Ovaj tekst dokazuje bogatu i turbulentnu povijest naših prostora koji neki smatraju nebitnom kroz povijest .
Za kulu u Bijeloj već svi znamo ali malo nas zna da je kula ili begov han Osman-paše Gradaščević točnije njegovog sina Huseina kapetana Gradašćevića - Zmaj od Bosne postojala i u selu Prijedor.
Ne, nije šala !!!
Prvo ću se vratiti na kulu u Bijeloj kao uvod u priču o ,,Prijedoračkoj kuli - begov han ".
Gradašćevića kula nalazi se u naselju Bijela. Osnovano se može pretpostaviti da ju je izgradio Osman-paša Gradaščević u periodu između 1795-1812 , jer u kuli boravi 1831 godine, kada tu dolazi do sastanka Osman-paše sa bratom Husein-kapetanom Gradaščevićem poznatim kao „Zmaj od Bosne“.
Osman-kapetan je imao šest muških nasljednika.
Po redu rođenja, oni su bili Hamza, Murat, Osman, Muharem, Husein i H. Bećir.
Kula u Prijedoru ili begov han građen je nedugo po završetku kule u Bijeloj između 1818-1820 godine.
Kula - han je dimenzijama bio manji od kule u Bijeloj i imao je dvije etaže (kata) sa podkrovljem.
Donje dvije etaže izgrađeni su od kamena a podkrovlje od zemljane cigle.
Pored kule - hana bila su i dva velika pomoćna objekta (konjušnice,ostave) .
Kula- han je izgrađen na tadašnjem Begluku koji se kao takav i pod tim imenom i danas vodi u katastarskim knjigama u Brčkom.
Lokacija je iznad današnjeg Novog groblja u Prijedoru a sa desne strane ceste koja vodi na Staro groblje.
Kula - han je stradao u požaru 1952 godine prilikom branja graha koji se sadio na prostoru ,,beglučine” a odlagao u prostorijama kule.
Nije razjašnjeno da li je do požara došlo slučajno ili namjerno ?
Udajom Nure Gradaščević za Mustafu Fadilpašića kula prelazi u ruke begova Fadilpašića a dalje udajama begovskoj obitelji Hamdi-bega Alikadića.
Jedan dio ,,beglučine” kupila je obitelj Basić-Džolić iz Prijedora 1920 godine.
I poslije uništenja kule potomci Alikadića Nadil, Halid i Hiba su dolazili obilaziti ovo imanje sve do samog rata "92 godine.
Prema pričama mještana Halid sin Hamdi –bega bio je veom veseo čovjek i rado primljen u svaki dom.
Takođe isti je posjedovao, za to vrijeme, iznimno dobre konje a kao vjernik nije bio baš ,,potrčan” te je volio malo popiti i zameziti te nije postio za vrijeme Ramazana.
Što se sa istima dogodilo tijekom rata nije poznato ?
Ostatke kule - hana (kamen ,cigla) mještani su (1952 god) iskoristili za gradnju svojih domaćinstava a urušavanjem pomoćnih zgrada istu su sudbinu i one doživjele tako da se na istom prostoru sada (kopajući) može naći još par ostataka nekadašnje građevine.
Ovaj tekst mogu potvrditi i mještani starije generacije.
Moram istaći da , koliko znam, nikada nitko nije pisao o ovoj kuli - hanu a kako bi ovu priču sačuvao od zaborava tako da malo tko zna za postojanje iste.
Za kraj, ja kao autor teksta , reći ću da je kula - han trebala da simbolizuje Osmansko carstvo na ovim prostorima te da naraštaji koji dolaze prihvate istu kao dio svoje povijesti.
Begova kula ili han nikada nije bila/bio dio izvorne povijesti Hrvata katolika nego ,,kukavičije jaje u našem gnijezdu " !
Hvala Bogu sada se nedaleko od mjesta nekadašnje Begove kule - hana uzdiže križ stoljetni simbol vjere i opstanka ovog naroda !!
Tekst: Josip Lelic
Fotografija kule je simbolična.
![[Vrh]](https://2img.net/i/fa/invision/p_up_en.gif)