Boće

Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.
Boće

Samo jedno je Boće

Navigation

Prijatelji

Sve vijesti

svevijesti

Boće iz zraka

Boce iz zraka

    Sa drugih Portala - Povijest Brčkog i okoline

    Boce-Team
    Boce-Team
    Admin


    Broj postova : 1432
    Points : 3095
    Reputation : 4
    Join date : 15.05.2008
    Age : 58

    Sa drugih Portala - Povijest Brčkog i okoline Empty Sa drugih Portala - Povijest Brčkog i okoline

    Postaj  Boce-Team 05.02.14 1:35

    Sa drugih Portala - Povijest Brčkog i okoline Untitl16
    TKO I ZAŠTO PREKRAJA HISTORIJU BRČKOG
    Atah Mahić - dzemat-rahic
    Već duže vremena, odnosno od 1980. godine pa na ovamo, u novinama, raznim publikacijama i drugim medijima itd. Brčko se želi prikazati kao grad u kojem je izvršen veliki zločin nad civilima srpske nacionalnosti, Jevrejima i romima. Odmah da napomenem. Ja sam miroljubiv čovjek, volim ljude bez obzira koje su nacionalnosti. Osuđujem svaki zločin i njegove počinioce ma koje vjere i nacionalnosti bill. Ali, iznad svega, volim ovaj grad i nemogu i nesmijem dozvoliti da se njegovo ime u koje kakvim razgovorima, štampi, knjigama i drugim medijima spominje kao zločinacki grad u kojem su izvršeni zločini nad nedužnim civilima. Uostalom, Grad nije kriv. Krivi su neljudi koji su te zločine izvršili. I da paradoks bude veći u tim tekstovima se nigdje ne spominje i stradanje Brčaka hrvatske i muslimanske, odnosno bošnjačke nacionalnosti. Jer kada se piše o zločinima počinjenim na ovim prostorima u toku drugog svjetskog rata, uglavnom se prebrojavaju žrtve iz reda srpskog naroda čije cifre idu od jedne do tri hiljade ubijenih.
    Na originalnoj staroj ploči je pisalo:
    PUTNIČE! Na ovome mjestu noću 7.decembra 1941. godine Nijemci i Ustaše su na zvjerski način poubijali i poklalali mnoštvo Jevreja i drugih rodoljuba.
    PUTNIČE: Zastani i odaj dužnu poštu žrtvama zvjerskog noža koji svojom krvlju obilježiše ovo mjesto. Opštinski  odbor Udruženja boraca NOR-a

    Kada sam Esadu Atiću,   tadasnjem  čanu Komisije,   rekao  svoju primjedbu,   samo  mi   je   odgovorio: "Ilija Pajić je prevario Komisiju".
    Iskoristiću ovu priliku i gospodinu, ne drugu, lliji Pagiću poručiti da na tom dijelu brčanskog mosta u vremenu od 1941. do 1945 godine, nije ubijen niti jedan brčanski civil ili simpatizer NOP-a. Ako pozna historiju Brčkog onda mu mora biti poznat razlog i zbog čega. A on je vrlo jednostavan - u to vrijeme brčanski most je bio porušen. Sva ubistva i likvidacije Nijemci i Ustaše su vršile tri stotine metara niže nizvodno, kod Šest topola, na privremeno podignutom pontonskom mostu u Srpskoj varoši. Dakle, i ova Spomen ploča, kao i ona prethodna, i Spomen ploča ubijenim Jevrejima su na pogrešnom mjestu.

    Istina, na mostu je bilo ubijanja i to samo dva puta. Prvi puta 6.aprila 1945. godine kada je na mostu došlo do direktnog sukoba Nijemaca i partizana. Kada je taj sukob, prsa u prsa, došao do sredine mosta i prijetila opasnost da partizanske jedinice pređu u Gunju, njemačka komanda je naredila da se most digne u zrak, kojeg su prethodno Nijemci, zajedno sa električnom centralom, minirali. Martin Sič, mašinista u Centrali, je blagovremeno povadio detonatore iz postavljenog eksploziva, tako da je u zrak dignut samo most na kojem je  poginuo nepoznat broj partizana i Nijemaca.

    -Drugi puta most je dignut u zrak 30.aprila 1992. godine od strane pripadnika srpske vojske na kojem je život izgubilo najmanje stotinu nedužnih civila svih nacionalnosti, među kojima je bilo i djece.


    Sa drugih Portala - Povijest Brčkog i okoline Origin10

    Prošli puta sam pisao o Spomen ploči postavljenoj na mjestu gdje je  bila prva Pravoslavna crkva u Brčkom. Ovaj puta riječ je o Spomen ploči na Savskom mostu koja je postavljena 7. aprila 2011. godine.

    Ali, pođimo redom.

    U povodu 30.-godišnjice smrti Josipa Broza Tita, predsjednika SFRJ, a koja se obilježavala 2010. godine, gospođa Marija Arslić, predsjednica brčanskog Društva "Josip Broz Tito" zamolila me je da pripremim prigodnu foto-izložbu na temu "Tito - život i djelo". Pripremio sam oko 350 fotografija sa prigodnim tekstovima, ali sam je zamolio da to, ipak, pregleda jedna selekciona komisija. U selekcionoj komisiji su bi¬ll Marija Arslić, kao predsjednica Društva, Siniša Bašić, kao član Predsjedništva Društva, Ilija Pajić, predsjednik brčanskog SUBNOR—a i ja, kao autor izložbe. Komisija je pozitivno ocijenila sve fotografije i prigodne tekstove , a potom je počeo nezvaničan razgovor o pripremi obilježavanja 7-aprila iduće godine, Dana oslobođenja Brčkog 1945.godine, a potom i o protokolu obilježavanja 30-godišnjice smrti Josipa Broza Tita ove godine.

    Ilija Pajić je tom prilikom rekao da se vrše završne pripreme oko izrade novog spomenika na Spomen partizanskom groblju te da će 7. aprila biti otkrivena nova Spomen ploča na Savskom mostu. Tom prilikom rekao sam Ilija da se obrati pažnja na gramatičku grešku na staroj ploči na kojoj je pisalo da su na tom mjestu zlikovci POKLALALI mnoštvo ... itd. Ilija je odgovorio da se zna tačan broj ubijenih Srba i Jevreja, a njih .je 756 i da je vrijeme da se jednom sazna istina o stradanju Srba u Brčkom u toku Drugog svjetskog rata.

    Iznenadio me Ilijin odgovor te ga upitah dali Subnor ima spisak ubijenih Brčaka našto mi je odgovorio da nema, jer su ga čistačice zapalile 1992. godine. Odgovorio sam mu ako ga nema, da ću mu ga ja rado dati. Ovim mojim odgovorom Ilija se je jako iznenadio.

    Nova Spomen ploča je postavljena 7. aprila 2011. godine i ja sam se ne malo iznenadio novim tekstom a koji glasi:

    - Na ovom mostu je tokom Drugog svetskog rata od 1941 do 1945 go¬dine ustaše i nijemci su poklali i poubijali 756 Srba Jevreja i Roma i simpatizera NOP-a iz drugih naroda i narodnosti U znak trajnog sjećanja na ove žrtve opštinski odbor SUBNOR—a Brčko podiže ovo obilježje
    Napomena: Tekst je prenesen sa svim gramatičkim greškama.

    Da bi brčanski SUBNOR dobio odobrenje za postavljanje nove Spomen ploče , jer je  stara uništena prilikom miniranja mosta 30. aprila 1992. godine, prethodno je uputio zahtjev Komisiji uz obrazloženje da će na novoj Spomen ploči biti isti tekst kao na staroj Spomen ploči. A on je glasio:
    PUTNIČE!
    Na ovome mjestu noću 7.decembra 1941. godine Nijemci i Ustaše su na zvjerski način poubijali i poklalali mnoštvo Jevreja i
    drugih rodoljuba.
    PUTNIČE: Zastani i odaj dužnu poštu žrtvama zvjerskog noža koji svojom krvlju obilježiše ovo mjesto.
    Opštinski  odbor Udruženja boraca NOR-a

    Kada sam Esadu Atiću,   tadasnjem  čanu Komisije,   rekao  svoju primjedbu,   samo  mi   je   odgovorio:
    -"Ilija Pajić je prevario Komisiju".
    Iskoristiću ovu priliku i gospodinu, ne drugu, lliji Pagiću poručiti da na tom dijelu brčanskog mosta u vremenu od 1941. do 1945 godine, nije ubijen niti jedan brčanski civil ili simpatizer NOP—a. Ako pozna historiju Brčkog onda mu mora biti poznat razlog i zbog čega. A on je   vrlo jednostavan - u to vrijeme brčanski most je bio porušen. Sva ubistva i likvidacije Nijemci i Ustaše su vršile tri stotine metara niže nizvodno, kod Šest topola, na privremeno podignutom pontonskom mostu u Srpskoj varoši. Dakle, i ova Spomen ploča, kao i ona prethodna, i Spomen ploča ubijenim Jevrejima su na pogrešnom mjestu.

    Istina, na mostu je bilo ubijanja i to samo dva puta. Prvi puta 6.aprila 1945. godine kada je na mostu došlo do direktnog sukoba Nijemaca i partizana. Kada je taj sukob, prsa u prsa, došao do sredine mosta i prijetila opasnost da partizanske jedinice pređu u Gunju, njemačka komanda je naredila da se most digne u zrak, kojeg su prethodno Nijemci, zajedno sa električnom centralom, minirali. Martin Sič, mašinista u Centrali, je blagovremeno povadio detonatore iz postavljenog eksploziva, tako da je u zrak dignut samo most na kojem je  poginuo nepoznat broj partizana i Nijemaca.

    -Drugi puta most je dignut u zrak 30.aprila 1992. godine od strane pripadnika srpske vojske na kojem je život izgubilo najmanje stotinu nedužnih civila svih nacionalnosti, među kojima je bilo i djece.

    Već duže vremena, odnosno od 1980. godine pa na ovamo, u novinama, raznim publikacijama i drugim medijima itd. Brčko se želi prikazati kao grad u kojem je izvršen veliki zločin nad civilima srpske nacionalnosti, Jevrejima i romima. Odmah da napomenem. Ja sam miroljubiv čovjek, volim ljude bez obzira koje su nacionalnosti. Osuđujem svaki zločin i njegove počinioce ma koje vjere i nacionalnosti bill. Ali, iznad svega, volim ovaj grad i nemogu i nesmijem dozvoliti da se njegovo ime u koje kakvim razgovorima, štampi, knjigama i drugim medijima spominje kao zločinacki grad u kojem su izvršeni zločini nad nedužnim civilima. Uostalom, Grad nije kriv. Krivi su neljudi koji su te zločine izvršili. I da paradoks bude veći u tim tekstovima se nigdje ne spominje i stradanje Brčaka hrvatske i muslimanske, odnosno bošnjačke nacionalnosti. Jer kada se piše o zločinima počinjenim na ovim prostorima u toku drugog svjetskog rata, uglavnom se prebrojavaju žrtve iz reda srpskog naroda čije cifre idu od jedne do tri hiljade ubijenih.

    Broj od tri niljade ubijenih Srba u Brčkom, i to na Savskom mostu, po prvi puta sam pročitao u "Brčanskim pogledima", broj 48 od ll.aprila 1996. godine. Spominje je novinar Slobodan Kovačević u tekstu "Čudesni most", a kojeg je napisao u povodu popravljenog porušenog mosta kojeg je pustila u saobraćaj Madlen Olbrajt, tadašnji državni sekretar SAD. 0 torn događaju mnogo se pisalo, posebno u srpskim medijima gdje je napisano svega i svačega. Recimo, Dobrila Semizović, novinarka "Brčanskih pogleda" i srpskog Radija Brčkog, napisa kako je Olbrajtova u svom govoru istakla da su Srbi digli u zrak brčansku stranu mosta i zamjera joj što Olbrajtova nije rekla da su prije toga i Hrvati digli dio mosta na svojoj strani.

    Gospođa Semizović u svom tekstu nije napisala da na hrvatskoj strani nije život izgubio niti jedan civil dok je na brčansko:j strani mosta živote izgubilo, kako sam napomenuo, najmanje stotinu civila. Dobrila dalje piše kako je Haris Silajdžić stavio primjedbu zašto na mostu nije bilo državnih obilježja, što je i razumljivo, jer se radilo o državnom graničnom prelazu. A, s druge strane, posebno je naglasila govor Bore Bosića u kojem je istakao kako je na tom mjestu u Drugom svjetskom ratu ubijeno na hiljade Srba i Jevreja.

    E, pa kada smo već kod zločina počinjenih u Drugom svjetskom ratu da iznesem i vjerodostojne podatke o tome. Napominjem da su to podaci iz arhiva brčanskog Udruženja boraca NOR-a. Oni su vođeni vrlo uredno i hronološki, obrađeni po mjestima, nacionalnosti itd, s tim što u spiskove nisu unešene žrtve komunističkog režima.
    A oni izgledaju ovako:

    Općina Brčko 1941. -1945. godine
    - Ubijenih...... 1298
    - Od toga u NOB-u poginulo ..... 372
    - Civilnih zrtava ..... 926

    Grad Brčko 1941.-1945. godine
    - Ukupno ubijenih.......485
    - Od toga u NOB-u.....130
    - Civilnih žrtava ........ 355

    Pitam se: Pa gdje su te na hiljade ubijenih civila srpske nacionalnosti u Brčkom? Pozivam, i molim, da mi netko odgovori, da mi navede bar pedeset, ili manje, imena ubijenih civila u gradu. Ja ću, za uzvrat, navesti sva imena ubijenih Srba, Muslimana, Jevreja, Hrvata i drugih nacionalnosti u Brčkom i svim mjestima naše općine.

    A za sva piskarala koji pišu o zločinima u Brčkom 1941.-1945. godine iznosim podatak za grad Brčko da je u ovom periodu ubijeno:

    1. Muslimana .... 174
    Od toga je u NOB poginulo ... 86
    U zatvoru je ubijeno ... 8
    U logoru je ubijeno njih ... 10
    U samom gradu i drugim mjestima je ubijeno ... 70

    2. Srba ... 125
    Od toga u N0B  je poginulo ... 41
    U zatvoru je ubi jeno 11, od toga, u Brčkom 6, u Užicu 1,u Vukovaru 1, u Beogradu 1, u Osijeku 1 i Zagrebu 1.

    U konc logorima je ubijeno 25, od toga u Jasenovcu 8,u Njemačkoj 2, u Šabcu 2, u Beogradu 7, u Zemunu 3, u Staroj Gradišci 2 i Zagrebu 1.

    Ostalih 48 brčanskih civila srpske nacionalnosti ubijeni su u Brčkom,Smicama, Lukavcu,Čengićima, Beogradu, Lipolistu, Čurugu, Leskovcu...

    5. Jevreja ...140

    Prema dotičnom  spisku ubijeni su u  Brčkom,Vlasenici, Bogojevu, logorima Stara Gradiška, Jasenovac, Beograd, Ausvic,Banjica, Zemun,Šabcu,Zagrebu i u NOB-u su. poginula 3 Jevreja.

    4. Hrvata   ...   43
    U NOB-u  ih  je  poginulo ... 13
    U zatvoru................     6
    U  logorima...............   11
    U Brčkom i drugim gradovima ... 13

    Sem ovih Brčaka ubijen je 1 Makedonac, dva Mađara, 1 Slovenac i dva Crnogorca.

    Ovo bi bili podaci koji su strogo čuvani u arhivi brčanskog SUBNOR-a i za koje Ilija Pajić kaže da su ga čistačice zapalile 1992. godine. Ove podatke u svojoj arhivi imam već oko 40 godina i spreman sam ih objaviti ukoliko bude značajnijih reagovanja. U tom slučaju objaviću i imena žrtava,nacionalnu pripadnost, godinu rođenja itd.

    Iz historije Brčkog i okoline

    dzematrahic.ba



    http://dzematrahic.ba/new/index.php?option=com_content&view=article&id=8777:tko-i-zato-prekraja-historiju-brkog-2&catid=63:brkog-i-okoline&Itemid=88


    Zadnja promjena: Boce-Team; 05.02.14 2:07; ukupno mijenjano 2 put/a.
    Boce-Team
    Boce-Team
    Admin


    Broj postova : 1432
    Points : 3095
    Reputation : 4
    Join date : 15.05.2008
    Age : 58

    Sa drugih Portala - Povijest Brčkog i okoline Empty Re: Sa drugih Portala - Povijest Brčkog i okoline

    Postaj  Boce-Team 05.02.14 1:39

    Sa drugih Portala - Povijest Brčkog i okoline Spomen11
    Nedavno je naš brčanski književnik i novinar Hakija Karić obavio samnom jedan razgovor,a u povodu moje foto-izložbe koju sam otvorio u drugoj polovini aprila. Između ostalog,postavio mi je i pitanje dali društvena zajednica ima sluha za moj rad na prikupljanju arhivske građe o našem gradu? Odgovorio sam mu da nema. To je istina. Ali, istinu govoreći,mene i nije briga za to niti me to nervira. Nerviraju me druge stvari. Nervira me prekrajanje brčanske historije i historijskih činjenica,koje drugi žele izmijeniti i sebi prilagoditi.

    U tu svrhu postavljaju se nove i obnavljaju stare spomen ploče i spomenici sa falsifikovanim činjenicama i datumima,odnosno historijskim događajima. To im i polazi za rukom zahvaljujući,prije svega,podrškom nacionalnih stranaka i zaposlenim u Vladi Brčko distrikta koji rade u službama koje bi trebale da vode brigu o zaštiti kulturno-historijske baštine Brčkog. Uostalo,za to i primaju platu. A najviše zamjeram Komisiji koja je zadužena da prati i odobrava postavljanje novih spomen obilježja. Da to savjesno rade nebi im se dešavali veliki propusti koji bi mogli imati,a već i imaju, negativne posljedice za historiju ovoga grada. Ali, pođimo redom.

    Riječ je o Srpskoj-pravoslavnoj crkvi u Brčkom. O postanku Srpske-pravoslavne crkve u našem gradu postoje autentični, odnosno vjerodostojni podaci. Dakle, prema tim podacima koji se nalaze u Spomenici Crkveno školske opštine, koju su pisali učitelji Stanislav Majstorović od 1896. a nastavio Vojislav Borić od 1900.godine itd. Dakle, u Spomenici „Srpska pravoslavna crkva i škola brčanska od svog postanja do danas“ piše da je prva SPC u Brčkom izgrađena 1839. godine i koja ase je sastojala od dvije manje prostorije. U jednoj od njih je bila učiona,dakle škola, a u drugoj prostoriji bogomolja crkva. Tu kuću je sazidao majstor Stojan Majdanac. Kako je crkva sazidana 1839. godine iste je godine i osveštena od vladike Kirila i posvećena svetom velikomučeniku Georgiju. Ta crkva je bila u funkciji sve do 1874. godine, kada je napravljena nova a koja je porušena 1941. godine od strane tadašnjih ustaških vlasti.

    Staru crkvu, izgrađenu 1839., crkvene vlasti su porušile 1887. godine i prenijele na groblje gdje je služila kao kapela. Kako prenešena stara crkva nije osvećena kao kapela u njoj nikada nije služena sveta liturgija nego je služila kao spremište ukopne opreme.

    Na mjestu gdje je nekada bila prva SPC u Brčkom Srpska crkveno školska opština je 1.jula 1890. godine podigla spomen obilježje na kojem je pisalo:

    „Ovdje je bila prva srpska stara crkva,hram svetog velikomučnika Georgija,koja je podignuta 1839. godine, a oborena 1887. god. i prenešena na groblje,koja služi za kapelu na srp.groblju. Srp.pravoslavna crkvenoškolska opština u Brčkom,1 jula 1890. god. Radio: Gavra Marković“.

    Kad smo već kod SPC u Brčkom,važno je napomenuti da sve ddo 1839. godine u Brčkom nije bilo stalnog pravoslavnog sveštenika. Prvi sveštenik sa sjedištem u Brčkom bio je pop Krsto Stefanović iz sela Tutnjevca. Poslije njega za brčanskog popa dolazi Arsen Stefanović,također iz istog sela pa pretpostavljam da su bili u rodu. Poslije Arsena dolazi Aleksa Simić potom Đoko Mojić, pa prota Stevan Petković, Jovo Kojdić. Godine 1894., točnije 19. januara, za brčanskog sveštenika dolazi Maksim Maksimović, zatim 19. aprila 1906. godine Stevan Popović, od 23. februara 1910. godine Radovan Jovanović itd.

    Istovremeno se podizanjem prve pravoslavne crkve u Brčkom 1839. godine, osniva se i prva Crkvena opština i koju ulaze: pop Arsen Stefanović, Mitar Jančin, Jančo Nikolić, Simeun Terzić, Miloš Golubović, Joksim Knez, Pero Krajišniković, Janika Jančikić i drugi. Među najistaknutijim predsjednicima uprave crkvene opštine spominju se: Niko Nakić, Stevan Kovačević, Pero Uljarević, Kostić dr Milorad i drugi.

    Kada se piše hronologija jednog mjesta nezaobilazne su stare matične knjige rođenih,umrlih,vjenčanih...

    E, pa da malo zavirimo i u njih.

    Srpska pravoslavna crkva je svo vrijeme veoma uredno vodila navedene matične knjige i koje su sačuvane i u toku svih proteklih ratova.

    Prva matična knjiga rođenih vođen je od 2. januara 1852. godine pa sve do 10. marta 1888..

    Druga knjiga od 11. marta 1888. pa do 24. oktobra 1894. godine, treća od 1. januara 1895. pa do 13. decembra 1912. godine.

    Matična knjiga umrlih. Prva knjiga je ustrojena 17. oktobra 1867. pa do 12. maja 1888. godine, druga od 13. maja 1888. pa do 27. aprila 1895. godine i da ne nabrajam sve,peta matična knjiga umrlih vodi se od aprila 1935. godine i moguće da je i danas u upotrebi.

    I na kraju da napomenem da se matična knjiga vjenčanih vodi od 30. januara 1866. godine.

    Sada, ako je poznato da je prva Srpska pravoslavna crkva u Brčkom sagrađena 1839. godine, da je u toj crkvi prvi pop bio Krsto Stefanović, jer je od 1835. godine pop Arsen Stefanović dolazio povremeno iz Mačkovca, da je prvi rođeni Srbin uveden u matičnu knjigu rođenih 2. januara 1852. godine, da je prva sahrana na pravoslavnom groblju obavljena 17. oktobra 1867. godine, da je prvo vjenčanje obavljeno u januaru 1866. godine itd.

    Odakle onda da se 2003. godine ruši staro spomen obilježje gdje je sagrađena prva pravoslavna crkva i postavlja novo sa izmijenjenim tekstom i falsifikovanim historijskim činjenicama, a koje glasi:
    „Na ovom mjestu bila je srpska crkva „Brvnara“ posvećena Svetom Đorđu. Sagrađena za vreme posljednjeg srpskog despota Pavla Bakića /1525.-1537. godine / , zapaljena i izgorjela 1834. godine. Spomenik obnovi Crkvena opština Brčko 2003.g.“

    Iz historije Brčkog i okoline

    dzematrahic.ba

    http://dzematrahic.ba/new/index.php?option=com_content&view=article&id=8722:tko-i-zato-prekraja-historiju-brkog-&catid=63:brkog-i-okoline&Itemid=88
    Boce-Team
    Boce-Team
    Admin


    Broj postova : 1432
    Points : 3095
    Reputation : 4
    Join date : 15.05.2008
    Age : 58

    Sa drugih Portala - Povijest Brčkog i okoline Empty Re: Sa drugih Portala - Povijest Brčkog i okoline

    Postaj  Boce-Team 05.02.14 2:04

    Sa drugih Portala - Povijest Brčkog i okoline Hajrib10
    BEGOVSKA OBITELJ ZAIMOVIĆ
    Na fotografiji je najstarija zgrada u brčanskoj i široj regiji, a spada i u najstarije zgrade sjeveroistočne Bosne pa i u Bosni i Hercegovini, Brčacima je poznata kao Šemsi-begov a onoj malo mlađoj generaciji kao Hajribegov konak i pripada begovskoj obitelji ZaimoviĆ iz Brčkog.

    Interesantan je i podatak da ovu zgradu, neprocjenjiv objekat bošnjačke kulturno-historijske baštine, Vlada Brčko Distrikta nije uvrstila u program zaštite kulturno-historijske baštine Brčkog. Vjerujem da je ovaj veliki propust učinjen zbog toga što zaposleni u Odjeljenju za urbanizam i prostorno planiranje Vlade Brčko Distrikta nedovoljno poznaju historiju ovoga grada, a možda i zbog toga što neke od njih srce vuče nekom drugom kraju.

    Zgrada koju vidite na ovom snimku, zvana Ženski konak, jer su u njoj odsijedala samo ženska čeljad, je jedna od tri zgrade koje su se nalazile u krugu jedne kule opasane debelim zidinama. Kula i zgrade po-dignute su davne 970 godine po Hidžri, odnosno 1563. godine. Dakle, prije 449 godina. Dvije zgrade, a radi se o muškom konaku i musafirskoj zgradi /musafirhani/, izgorjele su u jednom velikom požaru dok se treća, Brčacima poznatija kao Hajribegov konak, još nalazi u Zoviku, nedaleko od Brčkog.

    Kula je srušena u trećoj deceniji XX vijeka i od njezinog klesanog kamena sagrađena je katolička crkva u selu Boću, nedaleko od Brčkog.

    Inače, sama zgrada je prilično očuvana zahvaljujući, prije svega, obitelji Zaimović iz Brčkog. Prizemlje zgrade je od kamena na kojem se još vidi dvanaest puškarni, otvora kroz koje se po potrebi pucalo radi odbrane Konaka. S druge strane ulaza je mljekara od hrastova drveta i ostava od kamena. Pod je od riječnog kamena, a sprat Konaka drže debele hrastove grede. Na ulazu u Konak još su uvijek masivna i dotrajala vrata koja se po potrebi, radi zaštite, podupiru debelom hrastovom gredom. Iz prizemlja se na sprat ide strmim basamacima na čijem se kraju nalaze dvokrilna vrata, čija je svrha da štite od nasilnog upada na sprat ali i da sprečava dolazak mirisa iz kuhinje koja se nalazila u prizemlju.

    Na spratu Konaka je divhana /prijemna soba/ gdje se pila kahva, sjedilo na sećijama i eglenisalo uz kahvu i koja je imala čak osam vrata i to od saraćhane /spremišta za oružje, municiju, sedla.../, velike i male sobe, sobe od kule itd. Svaka je soba imala hamame, oivičene izrezbarenim drvetom. U sobama su se nalazile stalažice za razne ukrase. I nekim od soba, sve do 1991. godine, još su uvijek postojali prostori za posteljinu, a nalazili su se i veoma stari i skupocjeni tepisi. Nekada su sobe imale i kaljeve oeći koje su bile bogato ukrašene ali su od njih ostale samo četiri čulhane /ložišta/. Interesantan je i podatak da se ispred Konaka jos uvijek nalazi originalan binjač-kamen sa kojeg su uzjahivani konji.

    Ali, da se vratim na staru kulu Zaimovića. Kula je sagrađena 1563-godine, a sagradio ju je Osman-beg Zaimović, rodoslovnik brčanske begovske obitelji Zaimović. Više ulaznih vrata kule bio je isklesan tarih /kronogram/ na turskom jeziku koji u prijevodu znači:
    - Ovim dvorcem sve postade ukrašeno,
    Ovaj gost, ugodno i u miru dođe,
    - Tko god dođe, dobro došao.

    Dočim, Brčacima je nepoznato da begovska obitelj Zaimovića iz Brčkog i Tuzle potiču od srednjovjekovne kraljevske obitelji Altomanović. Nikola Altomanović je bio gospodar Užica i užičke oblasti, a njegov brat Cvjetko gospodar Usore i Soli. Dolaskom Turaka u Bosnu Altomanovići primaju Islam. Tako od Cvjetka Altomanovića potiču tri obitelji: Tuzlapaše /Tuzlići/, Muratbegovići i treća obitelj Zaimovići. Zaimovići Sultanovim beratom /poveljom/ dobijaju begovski status pa prema tome i velike spahiluke /feudalne posjede/ u Bosanskoj Posavini. Ove posjede, najvjerovatnije, su dobili I55O.- 1560. godine, jer je kula sa odžakom /dvorom/ u Zoviku sagrađena 1563. godine. Ti posjedi su, u stvari, bili zijameti - vojnički feudo posjedi, koji su dodijeljivani samo istaknutim vojskovođama zbog njihovih zasluga.

    Pocetkom 19.vijeka neki predstavnici begovske obitelji Zaimović iz Zovika odlaze u Tuzlu, Brčko i neka druga mjesta. Zanimljivo je da su Zaimovići iz Zovika nazivani i Zovičani.

    Ogranak begovske obitelji Zaimović iz Zovika i Rahića imao je veliku historijsku ulogu u političkom, kulturnom i trgovačkom životu Bosne na prijelazu iz 19. u 20.vijek, ponajviše zahvaljujući Šemsi-begu Zaimoviću, sinu Emin-bega.

    Šest obitelji Zaimović iz Zovika raspolagalo je znatnim zemljišnim posjedima na prostoru sjevero-istočne Bosne, a najviše u kotarevima Brčko i Bijeljina.

    Tako su Šemsi-beg, Emin-beg, Ešrefa i Džemila, kćerke Osman-bega Zaimovića, Mehmed-beg i Zaim-beg raspolagali sa ukupno 8.589,298 dunuma zemlje, od toga 5.664,32 dunum obradive zemlje i 2.924,988 neobradive i pod šumom. Ovi posjedi su se nalazili u Mrtvicama,Zoviku Gornjem, Zoviku Kalajdžijama, Palanci, Rahiću Gornjem, Brezovom Polju, Ražljevu, Zoviku Donjem, Kozjaku, Vršanima i Dragunju. Ovi posje-di begovske obitelji Zaimović počeli su se osipati najprije 1878., potom 1918. godine i na kraju oduzimanjem posjeda dolaskom komunističkog režima.

    Sadašnji vlasnik ovog Konaka je Mehmed Zaimović, sin Hajribega Zaimovića, koji je dobio ime po svom djedu Mehmed-begu. Konak je naslijedio poslije smrti svoga oca Hajribega, /umro 7.marta 1983.god. u 75 godini života, i majke Ajše, koja je umrla u aprilu 1993. godine u 71 godini života/.

    Iz historije Brčkog i okoline

    dzematrahic.ba


    Sponsored content


    Sa drugih Portala - Povijest Brčkog i okoline Empty Re: Sa drugih Portala - Povijest Brčkog i okoline

    Postaj  Sponsored content


      Sada je: 29.03.24 2:12.