Franjevački samostan Zidine kao nukleus gospodarskog razvoja brčanskog prostora
O Zidinam već sam nekoliko puta pisao ali Zidine su toliko opsežna tema da je jednostavno nemoguće sve opisati u nekoliko šturih tekstova .
S toga sada dajem jedan opsežniji tekst pa tko voli povijest neka uživa u tajnama povijesti.
U XIV stoljeću na području sela Gornja Skakava izgrađen je spomenuti franjevački samostan.
Ruševine samostana spominju se u izvještajima bosanskih biskupa Ogramića i Dragičevića iz XVIl. stoljeća.
Još su tada pisali da se pokraj katoličkoga groblja u spomenutome selu nalaze zidine srušenog samostana.
Dosad nije sasvim točno utvrđena godina izgradnje samostana.
Postoje indicije da je taj samostan izgrađen još u XIll. stoljeću.
Neki povjesničari tvrde da je postojao čak za vladavine kralja Stefana Dragutina a iz povijesti je poznato da je taj kralj vladao ovim krajevima do 1305. godine što bi eventualno značilo da i samostan datira iz tog perioda.
Međutim pouzdano je da je spomenuti samostan postojao 1375. godine i da je tada pripadao kustodiji Usorskoj što je prikazano na karti iz 1375 godine.
Postavlja se pitanje kada je potpuno razrušen franjevački samostan u Skakavi ?
I to je teško utvrditi u potpunosti.
Postoje pisani izvještaji da je samostan prvi put oštećen tridesetih godina XV stoljeća te da postoje tvrdnje da je spaljen 1529 godine točnije padom brčanskih prostora pod Osmanlije.
Te bi tvrdnje mogle biti točne jer se iz povijesti zna da su Turci već krajem XIV. stoljeća nakon Kosovske bitke 1389. godine često upadali u Bosnu te rušili i palili katoličke crkve.
Čak su i neki bosanski plemići pozivali Turke početkom XV. stoljeća da im pomognu u ratu protiv ugarske vojske.
U tim su pohodima na Bosnu Turci u periodu od 1432. do 1434. godine na području sjeveroistočne Bosne uništili oko dvadeset katoličkih crkava.
O tome postoje izvještaji tadašnjega bosanskog vikara Jakova Markijskog.
Stoga je moguće da je u istome razdoblju oštećen i franjevački samostan u Gornjoj Skakavi.
Isto je tako vjerojatno da je samostan u Skakavi obnovljen nakon 1435. godine jer postoje dokazi o radu toga samostana sredinom XV. stoljeća pa i kasnije.
Od 1435. do 1529. godine Turci više nisu upadali u brčanski kraj.
U prilog iznesenoj tvrdnji ide i izvještaj bosanskoga biskupa Dragičevića koji kaže da je franjevački samostan u Skakavi dočekao tursku okupaciju i da je nakon mnogo godina spaljen.
U brčanskome kraju nisu se vodile velike borbe s Turcima tijekom 1529. godine.
Turci su tada došli u gotovo potpuno napuštena naselja u brčanskoj okolici.
Tako je vjerojatno i spomenuti samostan bio napušten prije dolaska Turaka.
Hrvati su još prije ljeta 1529. iz brčanskoga kraja preko rijeke Save izbjegli u susjednu Slavoniju.
S njima su izbjegli i katolički svećenici - franjevci.
Na zidinama je boravio i bosanski biskup fra Nikola Ogramić daleke 1674. godine.
On je tada došao na krizmu u selo Bijela.
Na području sjeveroistočne Bosne u XIV stoljeću franjevački samostani postojali su u Bijeljini, Skakavi, Vukšiću i Modriči.
U brčanskome kraju su već u XIV. stoljeću postojala katolička naselja Bili Potok, Korenita, Pčelić, Skakava, Vukšić, Donji Rajić, Brka, Štrepci, Tmjaci, Novi i Brezovo Polje.
Brčanski je kraj u to doba bio gusto naseljen.
U svakom naselju postojala je katolička crkva.
U tim selima živjelo je samo katoličko pučanstvo.
Drugih crkava osim katoličkih, uopće nije bilo.
Kada pominjemo naselje Brka tada ne mislimo na grad Barka (Brčko) nego na istoimeno selo, koje je na istome području postojalo još puno godina prije.
Grad Barka (Brka, Brčka, Brčko ) pominje se u pisanim dokumentima od 1428. godine.
U pomenutim selima franjevci su osim na širenju katoličanstva radili još i na razvoju školstva, medicine, književnosti, arhitekture, glazbe, povijesti, umjetnosti, filozofije, biologije i drugih znanstvenih disciplina.
Pomagali su i gospodarskom razvoju brčanskoga kraja.
U bosanskoj Posavini ponikli su mnogi poznati franjevci a zaslužni su za razvoj cijele Bosne i Hercegovine.
Ovom prigodom ću navesti samo nekoliko znamenitih franjevaca podrijetlom iz bosanske Posavine:
- fra Serafin (Ilija) Zečević-Galušić iz Zovika
- fra Augustina Augustinović Selo Prijedor
-fra lija Starčević ( Donji Rajić- Brčko)
- fra Ambrozije Matić ( Dubrave - Brčko)
- fra Stjepan Ikić ( Štrepci - Brčko )
- fra Martin Nedić ( Tolisa - Orašje )
- fra Bono Nedić ( Tolisa - Orašje )
- fra Blaž lk.ić ( Štrepci - Brčko )
- fra Julijan Jelenić ( Riječani - Modriča ).
Velik je doprinos franjevaca bio je u liječenju katoličkog puka u ovome kraju.
Obilazili su bolesnike i liječili ih kod njihovih kuća.
Ponekad su morali jahati na konjima čak 24 sata kako bi došli do bolesnika.
Liječili su ih ljekovitim travama, a ponekad i kirurškim metodama.
Prvi poznati franjevac koji se u Bosni i Hercegovini bavio kirurgijom bio je fra Gabrijel Jakopović.
Ovaj ljekar kirurgije i interne medicine po drijetlom je iz Slavonije.
Od njega su učili mnogi liječnici iz reda franjevaca Bosne Srebrene.
Franjevci su intenzivno radili i na raz voju školstva u bosanskoj Posavini. Otvarali su pučke škole u svim većim naseljima u ovome kraju i u cijeloj Bosni i Hercegovini.
Franjevački samostan u Skakavi ima velike zasluge za razvoj gospodarstva u brčanskome kraju. Franjevci su Hrvatima ovoga područja donosili stručne knjige i podučavali ih poljodjelstvu, stočarstvu, voćarstvu, obradi drveta, kamena i željeza, izradi obuće i drugome.
Sredinom XV. stoljeća brčanski su franjevci u ovome kraju utemeljili gospodarski sajam.
Sajmište se nalazilo između katoličke crkve i franjevačkoga samostana u Gornjoj Skakavi, a sajam se, s manjim prekidima, održavao svake godine na blagdan svetoga Franje (4. listopada) sve do osamdesetih godina XX. stoljeća.
Bosanski kralj je u XV. stoljeću ubirao porez s ovog sajma pa je sajam radi toga dobio naziv «kraljevac».
Na sajmu je hrvatsko pučanstvo iz cijele Bosne Srebrene trgovalo, družilo se i veselilo, a dolazili su i trgovci iz svih krajeva Bosne i Hercegovine.
Povjesničar Jakov Babić piše da se pomenuti sajam održavao na jednome polju između Donje i Gornje Skakave.
Po istome piscu ovaj sajam se neko vrijeme održavao i na Dubravačkom polju.
Takođe isti autor dalje navodi da je opisani sajam iz Skakave u Brčki prenio poznati Omer paša Latas.
U Brčkom se sajam održavao sve do 1975. godine. Babić pominje i jedan zasebni sajam pod nazivom «Sajam kraljevac», koji je održavan svakoga 24. lipnja u brčanskim hrvatskim selima Vitanovići, Ulović, Plazulje, Brezove Poljete na kraju i u gradu Brčkom.
Na tome se sajmu trgovalo voćem, poljoprivrednim strojevima, pčelarskim proizvodima, kućnim potrepštinama i drugom robom i proizvodima.
Pouzdano se može tvrditi da je sajam na svetoga Franju u Gornjoj Skakavi bio nukleus brčanskoga gospodarstva.
Tekst : Josip Lelić
![[Vrh]](https://2img.net/i/fa/invision/p_up_en.gif)