će bistra cijele zime, a mnogi ljudi joj pripisuju ljekovita svojstva, osobito za poboljšanje probave. Osim probave, rasol je vrlo važan sutradan nakon uzimanja prevelike količine alkohola. Važno je podsjetiti da se kupus vadi čistim rukama a nakon vađenja odmah sve opet hermetički zatvara. Kupus ukiseljen na ovaj način, nije potrebno prati prije upotrebe.
I to je to, dobar tek!
Daniel Dominković
http://www.tolisa.info/