Plugovi Bosanske Posavine
Sredinom tridesetih godina 20. stoljeća, Sveučilište u Zagrebu sprovelo je veliko istraživanje pod nazivom "Oraće sprave u Hrvata", koje je vodio Branimir Bratanić.Zanimljivo je da su upravo dragocjene podatke o oraćim spravama, istraživačima iz Zagreba, dali ljudi iz Bosanske Posavine. Tada su posebno istaknuti: Markan Čolić, seljak iz Pećnika, Anto Paradžik iz Čardaka, Petar Grgić iz Tremošnice gornje, Vlado Vodinac, gimnazijalac iz Gorica, fra. F. Filipović, župnik iz Ulica, Ivan Ev. Zirdum, župnik Boce, Mika Lovrić-Antićević seljak iz Zovika, fra Valerije Filipović župnik iz Dubrava, fra Petar Ević, župnik iz Špionice...
Prva oranja zemlje u Bosanskoj Posavini vršena su ralicom (ralom), to jest potpuno drvanim plugom, bez plužnih kolica i bilo kakvih željeznih dijelova. Ralica je bila neposredno vezana za zapregu, obično volove, rjeđe konje. Zglobovi, koji su potrebni radi lakšeg okretanja kad se dođe na kraj njive, bili su isto drveni, a ponegdje su se zvali krpeljuše.
Ralica je bila vrlo vrtljiva i orač ju je morao stalno držati čvrsto u rukama,a u radu su mu bila potrebna još dva , a ponekad i tri pomagača. Ralica je godinama usavršavana. Dodavani su joj novi dijelovi, često puta od željeza, s čim je postajala manje vrtljiva, pa je uz naučenu zapregu, uz nju mogao raditi samo jedan orač. Kod prvih ralica i volunjska zaprega je bila opremljena starinskim jarmom i teljuzima.
Prva usavršavanja sprava za oranje odnose se na početak primjene željeznog lemeša, plužnih kolica, druge ručice i ponegdje plužne daske.
Željezni lemeš uvijek je oštar na obje strane (kao kod pluga za preoravanje), pa svojim oblikom podsjeća na lopatu i ašov. U početku ralica nema plužne daske pa ne može prevrćati zemlju na jednu stranu kao plug, nego je samo ruje i donekle razbacuje podjednako na obje strane. Ralica u početku ima samo jednu ručicu, a gredelj je redovito dugačak i ide u početku do samog jarma. Ralica je dakle oraća sprava sa simetričnim lemešom, bez kolica i bez plužne daske.
Drvene oraće sprave počinju nestajali početkom ovog stoljeća, da bi već dvadesetih i tridesetih godina u našim krajevima bile rijetkost, a i ono malo što je upotrebljavano služilo je samo za posebne manje poslove.
U prelazu s ralice na drveni i poludrveni (poluželjzni) plug pojavljuje se nekoliko vrsta sprava za oranje, koje su ujedno i usavršena ralica i prvi plugovi. Istovremeno drveni plug ima sve više željeznih dijelova. Od drveta mu je samo gredelj, ručice i veći dio plužnih kolica. Potrebne zglobove je umjesto drvenih krpeljuša ovdje zamijenio podesan sindžir ili metalne alke.
Tzv. glava pluga: crtalo, lemeš, plužna daska, plaz i uspravna jaka šipka sa šarafom za dublje ili pliće oranje, potpuno je od željeza. Kod ovog pluga se može na lak način skidati crtalo i lemeš, da se klepaju i oštre kad se istupe. Plug crtalom odsijeca, lemešom podsijeca, a daskom potpuno prevrće brazdu. Na taj način je oranje temeljitije i mnogo kvalitetnije od oranja s drvenim plugom.
Dolazi i do izmjena jarma na volovima. Jaram je sada bez teljuga i može se lakše podešavati prema debljini vrata vola. Jadnostavnije ih je uprezati i isprezati kad vuku plug, zubače, kola ili zimi saone.
Sredinom dvadesetih i početkom tridesetih godina 20. stoljeća imućniji težaci u Bosanskoj Posavini započeli su nabavljati plugove rađene potpuno iz željeza. Svi dijelovi pluga i kolica su iz željeza, bez ijednog komadića od drveta. Ovi plugovi imali su i drugačije, točnije podešavanje za pliće i dublje oranje. U to vrijeme u mnogim se selima oralo konjima i ti su plugovi bili nekako kao i rađeni za konjsku zapregu, iako se, iste plugove moglo koristiti i za volunjsku, ali i mašinsku vuču.
Ovi plugovi bili su jaki, čvrsti i stabilni, te je mogao orati, a da ga orač i ne pridržava za ručicu, već da pored njega korača. Prvih godina nakon njihovog pojavljivanja ti plugovi bili su velika atrakcija. Oko njih se na pijacama i u dućanima toga doba, okupljle velike mase ljudi, gledale ih, mjerkale i s posebnim poštovanjem dodirivale. Ti novi plugovi bili su i lijepo obojeni, najčešće u crvenu i zelenu boju, što im je također davalo poseban izgled.
Ugledavši se na ove plugove, počeli su i neki posavski kovači izrađivati slične plugove, koji su također bili napredak u odnosu na drveni ili poluželjezni plug.
http://www.posavski-vremeplov.com/
![[Vrh]](https://2img.net/i/fa/invision/p_up_en.gif)