Predstavljanje knjige: Pisma vjernicima

Predstavljanje knjige: Pisma vjernicima, Sjemenišna crkva, 26. lipanj 2017. – Mons. Niko Ikić

Točno na desetogodišnjicu tragične smrti pok. vlč. Joze Tomića, 26. lipanj 2017., u sjemenišnoj crkvi u Sarajevu poslije sv. Mise zadušnice, predstavljena je knjiga njegovih propovijedi pod naslovom: Pisma vjernicima. Knjigu je izdao Medijski centar Vrhbosanske nadbiskupije a priredio mons. Niko Ikić, koji je knjigu predstavio.

Njegovo predstavljanje je imalo tri dijela: povijest nastajanja knjige, njegovi vlastiti dojmovi o propovijedima, te neke Jozine sažete misli iz knjige.
Poslije Jozine tragične smrti i veličanstvenog sprovoda uz pristanak njegovih roditelja, Ikić je dobio svežanj njegovih propovijedi kao milu i dragu uspomenu na vrlog suradnika i prijatelja. Poticajem Duha otkrio ga je prošle jeseni, zavirio u njegov divni rukopis i brzo osjetio duhovno obogaćenje. Pomislio je kako njegove riječi koriste njemu tako bi mogle koristiti i drugima, kako svećenicima tako i laicima, jednako sestrama i bogoslovima. Došao je na ideju da bi objavljivanje Jozinih propovijedi uz desetogodišnjicu njegove tragične smrti bio pravi okvir, zahvala i podsjećanje na pok. Jozu.
U knjizi se sveukupno nalazi 134 Jozine propovijedi. Sve propovijedi nose prepoznatljivi pečat pok. Kolege. One su prije svega plod njegovog duhovnog razmišljanja, njegove vjere i njegove službe i to najvećim dijelom u vrijeme ratnog vihora i divljanja.
Priređivač i predstavljač knjige se i ovom prilikom zahvaljuje vrhbosanskom nadbiskupu, uzoritom gospodinu Vinku Kardinalu Puljiću, da je posredovao kod Medijskog centra, da je napisao predgovor pod naslovom: Kad se iz srca propovijeda, te da je financijski pokrovitelj ovog izdanja. Zahvalio se također Medijskom centru za odgovornu suradnju i kvalitetno izdanje ove knjige.

U drugom dijelu svoga predstavljanja mons. Ikić je ukratko iznio neke od svojih dojmova o Jozinim propovijedima:
• Svaka propovijed je pomno pripremana, duboko promišljena, osobno proživljena, usmjerena vjernicima.
• Svaka tema u propovijedi je dubinski snimljena, magnetskom rezonancom obrađena, jasnom dijagnozom postavljena, spasonosnom terapijom preporučena i životom svjedočena.
• Teme njegovih propovijedi su životne, konkretne, direktne, odvažne, odlučne, bez dlake na jeziku, neustrašive.
• Svaka propovijed je skoro jednaka svojom duljinom i prostorom.
• Sve su pisane osobno rukom, tečnim jezikom, opreznim formulacijama, biranim riječima koje se stapaju u duhovnu rijeku a u kojima iznimno malo dolazi do ponavljanja.
• Svaka ima svoj kratki ali konkretni uvod, svoju finu i utemeljenu razradu i na kraju vrlo jasni poziv, koji je ujedno sažetak i poticaj.
• Sve su jednostavne a duboke. On vrlo lijepo zapaža male detalje i analitički ih povezuje u tekuću cjelinu.
• Svaka propovijed unosi mir, budi nadu i baca svjetlo u tamu i probleme života.
• Sve su pisane iz vjere i ljubavi a usmjerene čovjeku vjerniku. Svaka je naslovljena: Dragi vjernici. Njihova forma, naslov, blizina, briga, ljubav, poslanje, sadržaj… odaju dojam osobnih pisama vjernicima, kako sam naslovio ovo izdanje.

U trećem dijelu predstavljanja ukratko je sažeo neke misli pok. vlč. Joze Tomića iz njegovih propovijedi:

• Molitva nije žeton a Bog nije automat ili dućan.
• Samo ispružena i otvorena ruka može davati i može primati. Bog želi da budemo njegova ispružena ruka drugima.
• Ako želiš blago na zemlji pazi kako se ponašaš prema blagu na nebu.
• Svetost nije samo privilegij neba.
• Čovjeku bi bilo draže da mu je Bog donio plodove umjesto sjemena. Ali Bog želi da se čovjek trudi i zalaže između sijanja i žetve.
• Nagrada se obećava onima koji počinju a daje onima koji ustraju
• Čovjek treba biti znak, putokaz, semafor drugome čovjeku.
• Čovjek može kupiti diplomu, poziciju i sl., ali ne i ljubav, zdravlje, istinu, vjeru, povjerenje.
• Čovjek se često razočara, jer očekuje previše u krivo vrijeme, na krivi način…
• Sreća je slična leptiru: počneš ga hvatati a on izmiče, kad sam legneš na travu on ti dolazi na čelo, usne, lice…
• Kod Isusa nema popuštanja, ali ima praštanja.
• Isusovo kraljevstvo nema teritorij, granice, ono je u srcu čovjeka.

Ikić je završio riječima: „Dragi prijatelji, imate u svojim rukama živu riječ mrtvoga čovjeka. Neka po toj riječi oživi naše sjećanje na tog čovjeka i neka oživi naše propovijedanje nadahnuto njegovim riječima i njegovom vjerom. Zato od srca preporučujem ovu knjigu kao vrelo duhovnih misli“.